Pravila “Zlatnog zakona”: SA NJIMA JE ISPUNJEN I MIRAN NAŠ ŽIVOT

„Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to Zakon i proroci.“

Ova je rečenica je poznata i kao Zlatno pravilo. Može se formulisati na pozitivan način kao u uvodu, ali i na negativan: „Ne činite drugima ono što ne želite da drugi čine vama.“

Začetak ovog pravila nije počeo s kršćanstvom ili islamom; neki izvori tvrde kako se temelji ovog vrijednog pravila pronalaze već u vrijeme Konfučija (551-479 prije Hrista), a taj koncept nastavio je da se ponavlja u budizmu, hkršćanstvu, hinduizmu, islamu, judaizmu i taoizmu.

Etimološki gledano pojam „Zlatno pravilo“ ili „Zlatni zakon“ počeo je da se koristi početkom 17. vijeka u Velikoj Britaniji među anglikanskim sveštenicima.
Ovaj postulat življenja i odnosa prema drugima važan je za cjelokupnu zajednicu bez obzira na to jeste li religiozni ili ne jer pretpostavlja kako ćete kroz samoljublje spoznati kako da volite i poštujete drugog.

Mnoge moderne filozofije života nisu uspjele tako jednostavno i kratko da sažmu smisao i način zajedničkog življenja koji, sigurno, dovodi do većeg unutrašnjeg ispunjenja i zadovoljstva.

Nekada zaista ne treba tražiti previše i opterećivati se novitetima kada su pravila i obrasci sretnog i ispunjenog života nastali već u apstraktnoj fazi istorije koju nazivamo „otkad je svijeta i vijeka.“