Praktični religijski savjeti za očuvanje zdravlja i liječenje bolesti: Ne tjerajte bolesnika da jede silom, hrana neka mu budu pozitivne misli

Prenosimo dio poglavlja iz knjige “Poslanikova medicina” o načinima kako hraniti bolesnika gdje između ostalog stoji: Za vrijeme bolesti, sposobnosti će biti zauzete u dozrijevanju, preradi i eliminaciji neželjenih supstanci. Stoga, nametanje hrane ili pića nad pacijentom u tom će slučaju okupirati stomak u digestiji nove hrane i, prema tome, spriječiti prirodni proces eliminacije bolesti.

Poslanik Muhamed, s.a.v.s., je govorio: “Ne dajite hranu ili piće silom vašim pacijentima jer Allah Svemogući njih hrani i daje im njihovo piće.”

Neki su ugledni liječnici zabilježili da ovaj hadis kao neiscrprno vrelo koristi Božije mudrosti izrečene u ovim konciznim riječima Poslanika, s.a.v.s. Njegove su koristi višestruke i on podrazumijeva vođstvo za sve liječnike isto tako kao i za one koji se brinu za pacijente.

Nutricionalna dijeta

Ustvari, kada pacijent razvije netoleranciju za hranu ili odbija jesti ili piti, to znači da je njegova priroda zauzeta u borbi s bolešću, i indicira gubitak apetita, slabost njegovih sposobnosti ili gubitak njegovih prirodnih uređenja. Što god bi moglo biti uzročnik, hrana ili piće ne smiju biti forsirani nad pacijentom. Kada pacijent osjeti glad, to znači da njegovo tijlo traži sastojke koje mu njegove sposobnosti ne mogu pružiti, ili to znači da je prethodu dozu sastojaka koju je već imao apsorbirao ili probavio.

Traženjem ovakvih potrebnih sastojaka najudaljeniji udovi se nameću nad onim bližim, kreirajući tako napetost u stomaku koja nadalje rezultira traženjem hrane.

Inače, za vrijeme bolesti, sposobnosti će biti zauzete u dozrijevanju, preradi i eliminaciji neželjenih supstanci. Stoga, nametanje hrane ili pića nad pacijentom u tom će slučaju okupirati stomak u digestiji nove hrane i, prema tome, spriječiti prirodni proces eliminacije bolesti. Ovakve su posljedice pogotovo jače u vrijeme slabosti njegovih sposobnosti ili za vrijeme krize bolesti što može dovesti do komplikacija popraćenih pretjeranim znojenjem i opadanjem temperature (ar. buhran).

Ustvari pod ovakvim okolnostima pacijentu se smije dati samo osnovna nutricionalna dijeta, koja ne uznemirava njegov probavni trakt, a to će mu pripomoći da sačuva snagu i pobijedi bolest.

Stoga, u vrijeme ovakvih kriza, pacijentu se mogu davati neophodni okrepljujući sastojci kao što su sok od aromatične nimfe (lat. Nymphaea odorata), sok od jabuke, ružin sok i slično u ograničenoj mjeri. Što se tiče obroka, smije mu se davati dobro pripremljena i ugodna pileća supa. Da bi osvježio svoj duh, pacijent, između ostalog, traži miomirisno okruženje i mora primiti ohrabrenje i samo slušati dobre vijesti, jer pravi je liječnik sluga i dobročinitelj prirode, a ne njen protivnik.

Pojedinac mora znati da zdrava krv nosi potrebne sastojke i tvari neophodne za izgradnju ćelija u tijelu, dok je sluz nerazvijena krv. Kada postoji prodor sluzi u tijelu, a u samilosnoj kretnji, priroda će pomoći u dozrijevanju ovakve sluzi i pretvoriti je u krv da privremeno nadopuni tjelesne potrebe. Zapravo, priroda je sila ovlaštena Allahovom odlukom da reguliše tjelesne funkcije i da sačuva čovjekovo zdravlje za vrijeme životne dobi čovjeka.

Zadovoljstvo – zamjena za hranu?

Pacijenta rijetko treba hraniti silom, osim kada je nesvjestan ili poremećenog uma.

U tom smislu postoji i hadis: “Ne namećite hranu ili piće vašim pacijentima jer Allah Svemogući hrani ih i daje im njihovo piće” koje se slaže sa općim fizičkim stanjem i ne odstupa od prirodnog zakona. Značenje gore navedenog hadisa jeste to da pacijent može preživjeti nekoliko dana bez uzimanja hrane ili pića, tj. to je stanje koje zdrava osoba ne bi mogla podnijeti bez slabljenja njenih stanja.

Hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ” … jer Allah ih Svemogući hrani i daje im njihovo piće”, izražava suptilno značenje što samo liječnici koji obraćaju pažnju na pravo stanje srca i duhovnih zbilja mogu shvatiti. U njihovom slučaju oni mogu prepoznati funkcije tijela i duše, i prirodnu interaktivnu ulogu u tome. Zbog toga, aludirajući na to, kada je nečiji um okupiran razmišljanjem o onome što mu je drago ili protiv toga, ili kada je zabrinut ili uplašen, može odbaciti hranu ili vodu, i ne mora osjetiti glad, žeđ, hladnoću ili vrućinu.

Umjesto toga, njegovi osjeti ostaju uhvaćeni u njegovom nastojanju do tog stupnja da čak on ne mora osjetiti udarac, porezivanje ili tegoban bol. Bez sumnje, svako se osvjedočio jednom stupnju ovakve vrste zaboravnosti. Ovakvoj navali oblaka misli i poraza bola, gladi i žeđi.

Kada su misli ugodne, one zamjenjuju hranljive sastojke, a tijelo postaje zasićeno i osvježeno a njegove snage uvećane. Krv će oticati nesmetano u srce i to će se pokazati kao sjaj na njegovom licu, jer zadovoljstvo razrjeđuje krv, povećava njeno oticanje u arterije i gasi žed. U tom slučaju, zadovoljstvo postaje primarni tjelesni sastojak, dok će tijelo voljeti ovakav užitak i postati privremeno uzdržavano njime u zamjenu za konvencionalnu hranu.

Duhovna ishrana – siti a ne niste jeli!

Poslanik Muhamed a. s.je rekao: “Ja prebivam s mojim Gospodarem, a On mi daje moju hranu i piće.”

Bolesna osoba prima od Allaha Svemogućeg ruku koja će ga ovlastiti da se okoristi od blizine njegovog Gospodara. Zapravo, Allahovi ovisnici i robovi bliži su Gospodaru kada su njihova srca slomljena, i ovo će im omogućiti približavanje Allahovoj milosti i samilosti. Pacijent treba biti pobožan i usrdan pa će ovakva duhovna ishrana prožeti njegovo srce, revitalizirati njegovu prirodu  i ojačati njegovo tijelo.

Naravno, ovakva duhovna ishrana ima daleko veću temeljitost i važnost za tijelo nego hrana i voda. Što su jača vjera, ljubav za Gospodarem, dobrobit i zadovoljstvo bivanja u Njegovoj blizini, i što je usrdnija i vatrenija žudnja da sretne svog Gospodara, to jačim postaju njegovo osvjedočenje, zadovoljstvo, zadovoljstvo sa Gospodarevom voljom i spoznavanje Njegovih bezbrojnih darova.

Da bi razumio ovaj fenomen, pojedinac može razmisliti o stanju umjetničkog entuzijaste koji voli slikanje i skulpture, i kako je njegovo srce zasićeno sa ovakvim stanjem, približnog obožavanja i divljenja. Zapravo, kada je pojedinac potpuno očaran u ovakvoj naklonosti prema slikanju, društvenom položaju, titulama, novcu, znanju, ili ljubavlju za svijetom, kroz njegovu nepromjenjljivu koncentraciju, on može prihvatiti čuda i s konstantnim otkrićima o njemu samome, podjednako kao i o drugima.

Preneseno je u “Sahihu” da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uobičavao sprovoditi određeni broj dana trajni i neprekidni post, dok je to isto zabranio svojim ashabirna. Kada je upitan o tome, odgovorio je: “Ja nisam kao vi, ja ostajem u prisutnosti mog Gospodara, Koji mi daje moju hranu i piće.”

Naravno, ovakva duhovna ishrana nije uzeta oralno, jer u suprotnom ne bi postojala razlika između posta i jedenja, i u ovom slučaju on ne bi postio.

Pacijent koji je prikovan za krevet i kome manjka ovakve duhovne ishrane za dušu i srce, podjednako kao i njene uloge u proizvođenju lijeka za njegovu bolest i revitaliziranju njegove prirode, a koji je suočen sa nedjelotvornošću lijeka što ga njegovo tijelo usrdno pokušava probaviti, razumjet će ono što je ovim rečeno…

Komentari

komentara