Povratnički život supružnika Šehide i Rašida Podžića iz Žepe: Na svom ognjištu i čista hava je mehlem za boljke

U našoj bašti uberemo buraniju ili otrgnemo paradajz i papriku, u njivi izrovimo svoj krompir, sa grane uberemo jabuku, sve je slatko jer je tvoje – kažu supružnici Podžić

Rašid Podžić se među prvima vratio u rodnu Žepu. Bilo je to prije osamnaest godina. Kaže kako nije niko bio sretniji od njega kada je nakon višegodišnjeg izbivanja u muhadžirluku stao nogom na svoj kućni japrak. Prisjeća se:

– Prve godine sam boravio u šupi, sve dok se nije napravila kuća, ali mojoj radosti nije blo kraja jer sam ponovo na svom rodnom ognjištu. To može znati samo onak koji bio muhađir!

 Musafir najveća radost

Te godine, kada se vratio ovaj 73-godišnji starina, Žepa je bila veliko gradilište, jer su holanđanski humanitarci gradili čak 40 kuća. Bio je to ostvarenje velikog sna o obnovi. Zajedno sa Rašidom radost, ali i teret povratka osjetila je i njegova tri godine mlađa supruga Šehida, koja reče:

  • Djeca su nam ostala i otišla u svijet za svojom sudbinom, a mi smo se vratili da nastavimo gdje smo stali.

Ovi susretljivi suspružnici vele kako bi voljeli da se vrati mlađi svijet, , pa da „selo oživi negdašnjim životom.

  • Selu fale negdašna sijela i veselja, ono staro dobro vrijeme, kada se pazilo i obilazilo. Danas je musafir na kućnom pragu najveća radost – kažu.

 

Život teče dalje

Rat je i ovim supružnicima prekinuo prijeratni rahatluk, ali život teče dalje.

– Ne možemo se požaliti ninašto, a još smo u nekom kuvetu, pa se nešto može uraditi na njivi, u bašti, oko mala. Za uhar je bilo šta  –  vele Šehida i Rašid  i dodaju kako je samo taj osjećaj da je insan na svome čini ga i zrdavog i sretnog:

–  U ovim, našim  godinama insanu treba tako malo da bi bio sretan, a dragi Bog daje nafaku. U našoj bašti uberemo buraniju ili otrgnemo paradajz i papriku, u njivi izrovimo svoj krompir, sa grane uberemo jabuku, sve je slatko, jer tvoje je!

Mustafa SMAJLOVIĆ/aura.ba

 

 

Komentari

komentara