Potresno svjedočenje Džemala Avdibašića iz Olova koji je nakon porodične rasprave, od šoka zanijemio: Nakon 17 dana tišine, progovorio na tretmanima bioenergičara Ramiza Imamovića!

Narod je svašta savjetovao, med s maslinovim uljem, pekmez s rotkvom…ali, sve to nije moglo otkloniti posljedice stresa. Bioenergija je mogla. Ramiz mu je stavio ruku na grlo, Džemal se nakašljao, iskašljao sluz i progovorio. Dosta tiho, ali, kakav pomak nakon punih 17 dana bez izgovorene riječi!

 

– Dobio sam drugu šansu! Sad je na meni da je iskoristim ili odbacim – polako, tiho, ali razgovijetno, uveo nas je u svoju priču Džemal Avdibašić, 41-godišnjak iz Olova.

Po zanimanju je profesionalni vozač, ali je radio i kao konobar, aktivno se bavio folklorom, raftingom…-priča nam upoznavajući nas s počecima svog poznanstva s Ramizom Imamovićem, sarajevskim bioenergičarom. Naime, zbog potrošene hrskavice na desnoj nozi, prije osam godina, spas će Džemal potražiti upravo kod Ramiza. Osam godina kasnije, zbog izgubljenog dara govora, sjetio se Džemal ko mu je odagnao bolove iz noge. I opet se uputio do Ramiza na Grbavici. I – progovorio.

Sa suprugom Ešefom, sredinom mjeseca avgusta, odmah nakon tretmana kod Ramiza Imamovića, posjetio je Džemal Aurinu redakciju, da svoje potresno svjedočanstvo podijeli i sa našim čitatetljima.

– Taj šok će se desiti 1. avgusta. Neke porodične stvari, ne bismo detaljisali o tom događaju.  Uglavnom, počelo je s trnjenjem lica. Mislili smo moždani udar – priča Ešefa, Džemalova supruga.

 Sporazum išaretima

Uznemireni, ovaj bračni par odlaze do hitne pomoći gdje dežurni ljekari konstatuju da nije riječ o udaru.

– Pratili su rad mišića, mjerili šećer…sve je bilo uredno. S Diazepamom nas šalju dalje na KUM gdje u internističkoj ambulanti dobijamo uredan nalaz EKG-a. I nalaz neurologa je uredan. ORL takođe. Šalju nas dalje na psihijatriju gdje mom mužu propisuju lijekove za smirenje epileptičkih napada – pričaju supružnici.

U narednim danima, prepunim šoka i agonije, bračni par se sporazumijeva išaretima, porukama, olovkom i papirom…Istovremeno, ne odustaju od potrage za dijagnozom. Džemal i dalje ne govori.

– Kod Đuguma u poliklinici Atrijum smo uradili nalaz štitne i hormone. Sve uredno, a Džemal ne govori. Zanijemio – priča Ešefa.

– Neurolog mi je rekao da nisam pacijent za njega i da dođem na kontrolu za mjesec i pol dana.

– S medicinske strane, sve je bilo ok. Čak nisam imao ni povišenu temperaturu. Upravljao sam normalno vozilom, ponašao se normalno. Sve je bilo ok osim glasa – priča Džemal.

I onda, nakon 17 dana tišine, u ordinaciji Ramiza Imamovića, dešava se čudo.

 1, 2, 3…

– Sunce nas je ogrijalo! Narod je svašta savjetovao, med s maslinovim uljem, pekmez s rotkvom…ali, sve to nije moglo otkloniti posljedice stresa. Bioenergija je mogla. Ramiz mu je stavio ruku na grlo, Džemal se nakašljao, iskašljao sluz i progovorio. Dosta tiho, ali, kakav pomak nakon punih 17 dana bez izgovorene riječi! Čak smo mislili ići stravu saljevati, a onda smo se sjetili kako mu je Ramiz pomogao kad su ga noge bolile prije osam godina. Tad je mislio da će morati na operaciju zbog frakture čašice i istrošene hrskavice.

– Uglavnom, dok mu je Ramiz držao ruku na vratu, začulo se neko pucketanje i Ramiz je rekao: 1, 2, 3…ponovi, i Džemal je ponovio – priča Ešefa.

Do zaključenja ovog broja Aure, Džemal je bio na šest bioenergetskih tretmana. Dar govora mu se vratio u potpunosti.

– Ramiz mi je dao drugu šansu, koju ću gledati da iskoristim. Nema više stresa, sikiracije. Vraćam se raftingu, planinama, relaksiranju…- optimističan je Džemal.

 

 

Komentari

komentara