Poljedica klimatskih promjena: Zemlja postaje sve tamnija

Istraživanje se oslanja na dva desetljeća vrijedna promatranja fenomena zvanog “Zemljin sjaj”, svjetlosti koju Zemlja reflektira na površinu tamne strane Mjeseca, u kombinaciji sa satelitskim opažanjima refleksije Zemlje ili albeda i Sunčeve svjetlosti.

Različite značajke na Zemlji odražavaju različite količine svjetlosti: oceani vrlo malo, kopna oko dva puta više. Oblaci pak reflektiraju otprilike polovicu Sunčeve svjetlosti koja ih pogodi, dok većinu svjetlosti reflektiraju snijeg i led.

Znanstvenici sa Sunčeva opservatorija Big Bear u južnoj Kaliforniji proučavali su kako zemaljski sjaj fluktuira od 1998. godine. Te su podatke kombinirali s opažanjima iz NASA-ina projekta CERES koji djeluje od 1997. godine.

Tokom pune dvije decenije, količina reflektirane svjetlosti Zemlje pala je za oko 0,5%, tj. za oko pola vata manje svjetla po kvadratnom metru. Većina promjena nastala je u posljednje tri godine. Štoviše, podaci pokazuju još jači pad na kraju.

Istraživači su utvrdili da tokom tog vremena sjaj Sunca nije značajno utjecao na pad refleksije pa je pad refleksije morala uzrokovati promjena na samoj Zemlji.

Konkretno, podaci CERES-a zabilježili su gubitak sjajnih oblaka na niskim nadmorskim visinama iznad istočnog Tihog okeana, uz zapadnu obalu Amerike, gdje se bilježi i jak porast temperature na površini okeana.

Kako je svjetlost koja se ne reflektira u svemir zarobljena u Zemljinom sistemu, promjena svjetline također ima posljedice na budućnost klime. Ona će ubrzati tempo klimatskih promjena koje su uzrokovali ljudi.