Placebo – plodonosna medicinsko-psihološka alatka koju prakticira sa pacijentima Husein Salvatore: ZDRAV DUH I OPTIMIZAM – ZDRAVIJE TIJELO!

Moja profesija fizioterapeuta me usko povezala s placebom, jer sam pomagao ljudima koji su imali lomove, bolove, multiplu sklerozu, kao i nepokretnima i onima sa oduzetim ekstremitetima, nakon pretrpljenog moždanog udara. Svima sam kroz svoje terapije “ulivao i ubacivao” u um placebo efekat, uvjeravao sam ih svim srcem u njihov oporavak u koji sam i ja sam vjerovao.

 

Sve je počelo u proljeće 2012. godine, kada sam doživio nesreću vozeći biciklo. Neiskusni vozač motornog vozila me udario na cesti, pri čemu sam zadobio tešku povredu koljena i lom ruke. Hitno sam prebačen u zdravstvenu ustanovu, gdje su mi zbrinuli, ušili ranu na koljenu sa 6 kopči, a na ruku od lakta prema ramenu stavili gips. Pretrpio sam kontuziju i distorziju koljena, te lom ruke.

Bila je to deseta moja povreda, ceh moje ljubavi prema biciklizmu, alpinizmu i paraglajdingu.

Sve je nagovještavalo dug proces oporavka. Bio sam osuđen na mirovanje , a maj mjesec samo što je nastupio.

Pozitivne misli ili mašta

Sezona bajka tek počinje i raznorazni planovi, sve trke, planirani maratoni, brojna putovanja i izleti su “pali u vodu “. Suočio sam se sa mišlju da od svega toga nema ništa, biću prikovan za krevet i sobu mjesecima.

Ja sam odlučno odbijao prihvatiti tu misao. Jednostavno nisam želio da mi to bude realnost i stvarnost, znajući da u nama postoji inteligencija koja nam daje život, koja upravlja našim otkucajima srca i organizuje milijarde funkcija svake sekunde u našem tijelu.

Ona je svijest, svijest je budnost, a budnost je obraćanje pažnje na problem i povredu koja me zadesila.

Znao sam da mogu iscijeliti sam sebe i napraviti čudo brzog oporavka, što bi značilo da ću imati “ispunjeno ljeto” i realizirati planirano.

Rekao sam sebi da moram svoj oporavak ubrzati, učiniti ga zaista brzim, jer ljeto je bilo blizu!

I tada sam znao da je placebo neko čudo koje mi može pomoći u samoizlječenju. Samo je on mogao ubrzati oporavak.

Nije to bila samo fizička povreda, pretrpio sam i veliku psihičku trauma. Bio sam u krizi, ali nijednog trenutka nisam posustajao, ni duhom ni tijelom.

Pomagao sam sam sebi tako što sam neprestano mislio o koljenu i ruci. Mislio sam kako se ono čudesno brzo oporavlja i kako ponovo vozim biciklo kroz najdivnije i najdraže staze kojima sam vozio otkako znam za sebe. Ni jednoj jedinoj misli nisam dopuštao da se prošverca, a da nije bila usmjerena na moj oporavak.

U relativno kratkom periodu od povrede, bol u koljenu se počeo smanjivati, da bi ubrzo potpuno nestao. Vjerovao sam u izlječenje svim srcem, osjećao sam da “pogađam metu” svojim mislima usmjerenim na koljeno i iscjeljivanje.

Pozitivni ljudi

Čim sam izvadio konce počeo sam voziti biciklo. Isprva to nije bila prava vožnja, ali pokreti nogu u mojoj glavi su bili pravi. Doktor mi je rekao da će oporavak trajati šest mjeseci, da će to biti lagane vježbe i lagano kretanje. Međutim ja sam vozio biciklo već nakon mjesec dana od povrede i nesreće. I tada počinje moja priča i proučavanje PLACEBO EFEKTA.

Razumjeti kako placebo funkcioniše u nama, našem tijelu i umu kroz sistem neurona, neuropetida, ćelijskih membrana, kroz ekpresije gena, biosintezu proteina.. .I samo razumijevanje placeba može proizvesti učinak i dovesti do željenog rezultata, što je samo po sebi potvrda djelovanja placeba.

Moja profesija fizioterapeuta me usko povezala s placebom, jer sam pomagao ljudima koji su imali lomove, bolove, multiplu sklerozu, kao i nepokretnima i onima sa oduzetim ekstremitetima, nakon pretrpljenog moždanog udara. Svima sam kroz svoje terapije “ulivao i ubacivao” u um placebo efekat, uvjeravao sam ih svim srcem u njihov oporavak u koji sam i ja sam vjerovao. Liječenje u praksi placebom se pokazalo idealno za „umišljene bolesnike hipohondre”.

To je bila neka vrsta psihoterapije uz klasičnu masažu fizioterapeuta. Rezultati su bili više nego očigledni.

Sada sam imao žive primjere da placebo funkcioniše i kod drugih, kao i spoznaju da je bolje djelovao kod pozitivnih ljudi, nego kod skeptika. Pozitivne osobe su se prije oporavljale, vjerujući u oporavak, za razliku od onih negativnih osoba, koje su sumnjale. Počeo sam sa velikim žarom da istražujem sve o placebu, tražio sam knjige na tu temu, “prekopavao” internet i sve više se upoznavao s tim fenomenom.

Varijabilnost srčanog ritma je donekle pod uticajem naših misli, jer kada smo nestrpljivi, ozlojađeni, frustrirani i sumnjičavi srce nam kuca neujednačeno, ali kada osjećamo zahvalnost, ljubav i milost srce će kucati ujednačeno.

Ljude sam učio da budu u pozitivnom stanju, da ne mrze i ne proklinju sudbinu, već da vjeruju u oporavak, u bolje sutra. I kada bi to prihvatili, stvari bi odmah kretale nabolje. Strah, ljutnja i gnjev su disfunkcionalne emocije i njih treba zamijeniti nadahnućem, ljubavlju i zahvalnošću, koje kako zdravima, tako i bolesnima daju snagu.

Sami smo sebi najbolja apoteka

Geni su kao ukrasne lampice na novogodišnjoj jelci, stalno se uključuju i isključuju, a oni su odgovorni za strukturu i funkcioniranje tijela. Ekspresija gena i posljedična biosinteza proteina je ekspresija života, geni kodiraju proteine i ako neke negativnim emocijama “isključimo”, tijelo se počne urušavati, uništavati, a kada neke gene “pokrenemo”pozitivnim emocijama tijelo je čak u stanju da potiskuje rast ćelija raka, stvara nove neuronske veze, regeneriše živce, aktivira matične ćelije, te dolazi do promjene i samoizlječenja, što se potrdilo u brojnim slučajevima samoizlječenja širom svijeta.

Gen za oksidacijski stres pomaže tijelu da procesuira antioksidanse koji se tiču starenja, srčanih bolesti i raka. Tu su i geni za strukturu same ćelije, za citoskelet koji svakoj ćeliji  pruža integritet i pomaže joj da se obnavlja. Sve to dokazuje da nas geni nisu osudili na propast i da nismo programirani da budemo isti cijeli život.

Prilagodljivi smo i sve su to dokazala istraživanja u Kaliforniji placebo efekta, na sve to možemo i sami uticati u izvjesnoj mjeri.

Moramo shvatiti da smo mi ne samo fizička bića, nego smo u isto vrijeme i duhovna bića i da bi bili zdravi moramo imati balans između duhovnog i fizičkog. Ako čovjek osjeća ljubav prema životu, hoće li se to reflektovati na njegovo fizičko zdravlje? Naravno da hoće, jer se tada proizvode neurotransmiteri, kao što su oksitocin i serotonin, koji su odgovorni za osjećaj ugode i ljubavi i te emocije nas regenerišu, potiču proizvodnju imunoglobulina, jačaju naš imuni sistem, koji nam je glavna odbrana od bakterija i virusa u okruženju, a to je bolje od bilo koje vakcine.

Kada se povisi nivo kortizola (hormon stresa) automatski se snižava nivo IgA imunoglobulina što nas čini iscrpljenim, gubimo energiju i odbranu od virusa, bakterija i postajemo neotporni promjenom emocionalnog stanja i jasno se vidi da sve to utiče na naše fizičko zdravlje.

Sve sam to povezao i uvidio da PLACEBO funkcioniše, jer ako možemo postati otporni jakom pozitivnom psihom i mislima, takođe možemo postati bolesni disfunkcionalnim emocijama odnosno (nocebom), koje nam uzimaju životnu energiju i čine slabim naše tijelo, a samim tim smo izloženi i svim mogućim bolestima pa i onim najgorim, kao što je rak.

Shvatio sam da smo najbolja ljekarna i apoteka mi sami sebi, vjerujući u samog sebe, birajući zdrav život, odbacivajući negativan, destruktivan i nezdrav život. Mi biramo kako da živimo, kako da se osjećamo. Geni mogu biti okidač za razne nasljedne bolesti, ali zdravim načinom života i pozitivnim mislima sve to možemo usporiti i u najboljem slučaju pobijediti I – nikada ne dobiti neku nasljednu bolest.

Placebo djeluje kao antidepresiv, ali nocebo nas može čak i ubiti.

Istraživanja provedena na ljudima koji boluju od depresije, konkretno u Norveškoj su pokazala u stotinama slučajeva da su ljudi koji su uzeli šećernu tabletu, a vjerovali su da je lijek, bili oslobođeni simptoma depresije, a to znači da stvarate antidepresive vlastitim mislima, bitno je samo da iskreno vjerujete u izlječenje.

Najbolji primjer NOCEBA je u Americi, gdje je čovjek otišao doktoru s nekim bolom u prsima. Doktor mu je poslije pregleda greškom dijagnosticirao rak pluća. Čovjek je rekao samo da želi poživiti do Božića, kako bi ga proveo sa svojim najbližima, i nakon Božića je umro.

Na obdukciji se pokazalo da uopće nije imao rak pluća, on je umro od same pomisli na rak i smrt, jer je duboko vjerovao u to, i zato pazi u šta vjeruješ !!!

Kad očekujemo pozitivan, ili negativan ishod psiha je ta koja stvara simptome vlastitih uvjerenja. Ljudima kojima se dijagnosticira rak i kojima se kaže da će im biti loše poslije prve kemoterapije pozli još dok se voze u bolnicu na prvu kemoterapiju.

S druge strane, onima kojima nije ništa rečeno ishod je nerijetko totalno drugačiji. Sve je u našoj psihi, nismo ni svjesni koliko naša psiha utiče na naše tjelesne funkcije, a samim tim i fizičko zdravlje.

PLACEBO EFEKAT “RADI” BOLJE NEGO ŠTO MISLITE

Doktor Henry Beecher je jedan od najuticajnijh ljudi za istraživanje placebo efekta, koji je i dao ime tom efektu, “placebo efekt”. On je otkrio tokom Drugog svjetskog rata u nestašici morfija, dajući otopinu fiziološkog rastvora vojnicima na operacijama, da se bolovi smanjuju, jer oni vjeruju da su dobili morfij. On je tada taj efekt nazvao placebo efekt.

Doktor Ričard Ašer naglašava:

–             Ukoliko čvrsto verujete u terapiju koju prepisujete, makar znali da se kontrolisanim testovima pokazuje kako nije djelotvorna, rezultati su vam mnogo bolji, pacijenti su vam zdraviji. Vjerujem da je to objašnjenje upadljivog uspjeha nekih manje nadarenih, ali lakovjernijih članova naše profesije kao i tvrdoglavog otpora prema statistici i kontrolisanim testovima koje pomodni i uspješni doktori rado ističu”

/E. Milić/aura.ba/

Komentari

komentara