Pjevač Ado Gegaj, za Auru o svemu pomalo: SUNCE I MORSKA SOL SU MOJE „PLASTIČNE OPERACIJE“

Jedan od mojih prvih nastupa u Ulcinju. Držim najstariju kćerku za ruku

Pjesme „Okreni moj broj“, „Varao me jaran moj“,Telefon zvoni“, „Dva jarane glave lude“, „Hej majko mati“,“Bosne moje nigdje nema“, „Bosanac“… samo su neke od velikih hitova narodne muzike Sarajlije Ade Gegaja.
Karijeru je započeo u muzičkoj grupi sa bratom Izetom, sestrom Hajrijom i Jašarom Ahmedovskim.
1987. godine braća Gegaj počinju saradnju sa Draganom Stojkovićem Bosancem, muzičkim aranžerom. Prvu ploču snima za diskografsku kuću “Diskos” iz Aleksandrovca, a na kojoj se izdvajaju pjesme: “Okreni moj broj”, “Večeras me društvo zove” i “Čarobni krug”.

Danas Ado Gegaj živi sa suprugom i troje djece u austrijskom gradu Klagenfurtu, a povod za naš razgovor je ekranizacija Adine pjesme „Bosno moja“ koja je snimljena 1995. Spot je tek nedavno ugledao svjetlost dana. Za nju Ado kaže da je njegova, ali i lična karta svih naših dijasporaca.

-Sve su druge pjesme kopije u poređenju s ovom. Jako sam emotivan po ovom pitanju jer i sam živim vani. Svi mi volimo svoju rodnu grudu i teško je kad moraš ići negdje drugo da bi mogao živjeti život dostojanstven čovjeka. Sve to boli i zato i kažem da je ovo na neki način i moja autobiografska. Ja u Austriji, brat Izoni u Njemačkoj, sestra Hajrija u dalekoj Americi…

Upravo je ekranizacija ovog starog-novog hita bila povod za naš razgovor. Dotakli smo se Adinih prvih koraka na muzičkoj sceni, a ovaj vrsni interpretator nije zaboravio da pomene i mnoge drage ljude sa kojima je sarađivao i koji su mu pomogli u karijeri.
Ado Gegaj je rođen 23. avgusta 1958. u Sarajevu.

EKRANIZACIJA PJESME „BOSNO MOJA“ Iako je bila ogroman hit, pjesma ‘Bosna moja’ je zaista dugo čekala svoju ekranizaciju. Snimljena je u najgora vremena, kada nije postojala mogućnost za bolju muzičku niti bilo kakvu videoprodukciju. Sjećam se da smo Izoni i ja došli u jedan iznajmljeni studio bubnjara poznatog rock benda ‘Scorpions’. Meni nije bilo do života, a kamoli da snimam neke pjesme. Obzirom da smo bili limitirani vremenom jer je poslije nas imao drugi izvođač studio na raspolaganju, morali smo jednostavno početi da snimamo. Izoni me zamolio da snimimo tu pjesmu na tekst Ibre Bublina, jer bi to mnogo značilo našim sunarodnjacima! Mnogo je humanitarnih koncerata bilo ali mislim da je ova pjesma nešto posebno za ljude jer im je dala snagu, pa mogu slobodno reći i nadu u bolje sutra! Pjesma je snimljena za sve ljude koji vole Bosnu i Hercegovinu. Ona opisuje sve njene ljepote koje je čine jedinstvenom! Njeno najveće blago – dobru sevdah dušu bosanskog insana! Bosnu i Hercegovinu volim bićem svim! Kao što reče Meša Selimović; “ona je kao krvotok u meni”.

D. M. Maca na snimanju mog spota za pjesmu “Večeras je svadba moja” gdje je radio scenarij i tumačio glavnu ulogu

RAZLOG I KRIVAC ZAŠTO SAM SE POČEO BAVITI MUZIKOM JE BIO MOJ BRAT, IZONI!
Rođen sam u Sarajevu. Živjeli smo do moje sedme godine na Bistriku kada smo prešli na Breku živjeti. Kod nas je sve počelo iz kuće. Otac je znao za bratovu želju da svira harmoniku. Ali to nije bilo moguće u tom trenutku obzirom da je otac zarađivao radničku platu u Singeru. U tim uslovima se instrument smatrao luksuzom. Otac nije volio mnogo ‘šupljirati’ jer je bio čovjek koji je djelima pokazivao svoju pažnju i emociju prema nama. Tako je jednog dana iznenada otišao i kupio Izetu ono što će promijeniti život svih nas. Nakon određenog vremena nam je rekao da je noć prije usnio Izeta sa harmonikom.
Razlog i krivac zašto sam se počeo baviti muzikom je upravo moj brat, Izoni!Nevjerovatna je razlika između nas, počevši od izgleda pa sve do karakternih osobina. On je bio uporan, disciplinovan i druželjubive prirode. Visok, crn, zgodan. Uz to sve i pričljive naravi – društvo ga je jednostavno voljelo, pogotovo žene! S obzirom da je on imao sve te adute, morao sam nešto da poduzmem da bi mu u društvu mogao parirati pa i u domaćinstvu nešto privrijediti. Zadnji onaj pogon i podršku mi je kao i uvijek upravo dao on –i tako, uzmem ja gitaru u ruke! Počnem, krenem i …trajem evo 50 godina.

S kumom, ljetos

PREKO TRNJA DO VELIKIH BINA
Mnogo smo toga zajedno prošli u kafani Izoni i ja i poslije u karijeri koju nebih imao da se on nije maksimalno angažovao svojim talentom i borbenošću.Jednom ga je iznervirala moja narav teška pa je, iako je bio onaj prizemniji i opušteniji od nas dvojice, jednostavno spustio harmoniku i otišao s bine. Mnogo puta smo se znali kao dva brata posvađati, uglavnom oko sitnica ali smo od početka sve do sada bili za(jedno) – jedna duša! Bukvalno smo preko trnja došli do velikih bina upravo zbog njegove želje i ljubavi prema Hajriji i meni. Da njega nije bilo, nebi Hajrija i ja bili gdje smo sad! Hvala mu za sve! Kad god vidim mikrofon sa kablom sjetim se kako sam primorano ‘propjevao’.

OD BAS GITARISTE DO MIKROFONA
Moj bend je imao tezgu u Makarskoj koju sam jedva čekao obzirom da je to posao koji je bio za mene spoj ugodnog s korisnim. Jedva sam čekao polazak jer sam uvijek volio more koje me maksimalno opuštalo.Iznenada sam saznao da je pjevačica našeg benda otišla za svojom ljubavi, što je za nas značilo da ostajemo bez tezge jer nemamo više “glasa”. Tada sam preuzeo odgovornost i rekao da ćemo ipak nastupati. Jedini problem je bio što sam ja bio basista koji ne zna mnogo tekstova.
Na svu sreću je ostala njena sveska sa tekstovima što mi je pomoglo da napravim svoj prvi repertoar. Dok su se muzičari kupali ja sam sjedio ispod borova i učio tekstove. Bez obzira na dobar glas, morao sam pokazati nešto novo jer su gosti na primorju očekivali dobar šou. Dođem na ideju da kupim kabal od nekih 30 metara da bih se mogao kretati i van restorana. To mi nije bilo dosta, pa sam onako mlad i lud, odlučio da idem ‘korak dalje’. Iznad restorana je bio most na koji sam se popeo iako sam imao strah od visine, ali aplauz publike je taj strah jednim mahom ‘pomeo’. U ulozi pjevača sam se dobro osjećao tako da sam od tog trenutka bas gitaru odložio a mikrofon do dana današnjeg nisam spuštao, Bogu hvala!

OKRENI MOJ BROJ Kada smo se vraćali sa ljetnje turneje svratili smo u jedan restoran blizu Konjica da ručamo. Tada smo ugledali Dragana Stojkovića. Izet je bio taj, koji je prišao Draganu Stojkoviću Bosancu i ubijedio ga da ima ‘opasnog pjevača’, koji je bio toliko opasan da, zamislite – nije mu smio prići. Pristao je! Ali smo morali donijeti ‘materijal’ jer će on samo odsvirati aranžmane. U našoj dječijoj sobi smo sjedili plačući, ozbirom da nismo imali ništa od opreme, i komponovali album koji će ‘87 godine oboriti estradu s nogu. “Daj nam one tekstove što ti je dao onaj čovjek” reče Izet. Tada sam izvadio iz ladice “Okreni moj broj” – sve ostalo se vrlo dobro zna!
Inače, ne mogu rećida sam najponosniji baš na tu pjesmu, ali je “Okreni moj broj” moj zaštitni znak jer je moj najveći hit. S tom pjesmom je sve počelo – sudbinski! Vojni rok sam služio u Beogradu. Obzirom da sam već u to vrijeme svirao u bratovom bendu, iskoristio sam tu ‘vještinu’ i u vojsci, na različitim manifestacijama. Tako da sam vrlo brzo dobio povlasticu čestog izlaženja. Kada sam saznao da je Hajrija snimila prvu ploču, odlučio sam to proslaviti. Otišao sam u poznati restoran “Šumatovac” gdje su se skupljala najveća imena sa estrade. U meraku sam uzeo mikrofon i otpjevao par pjesama za moju dušu. Ubrzo nakon toga mi je prišao pokojni Miki, držeći neki komad papira. “Lepo pevaš, sviđa mi se jako! Ako ikada budeš nešto snimao, evo pesma.” – na papiru je bila ‘Okreni moj broj’. Godinama je bila u mojoj ladici dok nismo upoznali D. S. Bosanca. Tada je Izoni komponovao moju ‘ličnu kartu’!
“Ono što ti je suđeno…”. Miki Jovičić – hvala ti dobri čovječe na svemu! Neka ti je vječna slava! Mnogo sam ga volio. Nevjerovatan umjetnik zaista, a još veći čovjek! Dovoljno je samo pročitati listu njegovih djela.

Naši počeci. Izoni na harmonici kao šef ansambla, Šemsa Suljaković za mokrofonom, Almir Hukelić Aka na gitari i ja na basu

STVARALAC SVOG STILA
Uzore nisam imao u muzičkom smislu jer sam nekako uspio ono što sam želio; stvoriti neki svoj stil! Mislim da je to jedan od faktora za uspjeh. Kada čujete nekog od mojih kolega i odmah prepoznate glas odnosno manir u moru pjevača danas – to je velika stvar! Ima mnogo pjevača za koje me vežu lijepe uspomene i koje mnogo volim i respektujem. Ne bih volio da nekog izostavim jer sam sa svima u dobrim odnosima. Ima mnogo njih koje iskreno volim i respektujem. Recimo prvu turneju sam imao sa Harisom Džinovićem. Kompletno muzički potkovan. Šaban Šaulić, s kojim sam radio prvu američku turneju. Najbolji vokal narodne muzike. Sinan Sakić; najveća zvijezda narodne muzike. Džej; balkanski Michael Jackson, Saša Matić; perfektne izvedbe narodne i zabavne muzike, Tozovac; najveći šmeker na estradi, naš Frank Sinatra. Uglavnom su sve to lijepe uspomene i dugogodišnja prijateljstva.

SINAN SAKIĆ: HVALA MU ZA DANE, HVALA MU ZA NOĆI, HVALA MU HVALA ZA SVE!
Zaista nepostoji ništa za čim žalim u vezi moje karijere, jer mislim da je sve do sada bilo suđeno pa će ono što bude suđeno i biti! Međutim, ostaje taj neki žal što Sinan i ja nismo snimilizajedničku pjesmu obzirom da mnogi kažu da pripadam tom nekom melosu koji je Južni Vetar gajio. Osim toga me je D.S. Bosanac opisivao drugima kad sam došao da prvi put snimam, kao da imam neku boju glasa između Sinana i Šabana.
Ali, desila se ta pjesma, „Lijepo pjevam, nisam Sinan“. Bio sam u raskoraku između dva nastupa ali sam jednostavno morao otići u studio da čujem šta je to burazer novo pripremio. Preumoran onako u pidžami sjedim i slušam. Mislio sam da je u pitanju ‘lijepo pjevam, nisam silan’ – pa se nisam ni osvrtao na to. Kasnije ću saznati da je Izet već završio sve pjesme jer smo bili u žurbi da predamo materijal. Album je izdao pokojni, veliki Mića Nikolić, velika mu slava i hvala za sve!
I, ulazim u gluhu sobu da otpjevam i čitam tekst, piše ‘Nisam Sinan’. Iskreno sam mislio da me Izoni zeza jer me znao često ‘bocnuti’ – ipak smo samo dvije godine razlike! Ubrzo sam shvatio da je on to ipak osmislio kao jedan omaž za Sinanov lik i djelo! Bilo mi je zaista drago jer je Sinan za mene uvijek bio najveća, a pri tome i najskromnija zvijezda na estradi.
U njegovom prisustvu te je obuzimao osjećaj sreće. Odlikovala ga je ta njegova skromnost i ljudstvo. Ljudi su ga voljeli jer je bio čovjek iz naroda! Imali smo sličan background; skromni uslovi, zakon ulice i borba za neki bolji život!
Imao je nevjerovatnu emociju koju je nesebično dijelio svima! Dovoljna je bila njegova pojava da nastane potpuni haos, kao jedan mogu slobodno reći – narodni heroj! Kad god smo se sretali, davao ti je osjećaj kao da ste snjim svaki dan zajedno. Zadnji put u Pioniru, kažem ja njemu za pjesmu. Nasmijao se kao dječak i kaže meni, hvala ti! Nevjerovatno!
Za mene će ostati nezamjenjiv i nedostižan u narodu! Bio je jedinstven, uvijek isti – emotivac. Hvala mu za dane, hvala mu za noći, hvala mu hvala za sve!

MUZIKA MI JE U KRVI ALI NIJE NA PRVOM MJESTU!
Nastavit ćemo da stvaramo muziku Izoni i ja, naravno onoliko koliko nas zdravlje bude služilo! Trenutno su dvije nove pjesme gotove, uz to naravno i ekranizacija. Vraćam se u Grand jer sam zaista prezadovoljan uslovima od strane direktora, mog starog prijatelja Gorana Šljivića. Imamo još nekih projekata koji će uskoro biti objavljeni. Što se tiče gostovanja, smanjio sam “gas” tako da sve češće putujem sa porodicom i posvetim se unučadima. Postigao sam sve što sam želio odnosno sanjao; od prve ploče, koncerta pa do mnogih turneja. Muzika mi je u krvi ali nije na prvom mjestu!

 

NE PIJEM I NE PUŠIM I NISAM LIFE COUCH
Mislim da sam ja jedan od rijetkih na estradi koji nepije i nepuši. Ne zato što sam neki life coach ili mnogo opterećen zdravim životom već me nikada nije privlačilo. Zaista nemam nikakvih poroka. Jedino što volim mnogo je slatko! Kafa bez kolača ne može proći. Ali obzirom da na redovnim kontrolama, krvna slika mi je odlična, nastavljam u tom tempu! Što se tiče sporta; često idem na tenis sa sinom. Redovno sam na planini. Gledam da što više budem na jezeru ili na moru. To me zaista održava maksimalno. Što se tiče nekog hobija, trenutno je to tenis. To se kod mene brzo promijeni.

NAJVEĆI STRAH U ŽIVOTU
Kada radiš ovaj posao preko 50 godina, zaista se svega čovjek nagleda, tako da nepostoji nešto na ovom svijetu čega bih se bojao! Jedino mnogo pazim da se o nekoga neogriješim! Nedaj Bože da neko zbog mene uzdahne!

OMILJENA KNJIGA I MUDRA MISAO Ima ih mnogo! Zadnje što sam pročitao je Dnevnik Ane Frank. Zaista teško štivo, mnogo me pogodilo. Volim da čitam uvijek iznova Mešu Selimovića. Osim toga mi je Rumi ogromna inspiracija u životu i radu. Nedavno sam sebi slijedeća tri citata zapisao koji su me oduševili; “Život je cvijet kojem je ljubav med.” (Victor Hugo); “Dva najvažnija dana u vašem životu su dan rođenja i dan kada saznate zašto.” (Mark Twain); „Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio, to znači da više nisi vredan mog vremena.“ (Charles Bukowski). A što se tiče nekog mog životnog mota, bila bi to ova dva: Sa iskrenim nijetom i uz Božiju pomoć! Ora et labora. Prudentia potentia est.

STAN U AUSTRIJI BOGAT MOTIVIMA IZ BIH
Obzirom da se ovim poslom bavim skoro 50 godina, navikao sam da često putujem po svijetu. Ali se uvijek vraćam svojoj kući u Sarajevo. Kao što kaže Kiko Sarajlić: “Grad u kojem možda i nisam bio baš najsrećniji, ali u kojem je sve moje.” Jednostavno ne mogu da zaspim od sreće prije nego krenem nazad u Sarajevo. Pa meni nije uopšte daleko jer živim u Klagenfurtu koji je najjužniji grad u Austriji – tako da sam ja vrlo brzo u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini. U početku sam postavio neke detalje u stanu koji me podsjećaju na moju čaršiju i najljepše dijelove Bosne i Hercegovine. Međutim sada sam sve više u našim krajevima tako da nema potrebe za tim.

PRAKTICIRANJE VJERE U ČETIRI ZIDA
Mislim da je za svakog čovjeka dobro da se s vremena na vrijeme malo preispita; gdje stoji, u kakvom stanju je njegov duh pa i kakav je njegov odnos prema drugima. Kao neki vid “tehničkog pregleda” svoje duše. Ja pokušavam zaista često da to uradim! Dal’ je neko pobožan ili kako praktikuje vjeru – to je zaista privatno i volio bih da to ostane u četiri zida. Mislim da nije floskula, nego da se premalo potencira da jednostano treba, da budemo prvo i osnovno – dobri ljudi!

OD KUMSTVA DO BRATSTVA Ja nisam nikada bio taj tip koji je volio neki adrenalin ili poduhvate gdje bi mogao završiti na intenzivnoj njezi. Međutim Bog mi je dao takvog kuma da ja prosto nemam nekada izbora. Njega sam upoznao na početku moje karijere, kad smo obojica tek počeli nešto da stvaramo! Naše kumstvo je preraslo u bratstvo! Toliko smo toga zajedno prošli, a koliko je još planova i vizija u njegovoj glavi – dva života za to nisu dovoljna! Od vožnje auta na dva točka u tadašnjem Renault 4 kada sam mislio da ćemo završiti u provaliji do vožnje skijama po vodi, iskakanja sa padobranom. To je samo jedan mali dio. Mislim, to se dešava i sada! Nedavno smo baš za njegov gliser vezali gumu i lomili kičmu na moru. Čovjek koji ima “dva motora”, njega je jednostavno nemoguće stići!

IDEALNI ODMOR IZ SNOVA Sada sam bio u Italiji u jednom mjestu gdje me niko nije znao. Imao sam potpuni mir i mogu slobodno reći da me Italija uvijek iznova oduševljava. Atmosfera, hrana, izlasci, ljudi – sve je onako po mom! Osim toga volim često da promijenim sredinu, nevolim da sam statičan, samo da ležim! Ja sam uvijek u pokretu. Volim da se družim, da sjedim u društvu gdje vlada pozitivna energija i gdje se priča u opuštenoj atmosferi uz mnogo smijeha. Planiram na Kubu sljedeće godine, čisto da vidim kako je. Mada sam često i na Jadranu. Crna Gora je nezaobilazna baš zbog kuma jer smo kao jedna familija!

SUNCE I MORSKA SOL SU MOJE „PLASTIČNE OPERACIJE“
Gledam da maksimalno iskoristim sunce i morsku sol. Mislim da u prirodi postoji lijek za svaku bolest i dopunu našeg zdravlja! Raznoliko se hranim i gledam da što više unosim u organizam vitamina. Nisam na sebi ništa radio niti planiram. Što se tiče plastike; ko voli, nek izvoli!

NE SNALAZIM SE BAŠ PONAJBOLJE U KUHINJI
Iskreno, nesnalazim se dobro u kuhinji. To prepuštam rado mojim ukućanima. Volim skoro sva naša bosanska jela. Mislim da je naša kuhinja u svijetu potcijenjena ili bolje rečeno nedovoljno promovisana. Nisu to samo ćevapi ili burek! Moji sinovi i ja obavezno odemo kod Hadžibajrića jer nam je to porodična tradicija. Uživam u našim aščinicama. Osim naše klope, mnogo volim talijansku kuhinju!

KUĆNI LJUBIMCI SU OBAVEZA Nažalost, trenutno nemam kućnog ljubimca. Imali smo psa kada sam ja bio mali pa sam i svojoj djeci kada su bili manji donio psa. Ali ne bih više zaista jer je velika obaveza i čovjek se mnogo veže. Moj posao mi nažalost takođe ne dozvoljava, često sam odsutan od kuće. Ali mnogo volim životinje.

TRI ŽELJE
Kada bih mogao promijeniti nešto u svijetu, učinio bih da svuda vlada mir, da nepostoje razlike među ljudima i da nikada niko nigdje nebude gladan!

(E. K./aura.ba/FOTO:privatni arhiv)