Pismo bračnog para iz Kine: MI SMO 8 SEDMICA U IZOLACIJI, A NE ZNAMO ŠTA NAS DALJE ČEKA…

Ovaj tekst je napisao anonimni par koji živi u Kini za sajt Huffington post. Ovo su strategije socijalnog distanciranja koje su posljednjih dva mjeseca djelovale na našu porodicu

Živimo u Kini sa našom djecom i posljednjih sedam i po nedelja smo uglavnom zatvoreni u našem stanu, radeći i obrazujući se od kuće, zbog epidemije koronavirusa.

Gledamo vijesti i razgovaramo sa porodicom i prijateljima. Sve zanima kako je to biti zatvoren u kući? Pričamo im dosta o tome kako sačuvati zdrav razum i osnovne radne navike u zatvorenom prostoru nedjeljama.

Oboje smo učitelji u školi koju pohađaju i naša djeca. Grad u kojem živimo nalazi se stotine kilometara od Vuhana, epicentra epidemije. Milioni i milioni ljudi žive u gradu, a smatra se da je na stotine ljudi pogođeno ovim virusom. Ipak, izolacija je dosta pomogla.

Početkom krize postavljeni su zidovi oko našeg grada, blokirani su putevi kako bi bio ograničen ulazak. Uveden je policijski čas i niko nije mogao da uđe ili izađe iz naselja. Dobili smo neki vid legitimacije koja potvrđuje da ne kršimo pravila. Svaki put kada idemo do prodavnice po hranu, moramo da skeniramo aplikaciju koja vladi javlja gdje se krećemo.

Škole su zatvorene širom Kine od kineske nove godine u januaru. Djeca školu pohađaju za trpezarijskim stolom u našoj kuhinji. Prvobitno je zatvaranje predviđeno na dvije nedjelje, a potom je produženo do marta. Danas je datum povratka neizvjestan. Dakle, iako nismo bili pod formalnim karantinom, bili smo veoma ograničeni u tome gdje možemo da idemo i šta možemo da radimo. Morali smo da se prilagodimo novonastalim situacijama.

Uspostavite rutinu

Nama je rad od kuće novina i veoma je teško ući u rutinu. Prvih dana smo alarm podesili malo kasnije, nego što smo inače ustajali i šalili smo se da nećemo izlaziti iz pidžame. To je postalo naporno. Sada se svaki dan oblačimo kao da idemo na posao. Sjedimo i spred kompjutera i radimo 8 sati.

Sa djecom je isto: veoma je važno reći im da ovo nije raspust i da moraju da uče. Od početka smo zahtijevali da prate nastavu i uče, rade domaće zadatke i čitaju.

Pauzu pravimo oko podne, kada zajedno ručamo. Tada gledamo neke relaksirajuće emisije i nakon pola sata svi se vraćamo svojim aktivnostima.

Ograničite vrijeme ispred televizora

Iako smo svi usmjereni na ekran, bitno je ograničiti gledanje televizije. Smanjite čak i Jutjub i kompjuter, kako i telefon. Plešite, čitajte knjige, pričajte, igrajte društvene igre – sve samo da smanjite gledanje u ekran.

Zapratite više kanala za pravljenje kolača na Instagramu

U početku smo stalno pratili dešavanja vezana sa koronu, ali smo shvatili da je to rak rana. Toliko smo se zadubili u tu temu da smo bukvalno bili bolesni. Zato smo odlučili da gledamo lijepe slike na Instagramu. Zapratili smo mnogo kanala vezanih za pravljenje torti, što i vama savjetujemo.

Vježbajte što više

Prije koronavirusa voljeli smo da idemo u teretanu, ali pošto su one zatvorene kao i sve drugo, tada smo počeli da džogiramo. Stavimo masku na lice, kapu na glavu i idemo na trčanje. Sada kada je lijepo vrijeme, viđamo mnogo naših sugrađana kako džogiraju, sa maskama i na pravilnoj razdaljini jedni od drugih.

Krize

Da, svi s vremena na vrijeme doživimo krizu – strah! Da li obavljamo posao dovoljno dobro? Da li ćemo biti plaćeni kako treba? Kako sve ovo utiče na našu djecu? Strahova je mnogo…

Međutim, srećom uvijek je jedno trezveno i tješi dok drugo paniči. Mnogo nam pomaže molitva i meditacija.

Ako obadvoje zapadnemo u krizu i dobijemo strahove, dopisujemo se sa prijateljima i porodicom i uvijek se nađe neko ko je pozitivan i ko nas oraspoloži.

Šta da očekujemo dalje?

Nedavno smo primijetili promjene u Kini. U smislu da su neke prodavnice ponovo otvorene, da su počele isporuke hrane i td. Međutim, zabrane još postoje. Veliki je strah da će se virus vratiti u Kinu. Iako nema novih zaraženih, još se nismo opustili. Glasali smo da se vratimo u škole, i za sada se glasa da se škole ponovo otvore u aprilu.

Do tada smo u mraku. Čekamo.

Komentari

komentara