Pepo Vidović, folk pjevač o ukazanju svete Marije i neobičnim moćima koje posjeduje: ŠTO ZAŽELIM TO I DOBIJEM

Biografija tuzlanskog pjevača, glumca i imitatora sa adresom u Beču, Pepe Vidovića, naprosto obiluje zanimljivim i intrigantnim događajima. Rođen je u mnogočlanoj seljačkoj porodici.

– Selili smo se za hljebom u muci i devetero djece u ruci” – kaže Pepo, ne krijući da je djetinjstvo bilo obilježeno stalnim selidbama i siromaštvom. Od njih devetero djece, četvero je umrlo. Pepo je najmlađi.

Nakon završene srednje škole u Lukavcu i odsluženja vojnog roka u Zagrebu, kao vojni policajac Pepo se kasnih osamdesetih zaputio u Njemačku. U traženju posla, obreo se u austrijskoj prestonici Beču, gdje živi i dan danas.

– Pred sami rat sam se počeo i muzikom baviti pa sam do sad izdao pet albuma. Pored toga vlasnik sampicerije Don Pepino, a pored toga, stekao sam i glumačko iskustvo, glumeći u filmovima engleske produkcije – kaže Pepo.

Ipak, za naš magazin, Pepo je odabrao govoriti o nečemu što, kako ističe, nikad nikome nije ispričao. Tajni svijet mistike, ezoterije, kod Pepe je prisutan još od malih nogu. Sa tajanstvenim silama i energijama Pepo se kaže, srodio, te se navikao da mu u životu sve ide k’o “po loju”. Pored uspjeha koje žanje na svakom koraku i činjenice da, čega se god dotakne od toga napravi biznis, Pepo naglašava da je izuzetan majstor za proricanje budućnosti. Kako sebi tako i drugima. Pored toga, dodaje da ga od malih nogu prate vizije, te da, shodno tome, Pepo prije mnogih drugih zna šta će se dogoditi.

– Nisam isprva obraćao pažnju na te svoje moći. Međutim, sve češće sam primjećivao da pogađam ko će, recimo pobijediti na svjetskom prvenstvu ili evroviziji. Svoj dar sam nekoliko puta i unovčio, unaprijed pogodivši neke parove na kladionici – priča Pepo.

Ipak, talentovani i vrijedni glumac, pjevač, imitator i ugostitelj, na poseban tron stavlja ukazanje kojem je prisustvovao prije osam godina.

– Došao sam jedno veče kući s posla, i isprva sam mislio da mi se pričinjava to što sam vidio. Brže bolje sam protrljao oči, svjestan da nisam pijan. Naime, u stanu nije gorilo svjetlo, a čitav stan je bio obasjan jakom svjetlošću, kao stadion reflektorima. Klecajući, sav zbunjen, napravio sam nekoliko koraka i ugledao “je” u hodniku koji vodi ka spavaćoj sobi. Lik umiljat – prvo mi je to palo na pamet. Blago se smiješila, gledajući u mene. U tom trenu se nisam uplašio, samo sam bio zbunjen. Jednostavno sam bio svjestan, kao da mi je neko došapnuo:”Raduj se, ovo se ne događa svakome, ti si odabrani”. Ne znam koliko je to trajalo, ali sam sve bolje uočavao detalje, vidio da svijetli od koljena ka naviše svim duginim bojama. Oko nje je lelujao trepereći oreol, poput aure. Znao sam da je to bogorodica, majka Božija, presveta Marija. Identičan njoj sam imao kip vjerujući kako mi donosi sreću i napredak.

– U tom trenu, prenulo me je cviljenje mog psa Rika. Nisam ga dotad ni zamijetio, a stajao je sklupčan pored mojih nogu. Moj zlatni retriver inače kad muhu u letu vidi, stan naopako zna prevrnuti, a tad, i sam je bio zbunjen i izgubljen. Skvrčio se oko mojih nogu, kao mrtav, kao neka plišana životinja. Ne znam šta mi je bilo, ali to me je malo trgnulo, počeo sam osjećati strah. Sumanuto se krećući, popalio sam sva svjetla u stanu, od zbunjenosti valjda… dok sam se okrenuo, “ona” je nestala.

– Poslije toga sam satima ležao na krevetu, osjećajući kako mi se kosa diže na glavi. Usta su mi bila suha, tijelo ukočeno. Suze su same tekle, iako nikad prije toga nisam plakao, ni u najtežim životnim situacijama. Odmah sutradan sam se iselio iz vlastitog stana, otišao u hotel – prisjeća se Pepo.

A strah, kako je došao, tako je i nestao, a kod Pepe se počeo javljati čudan preobražaj.

– Vratio sam se u stan, kajući se što sam “pokvario” taj susret. Lik majke Božije kao iz Međugorja neprestano mi je titrao ispred očiju. Od tada,  znao sam da posjedujem neobične moći. Za mene više nema neostvarenih želja, sve što poželim to i dobijem. Vizionarske moći su se udesetostručile. Mnogima sam spasio ili produžio život svojim pretskazanjima. Moja majka je pala u komu, ali se probudila čim sam ja ušao u bolnicu. Ljekari se nisu čudu mogli načuditi. Od tada pa naovamo, vidim da me ljudi cijene, traže od mene savjete, gledaju me sa strahopoštovanjem. Pomažem mnogima, ne tražeći protutusluge. Znam da ne smijem, a niti mi pada na pamet. Jednostavno, mojim postupcima upravlja neka nevidljiva sila. Kad vidim čovjeka znam šta mu trebam reći, koji savjet dati. S razlogom se osjećam tako posebnim – kaže Pepo.

Lične prognoze

Mene niko ne može folirati, i kad sretnem neku djevojku odmah znam šta misli, osjeća. Nekad je to teret, vrlo često i nije. Sam sam sebe spasio mnogih belaja vjerujte. Uglavnom, vidim da ću se skrasiti i oženiti za dvije godine. vidim da će to biti prava iskrena ljubav. Jedva čekam.

Rata više neće biti

Iako se to ne čini tako, BiH je jaka k’o beton. Za razliku od drugih susjednih zemalja, a uzevši u obzir šta joj se dešavalo, itekako je stabilna. Pogledajte te jeftine Čehe, Mađare, Poljake? Kad kažem jeftine mislim na nizak životni standard. Posebno sad nakon ukidanja viza? Ma imaće jače temelje od Slovenije, a Slovenija je sada kad je u pitanju kultura, razvoj i infrastruktura dosegla zenit. Inače, odgovorno tvrdim da ratova više na prostorima BiH neće biti, ali zato vidim ogromne prirodne nepogode, prvo poplave pa onda suše.

Čuvajte zdravlje

Život je samo jedan a puteva je veoma mnogo i u životu samo zdravlje trebamo cijeniti, a ostalo će samo po sebi doći. Čuvajte zdravlje…

Hodanja po stomaku

U mladosti sam imao susret sa negativnom magijom, te se uvjerio da ona zaista postoji. Bivša cura me je začarala. Imao sam česte vrtoglavice, zujanje u ušima, čak tri sudara. Jedva ostao živ. Nisam danima ni noćima oka sklopio. Nešto mi se kretalo po stomaku, ma strava i užas. Već sam tad i sam znao šta je u pitanju, ali me je od toga spasila neka vidovita Nizama iz Srebrenika i jedan hodža iz Tuzle.

(E. K/arhiv Aure)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!