Pčelinji otrov, proizvod dragocjeniji od zlata: Apitoksin: i otrov i lijek!

Pčela je prastari stanovnik šume. Razvojem zemljoradnje, odnosno poljoprivrede, pčela je pored svilene bube jedini domesticirani insekat. Po mom mišljenju, pčelarstvo treba vratiti i u šumarstvo, a pčele u šume. Bavljenje pčelarstvom treba institucionalizirati šumarskim kodeksom. Naprimjer, za vrijeme Carske Rusije,bila je obaveza šumara da se bave pčelarstvom, jer, svake godine u šumama propadnu hiljade tona polena, medne rose, nektara itd.

Piše: Dušica Ranđelović, predsjednik udruženja “Zdrav život – zdrav stav”

Pčelinji otrov proizvode mlade pčele u prve dvije nedjelje života. Nakon što ga proizvedu, otrov se nalazi u žaoki pčele gdje ostaje do kraja njenog životnog ciklusa ili do situacije kad pčela mora da se brani. Dakle, on je izlučevina žaočnog sistema pčele, a osnovna mu je prirodna namjena da štiti pčelu i njenu zajednicu od neprijatelja.

Pčelinji otrov je za oko 30% aktivniji od, na primjer, zmijskog otrova, međutim, treba znati da zmijski otrov ugrizom zmije ulazi u tijelo u mnogo većim količinama. (Ugriz poskoka jednak je ubodu 350 pčela). Za razliku od rasprostranjenog vjerovanja, otrov pčele je toksičniji od otrova ose.

Djelovanje visokih doza pčelinjeg otrova nije u potpunosti istraženo, ali se smatra da je od 300-400 uboda za prosječnog čovjeka smrtonosna doza. Treba uzeti u obzir da su to samo pretpostavke i stvarna smrtonosna doza uboda zavisi od mnogo faktora i razlikuje se od osobe do osobe.

 Neželjene posljedice

Samo djelovanje otrova na ljude zavisi od nekoliko faktora kao što su: mjesto uboda, količina otrova koji se ubodom unese u organizam, osjetljivosti organizma na pčelinji ubod pa tako kod nekih osoba može doći do veoma teških posljedica, dok kod pojedinih ubod pčele rezultira slabom reakcijom organizma od uboda komarca.

Treba naglasiti da je osjetljivost čovjeka na žaoku veoma različita, kod nekih je veoma jako izražena. Većina ljudi manji broj uboda podnosi više ili manje dobro, ali kod nekih ljudi je dovoljan samo jedan ubod da bi došli u teže stanje, pa kod takvih nekoliko žaoka može izazvati i teže trovanje, pa čak i smrt.

Kod pčelara se poslije izvjesnog niza uboda stvara otpornost (imunitet) prema pčelinjem otrovu.

Zabrinjavajuće je da se u svijetu bilježi sve veći broj osoba koje su sklone raznim alergijama pa tako i na, još uvijek u većini slučajeva, bezopasan ubod medonosne pčele.

Zatrovanost konzervansima

Ovo samo govori koliko smo postali zatrovani raznim konzervansima i prerađenom hranom da naš organizam ne može da procesuira pravilno kako da se izbori sa nečim prirodnim što mu se nađe u organizmu.

Proizvodnja većih količina pčelinjeg otrova postala je moguća tek poslije otkrića da pčele reaguju na slab udar električne struje ispuštajem kapljice otrova. U industriji naročitim postupkom, primjenom električne struje, pčele otpuštaju otrov koji se sakuplja bilo upijanjem (sa sunđerom) ili na drugi način i koristi za preradu u farmaceutske preparate u određenim dozama, za primjenu u medicini.

Danas nije nikakav problem konstruisati i napraviti aparat za proizvodnju pčelinjeg otrova. Ispušten otrov se skida sa staklene ploče pomoću žileta.

Pčele od kojih se na ovaj način eksploatiše otrov skoro redovno prežive, ali zbog velike količine ispuštenog alarmnog feromona pčelinje društvo postaje nervozno i agresivno, pa se zbog toga aparat može koristiti u ograničenom vremenskom periodu i nikako gdje u blizini ima ljudi i domaćih životinja.

Prirodni botoks

Pčelinji otrov se koristi i u kozmetici i najviše je poznat kao prirodni botox odnosno koristi se kao prirodni botox za peglanje bora, podmlađivanje kože lica, stavlja se u maske za lice, tonike, dnevne i noćne kreme, njime se brišu bore i godine, i to sve tvrdi Deborah Michell vlasnica salona za uljepšavanje čija je klijentica i Kate Middleton.

Pčelinji otrov se prikuplja od aprila do prve nedjelje avgusta, a najveća količina može se sakupiti jedino na sredini sezone – u junu poslije vrcanja bagremovog meda. Iskusni pčelari preporučuju skupljanje svaki četvrti dan rano ujutru, kada je dan topao i vedar.Treba minimum od 15 do 16 košnica za jedan gram ali to zavisi jer nije svaka košnica ista. Po samom iskorišćavanju otrova u medicinske svrhe, Rusi i Bugari su šampioni u apiterapiji. U Srbiji nedostaju zakonska akta da bi se bolje posvetili ovom skupljanju otrova, a malo bolja situacija je u Hrvatskoj i Bosni.

Za kraj upamtite, mahanje rukama ne tjera pčele već kod njih izaziva reakciju samoodbrane. Pčela ako nije u opasnosti ne bode (kao uostalom  i sve životinje, dok se ne osjete ugroženo)!

 Sastojci vrijedni zlata

Apitoksin je gusta bezbojna tekućina specifičnog mirisa, gorkog okusa i kisele reakcije (pH 4,5-5,5). Najveći udio otrova sadrži voda, oko 80%, a ostatak čini suha tvar. Pčelinji otrov je topiv u vodi i kiselinama, ali ne i u alkoholu. Čuva se u prahu u hermetički zatvorenim posudama na -20oC.

Suhi dio pčelinjeg otrova sastoji se od mješavine peptida (melitin, apamin, sekapim, prokamin A i B, adolapin, terciapin te peptid koji degranulira mastocite), fiziološki aktivnih amina i neuroprijenosnika, šećera glukoze i fruktoze, fosfolipida, aminokiselina i veće količine mineralnih tvari. Dominantni enzim u pčelinjem otrovu je fosfolipaza A2, dok se u manjem udjelu nalaze fosfolipaza B, hijaluronidaza, kisela fosfomonoesteraza, lizofosfolipaza te glukozidaza.

Najzastupljeniji sastojak apitoksina je melitin koji čini preko 50% njegove suhe težine. Melitin je peptid sastavljen od 26 aminokiselina. On je vrlo bitan parametar procjene tržišne vrijednosti pčelinjeg otrova, jer se na osnovu njegove prisutnosti određuje cijena otrova. Kada se ubrizga u kožu izaziva crvenilo i otok na mjestu uboda. Ima protuupalno djelovanje i ustanovljeno je da je njegovo djelovanje radioprotektivno i protutumorsko.

Tržišna cijena pčelinjeg otrova kreće se u rasponu od 50 do 70 dolara po jednom gramu.

 

Komentari

komentara