Pauci tarantule i egzotični gmizavci mjezimci su Duška Vujanovića iz Prijedora: Ko se boji još otrovnog pauka – tarantule?

„Još kao dječak bio sam fasciniran tarantulama i iz znatiželje , čim se ukazala rpilika, odlučio sam ih imati „– kaže ovaj nesvakidašnji hobista koji u svojoj kolekciji ima 98 vrsta otrovnih tarantula, egzotične australijsske guštere, sjeveroameričkog smuka i ribice iz rijeke Amazon.

U akvarijumi plivaju amazonske ribice

Po svom nesvakidašnjem hobiju, držanja i uzgajanja otrovnih paukova – tarantula, Prijedorčanin Duško Vujinović možda je jedinstven hobista u našoj domovini. Iako mnogi sa jezom i strahom gledaju njegove „mjezimce“, on s ponosom ističe kako ga ovaj, samo za druge čudan i opasan hobi, čini sretnim i zadovoljnim i kako namjerava povećati broj otrovnih paukova. Zasad ima 98 jedinki, različitih vrsta. Kaže: „Ovaj hobi, uz veliku ljubav prema životinjama, traži bogato predznanje i ne može se svako ovim baviti. Mnoštvo stručne literature prelistao sam da bih držao i uzgajao tarantule, a za moj početak bavljenje ovim hobijem “krivac“je časopis ‘Zov’ preko čijih tekstova sam dobio osnovne podatke o tarantulama čija su staništa prašume Latinske Amerike, Azije i Afrike.“

Dječački san

Pa ipak, Vujanović smatra da priču o tarantulama treba početi od njegovog ranog djetinjstva, od kada se u njemu  javila ljubav i znatiželja o paucima i drugim zglavkarima.  Ispričao je: „Još kao dječak bio sam fasciniran njima i iz znatiželje sam, kada se ukazala prilika, odlučio da ih imam. Moji prijatelji i rodbina ne komentarišu puno moj hobi, jer jednostavno znaju da je to dio moje prirode. Neko voli uzgajati golubove, neko je opsjednut držanjem raznih egzotičnih ptica, a eto mene zanimaju pauci.  Da se razumijemo, ovo nije jefin hobi i ne može se svako baviti njime, ako nema predznanje i ljubav prema ovim životinjicama. Primjera radi, da bi smanjio troškove njihove izrade pokrenuo sam proizvodnju jeden vrste crva i buba, porijeklom iz Argentine.

Tarantule koje vode porijeklo iz brazilskih, urugvajskih i paragvajskih prašuma, nazvane su američkom vrstom i imaju slabiji otrov, ali zato imaju iritirajuće dlake, dok tarantule afričke i azijske vrste imaju jači otrov, a nemaju iritirajuće dlake. Pa pak, iako mnogi ove paukove smatraju opasnim, pretraživanjem po internetu nisam  pronašao nijednu informaciju da je zdrava osoba umrla od njihovog ujeda.“

Gledaj, ali ne diraj!

Vujanović smatra da tarantule nisu tako opasne kako ih mnogi doživljavaju što iz straha, što iz nepoznavanja njihove prirode. Kaže kako osoba koju ujede tarntula može imati određene zdravstvene tegobe, ali od njihovog ujeda se ne umire. „One koje ipak preminu, vjerovatno su bolovale neku bolest ili su alergične na njih, kao što se dešava ponekad nakon ujeda ose ili stršljena“ kaže ovaj nesvakidašnji hobista, ali i upozorava: „Tarnatulu, unatoč njenom lijepom izgledu, nije poželjno dirati, već samo posmatrati u prostoru u kojem ona boravi, a u mom slučaju pauci borave u izdvojenoj sobi porodične kuće i nalaze se u staklenim kutijama poredanih namjenski u vitrini.“ Kako je Vojinović odavno ovladao i procesom razmnožavanja ovih paukova, ima njihov podmladak i više ih ne kupuje u inostraanstvu. Na pitanje novinara koliko dugo tarantule žive, Vujanović kaže kako su ženke dugovječnije od mužjaka i u šali pojašnjava kako je poznato da prilikom parernja „mužjaci gube glavu“, te dodaje:“U zavisnosti od vrste, životni vijek ženke može dostići i 20 godina, tako da onaj ko ih kupi, mora znati da će s njima biti dugi niz godina. Za razliku od nje, vijek mužjaka iznosi najduže godinu dana i on služi samo za reprodukciju vrste!“

Sjevernoamerički smuk

 

Zmija, gušteri, ribice…

Vujanovićev hobi nisu samo tarantule. S ponosom ističe: „Mogu se pohvaliti primjercima egzotičnih australijskih i indijskih guštera, sjevernoameričkim smukom, a u jednom akvarijumu plivaju i dvije ribice iz rijeke Amazon. Planiram u budućnosti nabaviti još neke agzotične životinje“.

(aura.ba)

 

 

 

Komentari

komentara