Parapsihologija: LJUDI S NEKOLIKO „JA“

Neki ljudi ne posjeduju samo jedno „ja“, već nekoliko; među njima vlada stalna dolaženje i odlaženje. Ponekad je novo „ja“ samo povremeni posjetilac, a ponekad se izdaje za pravu osobu. Psiholozi već odavno znaju za takve slučajeve rasplinutog i nesigurnog identiteta.

Dr. Walter Franklin Price je bio župnik i psiholog. Proučavao je mnoge slučajeve višestruke ličnosti i opsjednuotosti duhovima. Jedan od najslavnijih njegovih slučajeva bila je Doris Fisher, u kojoj je boravilo pet ličnosti; jedna od njih je za sebe tvrdila da je njen duh zaštitnik

U srednjem vijeku vjerovalo se da čovjek stoji u središtu svemira, koji nije mnogo veći od Zemlje. Zahvaljujući dokazima astronomije moralo se priznati da je Zemlja nevažan dio jedne galaksije, koja je u odnosu na vidljivi svemir sitna poput čestice prašine prema okeanu.

Krajem 19. stoljeća Freudova psihoanaliza poljuljala je i uništila čovjekovo uvjerenje da je barem gospodar svoga duha i da može njime racionalno upravljati. Čovjek je otkrio da velika područja njegovih misli leže iza neke ograde. Često su se odluke ondje stvarale i tek onda dolazile u svijest, pa ih je neispravno smatrao svojim vlastitim.

Tako je njegova uloga sve više počela ličiti onoj zastupnika firme, a sve manje ulozi direktora koji vodi poslove.

Duh

No uprkos tim iznenadnim udarcima koji su čovjeka natjerali da skromnije ocjenjuje svoje mjesto, većina ljudi se tješila uvjerenjem da bar njihovi duševni procesi, bili svjesni ili nesvjesni, nastaju u njihovoj vlastitoj glavi, gdje se pripremaju u zadivljujućem elektrohemijskom laboratoriju mozga. Sirovine za taj postupak se nabavljaju pomoću pet osjetilnih organa i nervima prenose u mozak.

Mnogi ljudi smatraju, čak i oni religiozni, da postoji nematerijalno, duhovno biće, koje može uticati na ljude i s njima stupiti u kontakt.

Uvjereni su da su misli njihove vlastite i da su snovi, bilo dnevni ili noćni, proizvod njihovog duha i mozga te da njihova maštanja i želje pripadaju samo njima. Kad ih snovi prestraše ili iznenade, pripisuju to „majstoru ceremonijala“, svome nesvjesnome, ili misle da su prethodne večeri jeli nešto teško ili zbog nečega bili zabrinuti. Svoje snove gledaju kao nepoznat film.

– Kakvu maštu imam! – kažu zadivljeno.

Nažalost, ovo ne vrijedi za sve. Kod nekih ljudi je zakazala potpuna kontrola nad tjelesnim mehanizmima. U takve ubrajamo mnogostruke  ličnosti, kod kojih se različiti karakteri prepiru oko posjeda jednog tijela.

Ulazak neznanaca

U mnogim takvim, pažljivo proučenim slučajevima izvornu osobu je slomilo jedno ili nekoliko traumatskih iskustava, pri čemu su nastale sekundarne ličnosti. Međutim, neki drugi slučajevi, koje su psihijatri takođe pažljivo proučili, pokazali su tako neobična svojstva kao da su u posmatranu osobu prodrle nezavisne ličnosti ili njihovi pojedini dijelovi. Normalnog čovjeka se takva teorija možda doima kao žalostan korak unazad u praznovjerni srednji vijek, ali mu očito nisu poznate neke činjenice.

Tokom posljednjih sto godina autoriteti poput Freuda, Junga, Williama Jemesa, Mortona Princea, Waltera F. Princea i drugih, liječili su i detaljno proučili stotine slučajeva umnožene ličnosti. Mnogi od njih pokazuju zajedničke crte, ali bi bilo nepromišljeno nastojati dati zajedničko objašnjenje za sve.

Kao tipičan primjer uzmimo mladu djevojku. Obično je mirna, povučena, nevesela i pretjerano savjesna. Često je imala nesretno djetinjstvo uz roditelje koji su je zlostavljali. Pojedina razdoblja su kao izbrisana iz njenog sjećanja i ne može se sjetiti nikakvog događaja iz tog vremena. U njenom ormaru iznenada pojavljuju se tuđe haljine i ona malo-pomalo počinje strahovati za svoje duševno zdravlje.

Šta sad?

Bude li imala sreće, naći će psihijatra, koji će dijagnosticirati njeno stanje. Ustanovit će da u njoj s vremena na vrijeme prevlada jedna ili nekoliko sekundarnih ličnosti, koje preuzmu tijelo i prekriju tužnu izvornu ličnost.

U nizu slučajeva se pokaže da je najvažnija sekundarna ličnost vedra, puna životnog poleta i ispunjena prezirom prema mirnoj djevojci s kojom dijeli tijelo. Iz odbojnosti i prezira, sekundarna ličnost možda čak i pakosti svojoj zbunjenoj suparnici. Ova i ne zna da postoji njena poletna protivnica i ne sjeća se njenih iskustava.

S druge strane živahnoj su pakosnici često poznati svi doživljaji mirne djevojke. Oba su karaktera toliko različita da psihijatar koji djevojku liječi odmah zna koja ličnost prevladava. To se vidi ne samo po različitosti ukusa u odijevanju, nego i po promjeni u crtama lica pacijentice. Robert Louis Stevenson je dokazao da izvrsno poznaje tajne ljudskog duha kada je krajem 19. stoljeća napisao roman Dr. Jekyll i g. Hyde.

Stanari u tijelu

U nekim slučajevima je dokazano da je u jednom tijelu bilo pet ili šest odvojenih ličnosti, koje su se jasno razlikovale po svojim uvjerenjima, moralnom ponašanju i stadiju duševnog razvitka. Amerikanka Doris Ficher, koju je pregledao dr. Walter F. Prince iz Pittsburgha, imala je pet ličnosti: Doris, Margaret, Ariel, „bolesnu“ Doris i „uspavanu stvarnu“ Doris.

Doris je bila „normalna“, mirna, zabrinuta osoba, Margaret vragolasto stvorenje, koje je Doris dovodilo u neprilike. Ariel se pojavljivala kad bi Doris spavala; uvijek je tvrdila da je duh, koji je želi zaštititi.

„Bolesna“ Doris je ostavljala dojam trome, zaplašene, gotvo ograničene osobe. „Uspavana stvarna“ Doris se doimala uglavnom kao čuvar uspomena: nije imala neki izrazit karakter, ali je mogla odviti sjećanja na prošle godađaje kao živa magnetofonska vrpca. Prince ju je nazvao „uspavanom“, jer je ta sposobnost najčešće mirovala.

Prince i njegova žena su prihvatili izmučenu djevojku kao kćerku. Zahvaljujući njihovoj pomoći i psihijatrijskom tretmanu njeno duševno i tjelesno stanje se popravilo tokom godina. Postepeno se mijenjao složen odnos pet ličnosti koje su stanovale u tijelu Doris Fischer.

Unutrašnji pregovori

Prvo je Margaret našla pristup ka Doris i „bolesnoj“ Doris. Ariel je upoznala sve tri. Ponekad bi se prepirale oko vladanja tijelom. Nakon nekog vremena je Doris mogla produžiti svoju dominaciju, jer su „bolesna“ Doris, a zatim i „uspavana“ Doris postepeno izblijedjele i na kraju nestale. Zatim je došao red na budnu i živahnu Margaret. Polagano je uzmicala, dok se i ona nije izgubila.

Zamišljeno i sjetno prolazili su posljednji dani „bolesne“ Doris. Kad se počela gubiti, kao da je shvatila da će „umrijeti“. Pratila je dr. Princea na posljednju šetnju i ostavila pismo za Margaret. Komunikacija između nejednakih „sestara“ odvijala se i kroz pisanje pisama, koja su odgovarajuće ličnosti čitale kad bi preuzele kontrolu nad tijelom.

„Bolesna“ Doris je dala Margaret uputstva što da se učini s njenim vlasništvom i pokušala je sestri ostaviti dobre savjete. Ariel je do kraja tvrdila da je ona duh i da joj je zadatak brinuti se za Doris. U svom izvještaju dr. Prince je opisuje kao najzreliju i najpametniju: morao je priznati da je u pravu kada kaže da se mora brinuti o Doris.

Stidljiva i razuzdana

Slučaj Christine Beauchamp ima mnoge sličnosti sa slučajem Doris Fischer i često ga s njime zmjenjuju. I ovdje je liječnik bio dr Prince, no ovaj put ne Walter, već dr Morton Prince. Učenica Christine Beauchamp je bila tik pred nervnim slomom kad je potražila liječnika. Pokušao ju je hipnotizirati i u tome uspio bez ikakvih poteškoća. Na njegovo iznenađenje uključila se neka druga osoba. Bila je mnogo opuštenija i mirnija od prve Christine. Prince ih je nazvao „B-1“ i „B-2“.

Mijenjanje pristojnog dr. Jekyilla u strašnog g. Hydea. Ova filmska verzija klasične pripovijetke Roberta Louisa Stevensona je snimljena 1931. godine s Fredericom Marchom u glavnoj ulozi. Hyde je zapravo dio jedne ličnosti, naime potisnuta loša strana Jekyllova bića. Stevenson je tu pripovijetku napisao 1886. godine i tako predskazao Freudovu tezu da u duhu možda postoji razorna, tamna strana, koja prijeti svijetu razuma i svjetla. U slučajevima mnogostruke ličnosti ponekad se pojavljuju kompletne, zaokružene osobe, koje ponekad čak predstavljaju obogaćenje za izvornu osobu

No, bilo ih je još. Kad se „B-2“ javljala pri hipnozi, uvijek je trljala oči. Prince je iza toga pokreta naslutio treću ličnost, koju je nazvao „B-3“. Uporno je tvrdila da ima pravo gledati i prilikom jedne kasnije posjete uspjelo joj je napokon otvoriti Christinine oči. Od tog trenutka dopuštala je samo da je zove „Sally“. Bila je oštroumna, lukava osoba i nije se ni izdaleka tako lijepo ponašala  kao Christine, ali je za razliku od nervozne i boležljive Christine, bila savršena zdravlja.

Izgledalo je kao da mrzi Christine. Tvrdila je da nikada ne spava, nego da je budna dok druga ličnost spava. Neprestano je mučila Christine nekakvim psinama. Dr. Prince priča o Sallyinu izletu na selo, gdje je uhvatila nekoliko pauka i zmija i stavila ih u kutiju. Poslala ju je Kristini, koja ju je otvorila i počela histerično vikati, jer je mrzila zmije i pauke.

Na rubu logike

Sally je dovodila pretjerano stidljivu Christine u mučne situacije. Uprkos svim naporima dr. Princea, ta su se razračunavanja nastavljala, dok se na kraju nije pojavila četvrta ličnost, „B-4“. Ova je imala zreo, odgovoran i čvrst karakter te je nesretnu Christine branila od Sallyinih mučenja.

Dr. Prince je zaključio da bi mogao „stvoriti“ pravu Christine tako da izmiješa „B-1“i „B-4“ i potisne Sally. Uloživši sve svoje hipnotičke sposobnosti, pokušao je postići taj cilj. Sally se do kraja suprotstavljala, ustrajući na svom pravu da živi i uživa život. Ali dr. Prince je uspio učvrstiti Christineinu ličnost, premda nije mogao sasvim ukloniti Sally. Tokom godina Sally bi se s vremena na vrijeme pojavljivala i pakostila Christinei.

Očito se ličnost može u šoku razdvojiti na dijelove. Svaki se dio sastoji od raspoloženja, osjećaja, uvjerenja, predrasuda i želja izvorne osobe. Premda je u slučaju Doris Fischer Ariel tvrdila da je duh, ovdje se, sigurno, nije radilo o vanjskom, stranom uticaju.

Može se reći da parapsihologija kao i „priznata“ nauka podjednako posvećuju pažnju poremećaju višestruke ličnosti – jer, kao i u mnogim drugim psihološkim slučajevima, ondje gdje nauka počinje tapkati u mraku, parapsihologija tek kreće u istraživanje, a ponekad iznalazi odgovore koji su i naučnicima zanimljivi.

(arhiv Aure)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!