PARAPSIHOLOGIJA: Levitacije Sv. Josipa i Sv. Tereze od Avile

Većina svetih knjiga bilježi epizode koje se odnose na levitiranje i let ljudske duše, a svjedočanstva kazuju da je u svim vremenima bilo nadarenih ljudi koji su uspijevali da lebde ili da se u istom času pojavljuju na nekoliko različitih mjesta. Šta je sve mogao uraditi spiritualista Daniel Daglas Houm, prkoseći zakonu zemljine teže?

Uprkos zakonu gravitacije za čovjeka, koji je vezan za zemlju, sposobnost ptice da leti uvijek je bio moćan simbol slobode. Jesu li naši preci imali sposobnost da ovladaju levitacijom?
Tri uvažena člana londonskog društva bili su 16. decembra 1868. godine svjedoci neobičnog događaja. Oni su posmatrali poznatog medija Daniela Daglasa Houma kako se uzdiže u zrak i kako odlazi kroz prozor, a zatim se vraća kroz drugi. Houm je još od ranije bio poznat po čestom levitiranju, a uspijevao je mentalnim putem premještati stvari s jednog mjesta na drugo. Jednom mu je prilikom to pošlo za rukom i sa teškim koncertnim klavirom!

“Vrtoglavice” Sv. Josipa

Sv. Josip iz Kopertina (1603 – 1663) dizao bi se u zrak svaki put kada je bio emocionalno uzbuđen. Pošto se lako uzbuđivao, često je levitirao u prisustvu mnogih svjedoka. Ovaj sveti čovjek iz Apulije, u Italiji, proveo je mladost pokušavajući da postigne vjersku ekstazu pomoću sredstava, kao što je samobičevanje, izgladnjivanje i nošenje odjeće od kostrijeti. Postao je franjevac sa 22 godine, a jedne nedjelje, za vrijeme mise, on se podigao u zrak i odlebdio do oltara, zatim je pao usred upaljenih svijeća, zadobivši ozbiljne opekotine.

Zbog čestih “letova”, Josip je tokom 35 godina bio isključen iz svih javnih aktivnosti, ali su se priče o njegovim “izletima” ipak proširile. Dok je šetao sa jednim benediktinskim svećenikom u vrtu samostana, iznenada je uzletio na jednu maslinu. Kako nije mogao da sleti, svećenici su morali donijeti ljestve.

Jedan hirurg, bar dva kardinala i jedan papa (Urban VIII), između ostalih, bili su svjedoci Josipovih izuzetnih nastupa, koje je on nazivao “moje vrtoglavice”. Proveo je cijeli život u molitvama, a crkva je zaključila da Josipova levitacija mora biti Božije djelo.

Drugi svetac koji je levitirao bila je Sv. Tereza od Avile, a koja je umrla 1582. godine. Ova izuzetna žena doživljavala je ista osjećanja koja mnogi osjećaju za vrijeme “letećih snova”. Evo jednog njenog opisa:

– Činilo mi se da me podiže neka snažna sila. Priznajem da sam osjetila strah, ali se taj osjećaj miješao sa osjećajem blaženstva. Pri tome sam bila prisebna, tako da sam posmatrala kako se dižem u zrak. Nakon što je taj zanos prošao, moje je tijelo bilo toliko lagano da sam, s vremena na vrijeme, bila jedva svjesna toga da mi noge dotiču tlo…

Let pred svjedocima

Levitacije Sv. Tereze od Avile bile su tako česte da je preklinjala sestre da je vuku naniže čim bi osjetila da se približava “napad”, ali često nije bilo vremena za intervenciju – ona bi se jednostavno izdigla iznad tla i odlebdjela! Većina svetih knjiga bilježi epizode koje se odnose na levitiranje i let ljudske duše, a svjedočanstva kazuju da je u svim vremenima bilo nadarenih ljudi koji su uspijevali da lebde ili da se u istom času pojavljuju na nekoliko različitih mjesta.

U islamu su poznate paranormalne osobine nekih derviških šejhova i sufija, ali ništa manje uzbudljive epizode nisu vezane ni za neke kršćanske svece, hindu mistike, tibetanske lame ili spiritualiste.

Daniel Daglas Houm pripadao je ovoj posljednjoj kategoriji. Rođen u Škotskoj, a odrastao u Americi, bio je slabašno, umjetnički nadahnuto dijete. Kada je imao 13 godina, ugledao je viziju nekog svog prijatelja Edvina i saopćio porodici svoje tetke da to mora da znači da je Edvin mrtav. Ispostavilo se da je ovo istina, pa je uskoro započela Houmova karijera medija – ali će tek sa 19 godina biti u stanju da prkosi zakonu zemljine teže.

U augustu 1852. godine, D. D. Houm se našao u kući fabrikanta V. Genia, gdje je imao zakazanu spiritističku seansu na kojoj je svojim paranormalnim sposobnostima prevrtao stolove, izazivao kuckanje, zagonetne svjetlosti i levitiranje predmeta. Ali dogodilo se još nešto što će mu gotovo preko noći donijeti slavu. Houm je počeo da lebdi i da se uzdiže sve dok mu glava nije dotakla strop. Među gostima se našao i urednik “Hartford Tajmsa”, koji je vjerno opisao šta se dogodilo:

– Iznenada, Houm se izdigao u zrak. Ja sam ga držao za ruku u tom trenutku i dohvatio mu stopala, koja su od poda bila odignuta 30 cm. On je drhtao cijelim tijelom. Nekoliko puta se izdizao iznad poda, a treći put je stigao do stropa, kojeg je blago dotakao rukama i stopalima…

Fascinantna Houmova karijera

Houmova karijera je brzo napredovala. Obožavali su ga, kako na gradskim seansama, tako i na kraljevskom dvoru. Kuda god je išao, javljali su se bizarni fenomeni: vjetar je zavijao u tihim sobama, svježe cvijeće je padalo sa plafona, čula su se tajanstvena kuckanja, vrata su se otvarala i zatvarala sama od sebe, vatrene lopte su krivudale po sobama, a Houm je levitirao!

Senzacionalni događaj kada je odlebdio kroz jedan, a vratio se kroz drugi prozor, još uvijek je predmet žučnih rasprava, naročito od kada su taj događaj potvrdili i poštovanja vrijedni svjedoci. Jedan od njih, vojvoda od Kroforda, napisao je:

– Sjedio sam sa gospodinom Houmom, lordom Aderom i jednim njegovim rođakom. Tada je gospodin Houm pao u trans i u tom stanju je odlebdio kroz prozor da bi se uskoro u sobu vratio kroz drugi prozor. Čuli smo kako se prozor u susjednoj sobi otvara i neposredno poslije toga ugledali smo Houma kako lebdi u zraku ispred našeg prozora. Jasna mjesečina sijala je i osvjetljavala sobu; ja sam bio leđima okrenut prema svjetlosti, i na zidu sam ugledao sjenku prozorske daske i Houmova stopala oko 15 cm iznad nje. On je ostao u ovom položaju nekoliko trenutaka, a zatim je otvorio prozor i kliznuo u sobu nogama naprijed. Zatim je sjeo kao da se ništa nije dogodilo.
Skeptici poput Frenka Podmora i Džona Sladeka, pokušali su da opovrgnu ovu levitaciju, mada nijedan od njih nije bio među očevicima, ali u tome nisu uspjeli. Houm je ostao uspješan levitator preko 40 godina, a među očevicima njegovih “letova” bili su Naopoleon III, Džon Raskin i stotine drugih uglednika. Štaviše, tokom vremena, Houm je svoju paranormalnu sposobnost demonstrirao na mnogim javnim mjestima i usred bijela dana.

Protiv svih zakona

Do kraja svog života Houm je bio uvjeren da ga, dok lebdi, zrakom nosaju duhovi, koji na taj način demonstriraju svoje postojanje i iskazuju svoje prijateljstvo. On je levitaciju opisao ovako:

– Ne osjećam neke ruke koje me podržavaju, i od samog početka nikada nisam osjećao strah; mada, ako bi se desilo da padnem sa stropa nekih soba u kojima sam lebdio, ne bih mogao izbjeći ozbiljne povrede. Obično se uzdižem okomito; ruke su mi često ukočene i dignute iznad glave, kao da se hvatam za nevidljivu silu koja me polako podiže sa poda…

U svojoj knjizi “Misterije i magija u Tibetu” (1931.), Aleksandra Dejvid – Nil, Francuskinja koja je provela četrnaest godina na Tibetu i oko njega, priča kako je nekom prilikom naišla na golog čovjeka privezanog teškim lancima. Njen pratilac joj je objasnio da su njegova mistična vježbanja učinila da mu je tijelo postalo tako lako da, kada ne bi imao te željezne lance, on bi odlebdio. Čovjek bi pomislio da gravitacija baš ne vlada nama onako kako su nas učili.

Ser Viljem Kruks, poznati naučnik i parapsihološki istraživač, rekao je ovo o D. D. Houmu:

– Fenomeni koje sam spreman da potvrdim su tako izuzetni i tako direktno suprotni najutemeljenijim naučnim uvjerenjima – između ostalih suprotni i sveprisutnom i nepromjenljivom djelovanju zemljine teže da, čak i sada, prisjećajući se pojedinosti onoga čega sam bio svjedok, u mojoj svijesti postoji antagonizam između razuma koji tvrdi da je to naučno nemoguće, i svijesti da me moja čula, kako dodira tako i vida – ne lažu!

Sjedi ili lebdi?

Mada je u svojim zrelim godinama Houm mogao levitirati kad bi god to zaželio, on je očito ponekad levitirao spontano i nekontrolisano, a da toga nije bio ni svjestan. Jednom prilikom, kada ga je njegov domaćin upozorio da lebdi iznad sjedišta fotelje, Houm je bio iskreno iznenađen.

– Više ne znam da li sjedim ili lebdim! – rekao je duhovito tad.

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!