Palmino ulje pod lupom: Nutritivno blago ili štetnost za zdravlje?

 Palmino ulje dugo se smatralo jednim od najzdravijih biljnih ulja jer je nutritivno bogato. U zadnje se vrijeme ipak javljaju mnoge kontroverzne činjenice povezane s palminim uljem…

Palmino je ulje jedno od najjeftinijih i najpopularnijih ulja u svijetu, a čini čak trećinu svjetske proizvodnje biljnog ulja. Palmino ulje proizvodi se od mesnatih plodova palmi uljarica. Glavni izvor palminog ulja je stablo Elaeis guineensis koje je porijeklom iz zapadne i jugozapadne Afrike. Na tim se prostorima upotrebljava i više od 5000 godina. Međutim, posljednjih godina uzgoj palmi uljarica proširio se na jugoistočnu Aziju, uključujući Maleziju i Indoneziju. Te dvije zemlje trenutno proizvode i više od 80% svjetske zalihe palminog ulja.

Palmino ulje naziva se još i uljem crvene palme zbog svoje jarke narančasto-crvene boje, a dobiva se ekstrakcijom iz plodova uljne palme. Palmino ulje sadrži jedinstven sastav masnih kiselina.

Hladno prešano palmino ulje je izrazito kvalitetno i stabilno, dok je na sobnoj temperaturi u krutom stanju, poput kokosovog ulja. Temperatura na kojoj prelazi u tekuće stanje je također viša od tačke za kokosovo ulje te iznosi 35°C stepeni.

Ovo ulje bogat je izvor karotenoida (vitamina A) i sadrži čak 10 puta više karotenoida od mrkve. Sadrži odličan omjer tokoferola i tokotrienola – dva oblika vitamina E, te je bogat izvor sterola, flavonoida i antioksidansa.

Stručnjaci sa zdravstvenog portala Healthline, navode da jedna kašika palminog ulja sadrži:

114 kalorija,
14 grama masti, od čega 6.5 grama nezasićenih masti,
11% od preporučene dnevne doze unosa vitamina E.

Palmitinska kiselina je glavna komponenta masnih kiselina, a slijede ju oleinska, linolenska i stearinska.

Zbog svog sastava, palmino ulje u prehrani može posjedovati određena ljekovita svojstva, poput:
povećanja koncentracije vitamina A u tijelu,
sniženja koncentracije “lošeg” kolesterola u tijelu – iako su istraživanja najviše podijeljena oko ovog utjecaja.

Upotreba – palmino ulje za prženje

Zbog svoje stabilnosti ovo ulje ne sadrži transmasne kiseline, a to ga čini idealnim za prženje i pripremu kuhane hrane. Nažalost, palmino ulje koje se danas koristi čak najviše na svijetu je rafinirano čime gubi na kvaliteti.

Okus palminog ulja također je karakterističan i ne odgovara tolikoj količini ljudi poput primjerice kokosovog ulja, čiji je okus poprilično blag. Najčešće se upotrebljava u aromatičnim i ljutim jelima te jelima s curryem.

Ulje palme predstavlja i odličan dodatak proizvodima poput kikiriki maslaca i drugih namaza jer sprječava razdvajanje ulja. Nalazi se i u mnogim drugim prehrambenim proizvodima, a najčešće grickalicama, sladoledima, gotovim i smrznutim jelima te čokoladi.

Palmino ulje u kozmetici

Palmino ulje može se pronaći u mnogim kozmetičkim proizvodima, a najčešće se koristilo u krutim sapunima. Osim u sapunima, danas se palmino ulje često koristi u ruževima za usne jer se ne otapa na visokim temperaturama i bolje zadržava boju.

Nalazi se i u šamponima te nekim regeneratorima jer pomaže vratiti ravnotežu vlasištu s kojeg pranjem uklanjamo prirodna ulja.

 Palmino ulje – štetnost

Palmino ulje nalazi se i u sastavu poznatog Nutella čokoladnog namaza, no takvo ulje je prošlo kroz proces hidrogenizacije kako bi se produžio rok trajanja.

Problem kod hidrogeniziranog biljnog ulja jest da su tim procesom sve dobrobiti uništene, a ulje čak može postati štetno. Hidrogenacija ulja može dovesti do stvaranja transmasti, koje dovode do višestrukog povećanja koncentracije “lošeg” holesterola u krvi, ističe liječnica Celeste Robb-Nicholson za medicinski portal Harvard Health.

Takve transmasti se nalaze u mnogim prerađenim proizvodima koje sadrže hidrogenizirano palmino ulje.
Konzumacija nekvalitetnog palminog ulja ili ulja koje je nekoliko puta ponovno zagrijavano može povećati rizik od srčanih bolesti, dok kontinuirano prethodno zagrijavano ulja uzrokuje naslage na arterijama i mogućnost ugrušaka.

Poseban oprez preporučuje se kod osoba s visokom razinom holesterola u krvi i prije korištenja palminog ulja jer se može povećati razina štetnog holesterola u krvi.

Ipak, istraživanja su uveliko podijeljena oko utjecaja palminog ulja na zdravlje srca, ali palmino ulje većinom može utjecati na koncentraciju “lošeg” holesterola u krvi i to nije jedini parametar koji će utjecati na zdravlje srca i krvnih žila.

Jedan od najčešćih predmeta rasprave vezane uz palmino ulje je uništavanje tropskih šuma i staništa mnogih životinja kako bi se uzgojila palma za ekstrakciju ulja. Posljednjih godina se palmino drveće za proizvodnju palminog ulja najviše uzgaja u Jugoistočnoj Aziji, posebno Maleziji i Indoneziji.

Na tom području je klima idealna za uzgoj palmi pa se stoga površina za njihov uzgoj povećava sječom i krčenjem tropskih šuma, što je dovelo do prevelikog gubitka bioraznolikosti tih područja. Analiza iz 2016. godine je pokazala da je 45% trenutne površine za uzgoj palmi u jugoistočnoj Aziji dobiveno sječom biljnih površina koje su prije samo 30-ak godina bile tropske šume.

Ovaj problem je toliko velik da se prilikom kupovine svakako preporučuje kupovina jedino ulja koje je dobiveno iz provjerenih izvora koji ne uništavaju okoliš.

Također, potrebno je da palmino ulje bude što svježije, bez izlaganja zraku ili sunčevoj svjetlosti. Hladno prešano ulje nažalost može oksidirati, a čitav proces oksidacije uzrokuje promjenu u kemijskom sastavu i rizike po naše zdravlje.

Osim što sastav masnih kiselina ne ide u prilog ovako širokoj upotrebi palminog ulja, još je jedan veliki nedostatak ove sirovine. Budući da raste u tropskim prašumama, šume se nekontrolirano krče kako bi se napravilo mjesto za plantaže. Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda navodi kako su zbog postupaka krčenja šuma najosjetljivija područja postala tropske šume Indonezije i Malezije.

Istraživanje koje je provela neprofitna organizacija Rainforest Rescue pokazalo je kako se na svakih sat vremena uništava šuma ekvivalenta veličine 300 nogometnih igrališta. Posljedice ove razine krčenja šuma su zabrinjavajuće visoke emisije CO2 i značajni gubitak biološke raznolikosti. Indonezija je sada jedan od najvećih svjetskih proizvođača ugljičnog dioksida, dok su masovne čistine opustošile džungle u Sumatri i Borneu, što je rezultiralo gubitkom staništa za mnoge ugrožene vrste poput orangutana, slonova, nosoroga i tigrova.

 Maja Tubić-Banović, mr ph, specijalista nutricionizma:
PALMINO ULJE: DOBRO ILI LOŠE
Kada se postavi pitanje da li je neka namirnica dobra ili loša, a ne znaju se ostale okolnosti, odnosno kontekst u kojem se pitanje postavlja, svaki odgovor može biti pogrešan.
Vađenje stvari iz konteksta uvijek je potencijalno opasno.
Tako palmino ulje može biti dobro. Ili loše.Kao i kokosovo. I svako drugo.
Da bismo dobili ispravan odgovor da li je neko ulje zdravo ili nije bitno je kojim je ono postupkom dobiveno. Sva hladno cijeđena ulja imaju, osim masnoća i vitamina rastvorenih u njima, i pregršt važnih i za zdravlje vrijednih fitonutrijenata, koji imaju zaštitni efekat na zdravlje. I vrlo ih je korisno konzumirati. U mediteranskim krajevima primarno se koristi maslinovo. Jer se tu maslina i uzgaja. U tropskim krajevima je to palmino. I kokosovo. Koja se prirodno hiljadama godina koriste tamo, gdje i raste drveće iz kojih se dobija.
Ukoliko se ulje izloži procesu rafinisanja, smanjuje se udio ovih vrijednih i zaštitinih supstanci, a ostaje samo masna kompomenta. To onda nije nutritivno isto ulje. Ono je obezvrijeđeno. I može da donosi više štete nego koristi.
Dalje, ukoliko se ulje podvrgne procesu hidrogenizacije, ono postaje stabilnije, ali za naš organizam toksično.
Dakle, bilo da se radi o maslinovom, suncokretovom, kokosovom, palminom ulju ili nekom drugom ulju, bitno je:
1. da je hladno cijeđeno,
2. da nije rafinisano i hidrogenizovano
3. koliko ga uzimate
4. kako vaša sveukupna ishrana izgleda
Palmino ulje, zajedno sa kokosovima, bili su na udaru negativne kampanje nekoliko decenija, označena kao nezdrava ulja, bogata zasićenim masnim kiselinama. Pa su ih čak i ljudi u Africi, koji su ih vijekovima koristili kao vrijedan dio ishrane, zamijenili uvoznim uljima soje, kukuruza i drugim. Rafinisanim. Nasilno uzgojenih biljaka. A njihova hladna ulja, samoniklog drveća, koja su oni koristili ne samo u ishrani, nego i kao lijek, su zapostavljena i ozloglašena. I sada imaju kardiovaskularne i metaboličke bolesti koje prije nisu imali.
Tako da, nijeapsolutnaistina da palminouljekaotakvopovećavarazinuholesterola.
Naprotiv, hladnocijeđenopalminoulje, u okviruniskomasneishrane (do 30% energetskogunosa) djelujetakoštostabilizujerazinu triglicerida i holesterola u krvi.

Palminoulje u industrijskimproizvodima je druga priča. Ono je jeftino, rafinisano i čestohidrogenizovano. Dakle – nezdravo.
Reference: Wattanapenpaiboon N, Wahlqvist ML. Phytonutrient deficiency: the place of palm fruit. Asia Pac J Clin Nutr. 2003; Aikins Ad-G. Ghana's neglected chronic disease epidemic: a developmental challenge. Ghana Med J. 2007); Sundram K, Sambanthamurthi R, Tan Y-A. Palm fruit chemistry and nutrition. Asia Pac J of Clin Nutr. 2003 i drugi.