Ova žena je toliko debela da kupuje dvije karte na nekim avionskim letovima; javno je progovorila o nepravdi prema debelim putnicima…

Prije polijetanja, počinjem kod kuće vježbati kako ću sjesti u avion. Vježbam koliko mogu sjediti stisnuta uz zid s rukom na prsima, tako da osobu do sebe nijednom ne dodirnem. Sa sobom nosim mentol bombone kako ne bih trebala piti vodu, pa time i izbjegla odlazak na WC. Pretražujem koji avioni imaju sigurnosne pojaseve za debele. I, naravno, plaćam duple cijene. Ovo je nepošteno prema mršavim putnicima. Gledala sam jednog mršavka, dvoje može sjesti u njegovo sjedište, a platio je punu cijenu.

Blog jedne debele Amerikanke postao je viralan, a u njemu je opisala svoje iskustvo sa avionskim kompanijama. Ona tvrdi da većina putnika nema baš previše razumijevanja za debele suputnike u avionima. Oni su predmet pritužbi, ismijavanja, dobacivanja i izrugivanja. O svojim iskustvima i neprijatnostima u avionu objavila je zanimljivo svjedočenje na svome blogu:

Čim me šef nazvao i rekao da moram ponovno na put počela sam brže disati. Opet moram na avion. I debela sam. Čak i prije nego uopće kupim kartu puno toga trebam provjeriti. Prvo pregledavam uslove raznih aviokompanija, jer sada skoro svaka ima neko posebno pravilo za “pretile putnike”.

Većina njih uključuje pravilo da moram platiti dvije karte ili čak i mogućnost da me neće moći smjestiti u avion. Kompanija Southwest to je napravila jednom direktoru, Kevin Smithu. Prvo su ga pustili u avion, a onda su ga pred svima izveli iz aviona jer je bio predebeo za svoje sjedšte.United će vas odbiti ukoliko ne kupite dodatnu kartu po cijeni na dan kad putujete.

Potom provjeravam koliko koštaju karte u biznis klasi, jer tamo su obično malo šira sjedišta. Ali, ne mogu to priuštiti. JetBlue recimo uopće nema nikakva pravila, ali baš to može biti najopasnije. Zadnji put kad sam putovala JetBlueom putnik koji je sjedio do mene glasno se žalio stjuardesi da ne može tako putovati i da nije platio kartu za to da neko moje veličine sjedi pored njega.

Premjestila ga je na drugo sjedište, a do kraja leta mi se stjuardesa uopće nije obratila niti me pogledala. Kao ni ostali putnici. Tako sam velika, a tako nevidljiva.

Kako se približava dan leta, počinjem kod kuće vježbati kako ću sjesti u avion. Vježbam koliko mogu sjediti stisnuta uz zid s rukom na prsima, tako da osobu do sebe nijednom ne dodirnem. Sa sobom nosim mentol bombone kako ne bih trebala piti vodu, pa time i izbjegla odlazak na WC. Pretražujem koji avioni imaju sigurnosne pojaseve za debele, tako da znam trebam li ponijeti svoj.

Znam unaprijed da ću nakon ulaska u avion vidjeti nekoliko putnika koji će preokrenuti očima kad me vide, a neki će me čak probati uslikati da se mogu sa mnom sprdati na društvenim mrežama. Pri ulasku u avion nastojim ući među prvima, jer sam uzela mjesto pored prozora i želim sjesti prije nego dođu ostali putnici koji sjede pored mene.

Ako to ne napravim, već znam što me čeka – neugodno kašljanje, mumljanje i negodovanje zbog debele koja mora proći pored njih i sjesti. Nakon što sjednem pokušavam biti što manja. Ne gledam nikoga, noge ispred sebe prekrižim, prekrižim svoje ruke na prsima… Radim sve kako bih se što više smanjila.

Shvaćam zašto su ljudi toliko iznervirani kad vide debelu osobu u avionu. Avioni su već sami po sebi skučeni, sjedišta su premala, a karte su skupe, pa putovanja avionom izazivaju frustraciju i bez debelih putnika.(Telegraph)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!