Otkrivene sve tajne Indire Kučuk-Sorguč: Knjige ne čita, kreme ne kupuje, a evo čime joj suprug udovoljava

indiraAurinom novinaru Adisu Omerović, sjajna bh. spisateljica Indira Kučuk-Sorguč, “mahaluša” “britko pero”, “majstorica svog zanata”, “najčitaniji bh. književnik”, “vlasnica titule – književnik sa najviše prodanih knjiga” i kako je već sve ne zovu u javnosti, – otkrila je mnogo toga o sebi. I to doslovno otkrila jer, ne vjerujemo da ste išta od ovoga znali. Uživajte u Indirinom razotkrivanju.

Indira Kučuk-Sorguč je Sarajka, dugogodišnja je novinarka, publicistkinja, pisac, priređivač i urednica nekoliko knjiga. Prvi novinarski i urednički posao dobila je u “Avazu” 1993. godine, i od tada je na poziciji urednice kulture u raznim printanim medijima provela 13 godina.

Autorica je najuspješnije bh. komedije “Ja, mahaluša”,  koja je rađena prema istoimenom bestselleru, koji je proizašao iz kolumni koji objavljuje u sedmičnom magazinu Azra. Posljednjih godina radi kao samostalna umjetnica.

– Imam privilegiju da sam samostalna umjetnica, nezavisna u svakom pogledu i kao takva mogu sebi priuštiti da malo duže spavam budući da radim po svom bioritmu i ostajem dugo budna. Dakle, nije bioritam poslodavca nego poslodavca u meni.  Onda ustajem oko 8 sati i uvijek sam vesela, nemam nikakve tegobe, brzo se dignem, obučem i jedva čekam da popijem svoju prvu jutarnju kafu. Pijem je uglavnom u hotelu Evropa jer mi je blizu kuće, a i moje je omiljeno mjesto.

223609_2373324134214_2540252_nJUTRO MI ULJEPŠA SUPRUG KAŠIKOM MEDA.

Svako jutro uzmem kašiku meda, popijem čašu vode ili sok od narandže koji mi suprug redovno iscijedi. Da on to ne uradi za mene ja sama nikad ne bih. Za te stvari nemam kuveta.  Nikad ne doručkujem, samo pojedem neku čokoladicu ili nešto slatko jer mi je to potrebno da unesem u organizam. Volim slatko, na tome živim. Što je više kalorično meni je draže! Slatko mi daje svu energiju koja mi je potrebna i mislim da ima istine u tome što kažu da je u čokoladi izvor sreće, odnosno serotonin koji u osnovi daje to zadovoljstvo.

VOLIM SALATE BEZ DRESINGA I UKRASA
Nisam slatkohrana. Bitno mi je da pojedem onoliko koliko će me zasititi i zadovoljiti potrebu organizma. U osnovi ne volim ništa što nije iz našeg podneblja jer smatram da je neprirodno jesti hranu koja nam nije bliska. Mnogo volim janjetinu, mogla bih je jesti i dan i noć. Može i “hladetina”, ali više volim da je pečenje. Volim, normalno, i tradicionalnu bosansku kuhinju, volim dolme i sve što je vezano za faširano meso. Volim klasične salate, bez velikih dresinga, ukrasa i naravno da je tu neko meso, po mogućnosti teletina ili janjetina, a može i piletina.

FITNES JE VELIKA UBLEHA
Ne bavim se fitnesom, nikad ne vježbam. Smatram da je to jedna velika ubleha. Čovjek fizičku kondiciju može sticati i na druge načine. Umjesto nezdravog znojenja u teretani mislim da je neophodno  više šetati, hodati, penjati se… Ja sam imala sreću da sam odrasla u mahali Žagrići na Širokači i cijelu sam mladost provela penjući se i spuštajući uzbrdo-nizbrdo. Najviše sam voljela u svako doba dana i noći da „sletim“ do grada i  „uzletim“ kući i to mi je dalo posebnu fizičku konstituciju. Pošto me od malih nogu zovu diva, ja sam sebi na diva prihlebetila koza i postala divokoza, upravo zbog toga. U zgradi sam na četvrtom spratu i ta divokoza u meni je spremna uvijek da se penje, spušta, silazi, uzlazi i s cekerima i bez cekera…

ODMARAM KAO HAJVAN, A NE KAO INSAN
Odmaram se kao i svako ko o sebi ne misli da je nešto posebno: ležim, spavam, kunjam, mirujem. Ne volim da me se dira dok odmaram. Ne odgovaram na pozive, volim naprosto rahatluk svoga doma. Ne volim u tom periodu ništa da radim. Odmaram se kao hajvan, a ne insan. Mislim da ljudi pretjeruju kad govore o odmaranju kao ritualu i da uz to obavezno mora ići milion hobija plus na sve to čitanje, jer su oni intelektualci… Mislim da čovjek koji se bavi intelektualnim, umjetničkim radom ne može tako odmarati. Moraš se odmarati kući ili uz more ili uz meditaciju bez neke pretjeranje filozofije o svemu tome. Zato kažem da odmaram ko hajvan, jer se mentalno potpuno isključim, fizički se naravno podrazumijeva i u osnovi mi je dobro i tako najbolje akumuliram energiju.

MAHALUŠA NE ČITA MAINSTREAM KNJIGE
Ne čitam.  Čitala sam, strahobalno, do 28 godine. Svi koji me poznaju znaju da sam biblioteke doslovno operutala. Počela sam čitati sa 4 godine i mnogo toga sam isčitala. Ako kažem da ne čitam, to znači da se „ne pravim“ da čitam. To znači da se „ne pravim“ da u velikom broju čitam knjige koje tek izlaze, koje su tek prevedene, koje su recentna literatura koju obavezno treba pročitati.. Naravno da čitam ono što želim, ali fotografski. Već otprilike znam šta u kojoj knjizi mogu očekivati, nađem ono što mi treba, što me zanima, pregledam i ne čitam od korica do korica. Postoje knjige koje me intrigiraju, ali su rijetke kao i ljudi koji me intrigiraju.
U današnje vrijeme najviše volim da pročitam dobru satiru, dakle, satirični roman kojeg nema. Zadnje što sam dobro pročitala je Ante Tomić kojeg svrstavam u rang najinspitavinijih satiričara današnjice. Rado čitam strip, i sve moje predstave zasnovane su na strip romanu. Mahaluša, dakle, ne čita mainstream knjige! Oni koji dođu kod mene kući će zapravo najbolje znati da li ja čitam ili ne čitam.

1231575_10203505910230086_755802271_nNE OBAZIREM SE NA NEGATIVNE KOMENTARE
Kad sam bila u novinarskom poslu, uređivala i kreirala javno mnijenje, reagirala sam na negativne komentare kroz argumentaciju i branila sam se od tog pritiska kojem sam bila izložena ili je bio izložen neko meni blizak. Zadnjih deset godina nisam na frekvenciji da se obazirem na negativne komentare.
Danas uglavnom donekle kreiram atmosferu u kojoj živimo i stalo mi je da ta atmosfera bude pozitivna. Svi znaju da danas pišem tekstove koji govore o našoj svakodnevnici na duhovit, komičan i pozitivan način i željela sam tako da izađem iz tog svijeta mraka i negativnosti. I zaista sam izašla. Vjerovali ili ne, ja nemam pojma da li se oko mene nešto negativno događa jer to do mene ne dopire. Naprosto, više nemam dodir s tim svijetom.

1404582_10202679847299029_257565446_oPRATIM HOROSKOPE, PA ČAK I LJUDE!
Zanimljivo mi je pratiti horoskop kako bih mogla komunicirati s ljudima, a ne iz nekog vjerovanja u to da će mi se desiti nešto što piše u horoskopu. Ako otkrijem da neko pripada nekom znaku, a znam neke ljude koji su također pripadnici tog znaka želja mi je da, ukoliko do toga dođe, s njima prevaziđem neku vrstu konflikta jer znam da je to dio osobnosti te osobe. Kad sam bila tinejdžerka proučavala sam horoskop jer mi je to tada bilo zanimljivo i radila sam čak i natalne karte iz razloga da otkrijem koje su moje sposobnosti, da ih izvještim, a ne da bih

SANJAM U HD REZOLUCIJI
Volim da mislim da su snovi iracionalni, valjda zato što ih me je strah. Volim da mislim da nemaju nikakve veze s realnošću i s našom budućnošću. Stvari sam postavila tako da sve što sanjam vrlo brzo zaboravim. To je moj uvjetni refleks koji sam probacila kroz moždane tokove i mislim da sam uvjerila i svoju podsvijest da to što sanjam nije istina.
Kad sanjam, to su neki strip filmovi, fantazmogorične predstave, nešto što je na javi nemoguće ostvariti. Ponekad mi se u tim mojim snoviđenjima javljaju neki poznati likovi iz dunjalučkog neba, ali oni budu u nekim hiperrealnim seansama koji su ravni scenariju za najveće SF filmove. Sanjam u coloru i HD rezoluciji. Prije dvadeset godina nisam ni znala da je to HD dok tek nedavno nisam otkrila da postoji.

NE DAJ BOŽE DA SVI IMAMO “TREĆE OKO”
Kao vjernica smatram da postoje razna bića u paralelnim, nevidljivim svjetovima, samo što mi nismo u poziciji da te  stvari otkrivamo jer je to svijet za sebe i ima svoje zakonitosti. Ponekad se desi da ta bića upadnu u naš svijet i osobe koje imaju dar to otkriju, spoznaju i nama običnim smrtnicima kažu. Vladalo bi veliko rasulo da svako od nas ima treće oko. Kad bi smo vidjeli koliko oko nas gamiže, leti, upražnjava svoje aktivnosti, mislim da bismo se prestravili. Ne volim se detaljnije baviti tim stvarima. Nisam radoznala kad su u pitanju te, meni nejasne, stvari. Ne bavim se onim što ne mogu dokučiti i što je jedna vrsta enigme. Nisam pustolov bez velike potrebe.

KOSU PEREM NAJJEFTINIJIM ŠAMPONOM

Moja kosa je Božiji dar. I kad dobiješ nešto takvo, za šta nimalo nisi zaslužan, apsolutno ne moraš da se brineš. To je i kao svaki drugi dar, samo ga treba održavati. Ja svojoj kosi posvećujem najmanje pažnje jer je ona od sama sebe jaka i atraktivna da joj čak ni farba, koju doduše rijetko koristim, ne može ništa. Svi kad je vide kažu mašala i mislim da je to najbolji regenerator moje kose. Perem je najgorim i najjeftinijim šamponom. Ne znam im nazive, ali ako vidim da litar košta 2 KM, odmah uzimam. To je sav pakung za moju kosu.

BEZ KARMINA KAO BEZ LIČNE KARTE
Jedna sam od žena koje ne izlaze iz kuće bez makar malo šminke. Ne volim „natural look“ jer mislim da mi ne stoji. Ono što svakodnevno stavim na lice je malo pudera, jer sam od djetinjstva pjegava k`o kokoš. Obavezno stavim malo maskare i crveni karmin koji je moj zaštitni znak. Ljeti znam biti  i s nekom ublaženom nijansom karmina, rozom, naprimjer.
Mislim da boja karmina mora biti crvena da bi se žena osjećala privlačnom. Bez karmina se osjećam kao bez lične karte. Inače nisam tipična žena, nisam sklona šopingu, ne volim da pričam o kozmetici, parfemima, odjeći. Mislim da to sve samo meni pripada i da to nikome drugom ne mogu prenijeti jer svako ima svoj stil i osobnost.

OD MENE KOZMETIČARI NIKADA NE BI PROFITIRALI
Nikada im ne idem! Nimalo pažnje ne posvećujem koži i noktima. Kreme poslije kupanja, gelove za tuširanje koristim samo ako sam dobila, sama nikad ne kupujem. Imala sam, radi stresa, osip na licu i dermatologu sam otišla tek nakon godinu dana. Meni odgovara da ne idem na masaže, aromaterapije jer mi je ovako ugodnije živjeti. Nisam grohnula, tijelo mi je u skladu s godinama, možda čak i mlađe. Nisam se na roditelje bacila kad je ljepota u pitanju, ali jesam  povukla gene po pitanju fizičkog izgleda, kondicije. Poenta je da, zapravo, ne želim nikome da robujem jer je za mene ropstvo kupovati markirane stvari, preparate, farbe, davati silne pare na tretmane.

(Adis Omerović/aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!