OSUĐENA DA JOJ VJERENICI VRAĆAJU ZARUKE:Almasa H. iz Kalesije bila je žrtva strine „sihirbazuše“

Dva puta je doživjela skoro identičnu sliku u svome životu; vjeri se, zakaži vjenčanje, a izabranik njenog srca joj dan prije svadbe okrene leđa i – otkaže sve. Svaku ljubav je odbolovala, a nakon posljednje bruke, pala je u postelju. Kod tuzlanske icjeliteljke Amine Minele će saznati da joj je sve nesreće “naručila“ strina preko sihira u hrani

Almasa H. Iz Kalesije gazi kroz 27. godinu. Polako staje na noge, počinje svijet gledati vedrijim očima, Vratila se i fakultetskim obavezama, pokušava da nadoknadi bar u fizičkim smislu skoro pet izgubljenih godina, koje su otišle u nepovrat, a na njojn ostavile doživotne bolne ožiljke.
Imala je sretno djetinjstvo, okružena roditeljskom, rodbinskom, komšijskom i pažnjom škoslkih, a kasnije i studentskih kolega. A onda su došla vremena u kojima se počela osjećati izgubljeno. Kao da je sretno vrijeme za nju stalo. Više nije bila ona sretna, omiljena i prelijepa djevojka…

Teško breme
Proklinjala je sebe zbog nesretnih ljubavi. Dvije su se sršile popu kule od karata, na treću nije smjela ni da pomišlja, jer je vjerovala da joj je sudbina namijenila samo bol, patnju i razočarenja.
Sve joj je u životu postalo preteško breme, nije imala snage ni volje za bilo šta u životu. Čak je i suze potrošila. Održavala je život uz pomoć sredstava za smirenje…
Nakon skoro identična dva ljubavna poraza, koja su mi slomila srce, logično je da čovjek psihički potone, a da proklinje sudbinu – kaže Almasa.
Njena priča je uistinu nevjerovatna. Dva puta je voljela, dva puta ostavljana pred dan vjenčanja!
Prvu ljubav je bila odbolovala, vjerujući da je to samo splet nesretnih okolnosti. Čovjek kojeg je voljela svim srcem, mjesec dana prije zakazane svadbe joj je vratio vjerenički prsten, rekavši joj kako je shvatio da je uopšte ne voli, te da ne ne želi oženiti. Otišao je za Njemačku.

Za sebe će Almasa kazati da se smatra jednostavnom djevojkom, koja ima srce koje zna da voli, gubi, prašta, pati, zaboravlja i mašta… Ima dušu koja vjerujei koja se zadovoljava sa malim stvarima, ima ruke kojima želi zagrliti čitav svijet i noge da korača zajedno sa sretnim svijetom. Sitnice su je činile sretnom…
Vremenom je odbolovala svoje ljubavno razočarenje i poniženje za cijelu porodicu. Vratila se pozitivnoj strani života. Posvetila se studijima, izlascima i druženjima sa kolegama i kolegicama. Iz glave i srca je izbacila tog čovjeka, vjerujući da će suđeni doći.

 Mirniji san, manje suza…

I došao je.S drugim momkom je bila presretna, imala je mnogo želja vezanih za njega. I on je želio da svoju ljubav krunišu brakom.Za kratko vrijeme se rodila velika ljubav. Četiri mjeseca kasnije je zaprosio.

– Ja sam to samo kazala svojoj majci, a ona je sve prenijela ocu. U međuvremenu njegove roditelje sam upoznala, prihvatili su me kao svoju kćerku. Nakon toga otišli smo i kod mojih roditelja u Kalesiju. Bilo je to za vrijeme prvomajskih praznika. Tog vikenda smo se baš nahodali, s kafe na kafu, s ručka na ručak. Brojna mi je familija tu, dvojica amiđa i strine, pa moja baba Hana…

Puni prelijepih utisaka vratili smo se u Tuzlu. Imala sam još dva ispita u junskom roku, pa da „očistim godinu“. Svadba je bila planirana za 25. juni. Možda prvih dana nisam ni primjetila Adinu odsutnost, jer sam bila skoncentrisana na pripremanje ispita. Tek kada smo se počeli non stop svađati, a on je bio sve mrzovoljniji drskiji, počela sam se pitati šta se dešava. Jedne subote sam ga direktno pitala, a on mi je gledajući me u oči doslovce rekao ove riječi: „Gušiš me. Ne mogu ja više sa tobom da živim, ne želim da se vjenčamo…“

Ponovo patnje, rijeka prolivenih suza, pogled u nebo i pitanje za Boga – „zašto mene ovako kažnjavaš“? Zašto me i drugi momak ostavlja?

Uslijedile su duge dvije godine u kojima je ona kopnila, bila na granici ludila, čaj je jedno vrijeme ležala i na psihijatriji.

– Kada bi me uhvatio bijes, polupala bih namještaj u stanu, stakla na prozorima, suđe… Razbijala sam sve, jer sam bila van sebe. Uz sve to nisam imala apetita, niti volje da bar pristojno uredno izgledam. Bukvalno sam pala u postelju…
U takvom stanju majke me je odvela kod Amine Minele. U Tuzli mi je učila iz Kur'ana, a nakon što mi je „otvorila zvijezdu“ sledila je i mene, i majku.

– Ti i tvoji vjerenici ste u hrani „podijedili“ sihir tvoje strine. Njoj je smetala tvoja sreća – kazala mi je Amina Minela, tješeći me da ćemo, uz Božiju pomoć, pobijetiti to zlo, te da će mi ubrzo pokucati sreća na vrata.

Skoro dva mjeseca sam odlazila na tretmane kod Amine Minele. Malo po malo, korak po korak, moj život se vraćao u normalne tokove; mirnije sam spavala, manje lila suze, rjeđe sanjala ružne snove, vraćala se volja za životom, nastavku studija…
Ostalo je još da sretnem suđenog, da moja majka zaigra svadbeno kolo, te da rodim jednog dječaka. Sve mi je to Amina Minela najavila…. Momka sam upoznala, srce treperi i kada pričam o njemu. Možda je to taj suđeni….

Kontakt telefoni Amine Minele su: 061 744 091 ili 060 33 42 873. Pozivni za BiH je 00387.