Opsihirenog Harisa Š. je spasio Vidoviti Ado: HTIO SAM UBITI SVOJU SESTRU, JER SAM U NJOJ VIDIO ZMIJU

Oni koji ga poznaju, za Harisa će reći kako je uvijek nasmijan, veseo, komunikativan i pravi prijatelj. Volio je druženja, izlaske sa društvo i poštovao svoje roditelje. Mislio je kako će cijelog života biti sretan i da će razna životna iskušenja bez problema savladati. Kako kaže, imao je djevojku koju je mnogo volio i koja je njega voljela. No, jednog dana, stvari su krenule naopako.

“Dosadili su mi izlasci, društvo… Prijatelje sam potpuno zapostavio i u jednom trenutku počeo ih mrziti. Postao sam potpuno druga osoba. Počeo sam da vrijeđam roditelje, da im psujem, na svaku njihovu riječ oštro sam odgovarao, govorio im sve najgore. Jednostavno, ružne su to riječi da ih iznosim u novine – započinje svoju priču Haris.

A roditelji kao roditelji, uvijek žele najbolje za svoje dijete. Pazili su na svog sina, savjetovali ga, govorili mu da se smiri. Ali Haris nije obraćao pažnju na ove riječi. Naprotiv, sve češće psovao je svog oca, inače stopostotnog invalida.

“Nisam bio svjestan toga, nisam shvatao koliku sam im bol nanosio. Šta god da uradim, bilo mi je svjedno. Nisam uopće obraćao pažnju na suze i brigu svojih roditelje. Počeo sam sanjati zmije u svom krevetu, buncao sam u snu i, kad se probudim, uvijek vidim čovjeka na vratima svoje sobe – sjeća se Haris.

Međutim, kad upali svjetlo, lik sa vrata je nestajao. Stvari su se pogoršavale. Jednog dana, kaže, htio je ubiti svoju sestru. Crna magija vladala je njegovim životom.

“Ni dan danas ne mogu sebi da objasnim zbog čega se je sve to desilo, zašto su sihirbazi željeli da ubijem svoju sestru koju mnogo, mnogo volim. Bilo je trenutaka kada sam razmišljao o samoubistvu. Nešto me jednostavno vuklo u smrt – piše Haris u pismu te nastavlja:

-Imao sam i djevojku koju sam mnogo volio a koju i danas volim. I njoj sam nanio mnogo zla, vrijeđao je gdje god bi stigao. Dok pišem ovo pismo, suze mi teku niz lice. Nadam se da ćete me svi razumjeti i shvatiti da to nisam bio ja, da su to sve bili šejtani koji su vladali mnome. Oprostite mi!

Kada je dotakao samo dno, piše, odlučio je nazvati kralja vidovnjaka Adu iz Doboja. Iako ga je nešto sprječavalo u toj namjeri, Haris je ipak uspio otipkati broj ovog duhovnog iscjelitelja.

“Kroz plač sam mu rekao da želim da se ubijem i zamolio sam ga za pomoć jer više nisam znao kome da se obratim – kaže Haris.

Vidoviti Ado mu je rekao da ga nazove za sat vremena. Taj sat mu je bio najduži u životu. Kad je otkucala 59 minuta, Haris je ponovo nazvao i zamolio ga da mu nešto prouči. Sa svakom riječju koju je Ado učio, kazuje nam, imao je osjećaj da je deset kg. lakši.

Počeo sam se bolje osjećati. Vidoviti Ado mi je rekao da što prije dođem do njega, da skine crnu magiju sa mene. Plačući, otišao sam do majke i rekao joj da me vodi Adi, inače ću se ubiti – piše Haris.

Čim je zora svanula, Haris je zajedno sa svojom majkom krenuo prema Doboju. Kad je stigao kod njega, plakao je kao malo dijete.

“Ado je počeo sa tretmanima. Iako se tih trenutaka ne sjećam, znam da sam stajao uspravno a kad sam došao na sebi, bio sam na podu. Počela me hvatati neka muka, znojio sam se i tresao. Ado je govorio, da iz mene izlaze džini. .

Nakon tri sata učenja, veli, osjećao se odlično. Ponovo jse na njegovo lice vratio osmijeh. Majka je plakala od sreće.

“Dobio sam terapije koje mi je dao Ado i osjećam se odlično. Vratio sam svoje staro društvo i nadam se da ću uvijek ostati ovako sretan i nasmijan. Nadam se da ću uskoro sresti i svoju nekadašnju djevojku i da će mi oprostiti jer je ona ta sa kojom želim provesti svoj život – ispričao nam je Haris Š.

Kontakt telefon Vidovitog Ade je 061 486 402. Pozivni za BiH je 00387. (Marketing)

error: Content is protected !!