Opra Vinfri otkriva tajnu za sretan život: Kako sam uspjela da zaboravim negativnu prošlost i zavolim mir!

Opra Vinfri otkriva kako je naučila da zaboravi negativne situacije iz prošlosti i odlučila da živi danas, sada i ovdje!


Koji god da je razlog vašeg zamjeranja, zapamtite ovo: Ništa nije vrijedno vremena koje ćete izgubiti. Vremena koje ste mogli posvetiti tome da volite i živite u potpunosti. Vremena koje nikad ne možete nadoknaditi…

Toliko sam usavršila umijeće zaboravljanja prošlosti da zaboravljam biti ljuta. Pitajte bilo koga ko me poznaje i potvrdiće vam: ja zaista ne zamjeram dugo.

Naučila sam lekciju da neki ljudi nisu od povjerenja (ili su opasni, bezobrazni, nekulturni i slično), ali stalno razmišljanje o onome što je neko učinio ili izrekao, jednostavno zaboravim.

Iza ovoga stoje godine iskustva i slušanja priča stotina ljudi koji se toliko čvrsto drže prošlosti da postaju njeni zarobljenici. Jedan od primjera najvećih tragedija ljudskog ponašanja jeste kada odrasli muškarac i žena ne mogu prestati raspravljati o događaju koji se dogodio pre nekoliko dana, nedjelja, a ponekad čak i godina.

Kakav gubitak dragocijenog vremena i energije, biti zatvorenik vlastitim izborom, opterećen teretima prošlosti.
Nesposobnost ili bolje rečeno nespremnost ljudskog uma da zaboravi prošlost, lijepo je opisao Ekart Tol u svojoj knjizi “Nova zemlja”, pričom o dva Zen monaha:

Tanzan i Ekidu hodali su seoskom stazom, blatnom nakon teških kiša. U blizini sela susreli su djevojku koja je pokušavala da pređe stazu, ali je blato bilo tako duboko da bi zaprljala svileni kimono koji je obukla. Tanzan ju je bez razmišljanja podigao i prenio na drugu stranu.

Monasi su u tišini nastavili svojim putem. Pet sati kasnije, dok su se približavali hramu u kojem su spavali, Ekido se više nije mogao suzdržati.

“Zašto si prenio onu djevojku preko staze?”, upitao je. “Mi monasi ne bismo smjeli da radimo takve stvari.”

“Ja sam djevojku spustio prije nekoliko sati”, odvratio je Tanzan. “Zar je ti još uvijek nosiš?”

Ovo se odnosi na mnoge ljude. Možda ste i vi jedan od njih i držite se za nešto što se dogodilo ili za nešto što se po vašem mišljenu trebalo dogoditi.

Ali ja vas pitam: S kojom svrhom? Osjećati se dobro? Pravedno? Opravdano?

Dokazivanje da sam u pravu nekada je bila velika mana mog karaktera i morala sam svesno raditi na tome.

Na promjenu me podstaklo jedno jedino pitanje: “Želiš li biti u pravu ili želiš mir?”

Ovih osam riječi otvorilo mi je oči i otvorilo put prema slobodi.

Koji god da je razlog vašeg zamjeranja, zapamtite ovo: Ništa nije vrijedno vremena koje ćete izgubiti. Vremena koje ste mogli posvetiti ljubavi i življenju u potpunosti. Vremena koje nikad ne možete nadoknaditi.

(stil.kurir.rs)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!