OPASNOST U HRANI: Sedam vrsta hrane koju nikad ne treba jesti

Kada kupujete namirnice, možda vas privuče vrsta hrane ili njen izgled, ali zapitajte se, koliko svakodnevno otrova unosimo u vlastiti organizam. Mlijeko, riba, jabuke ili krompir – dio su našeg svakodnevnog jelovnika. Provjerite koliko ste u opasnosti

Kada se hranite ‘čisto’, to znači da birate voće, povrće i meso koje raste i prodaje se sa minimalnom obradom. Često su to organski proizvodi i rijetko ili nikada ne sadrže aditive. Ali u nekim slučajevima, metode današnjih proizvođača nisu ni čiste ni održive. Rezultat je šteta po naše zdravlje, okolinu, ili oboje. Najbolje je baciti pogled na hranu kroz oči ljudi koji provode život u otkrivanju šta je bezbedno za njihovo zdravlje.

Pitanje za njih bi glasilo „Šta bi trebalo da se jede?“, ali njihovi odgovori ne moraju da znače da je sve ostalo „zabranjena hrana“. Da bi postigli bolje zdravlje možemo pokušati sa sljedećim alternativama.

   1. Endokrinolog ne jede paradajz iz konzerve

Frederik Vom Sal je endokrinolog na univerzitetu Misuri i proučava bisfenol-A.

Problem: Smola kojom se oblaže konzerva paradajza sadrži bisfenol-A, sintetički estrogen, koji je povezan sa nizom bolesti koje izaziva, od reproduktivnih problema do srčanih oboljenja, dijabetesa i gojaznosti. Nažalost, kiselost (istaknuta karakteristika paradajza), izaziva da BPA curi u vašu hranu. Istraživanja pokazuju da BPA kod većine ljudi prelazi iznos koji potiskuje proizvodnju sperme ili izaziva hormonsku štetu kod jajnika živih bića. „Nivo BPA najviše utiče na mlade ljude. Ja ne želim ni da priđem konzerviranom paradajzu“, kaže endokrinolog.

Rješenje: Izaberite paradajz u staklenim teglama ili u tetra- paku.

Savjet za budžet: Ako vaš recept dozvoljava, zamijenite konzervirani paradajz za flaširani. Potražite sosove za pastu sa niskim nivoom natrijuma i sa nekoliko sastojaka moći ćete da prilagodite recept.

2. Poljoprivrednik nikada neće jesti govedinu od životinje othranjene na GMO kukuruzu

Džoel Salatin je suvlasnik farme i autor mnogih knjiga o održivoj poljoprivredi.

Problem: Goveda su evoluirala jedući travu, a ne žitarice. Ali poljoprivrednici u današnje vrijeme hrane svoje životinje kukuruzom i sojom, da bi ih brže ugojili za klanje. Ali više novca za poljoprivrednike (i niže cijene goveda) znači mnogo manje dobre hrane za nas. Nedavno istraživanje sprovedeno od strane USDA i naučnika iz Klemson univerziteta utvrdili su da kukuruz kojim su hranjena goveda ima manje beta-karotena, vitamina E, omega 3 masnih kiselina, konjugovane linolne kiseline (CLA), kalcijuma, magnezijuma i kalijuma od trave. „Moramo poštovati činjenicu da su goveda biljojedi, a to ne znači da bi trebalo da ih hranimo kukuruzom i živinskim đubrivom“, izjavljuje Salatin.

Rješenje: kupujte goveđe meso koje se hranilo samo travom.

Savjet za budžet: Kada kupujete meso sa kostima dosta je jefitnije, jer se naplaćuje ekstra ako se skidaju kosti. Takođe možete da kupite meso direktno od lokalnog farmera, koje može biti jeftinije a sigurno je kvalitetnije.

3.  Toksikolog nikada neće jesti: kokice iz mikrotalasne pećnice

Olga Naidienko je seniorski savjetnik za „Radnu grupu životne sredine“.

Problem:  Hemikalije, uključujući i perfluoroktanoik kiseline (PFOA), koje se nalaze u unutrašnjosti kese za kokice su dio klase jedinjenja koja su povezana sa neplodnošću kod ljudi. U testiranju na životinjama, hemikalije izazivaju rak jetre, testisa, i pankreasa. Testiranja takođe pokazuju da mikrotalsna pećnica izaziva da hemikalije ispare iz kese i migriraju u kokice. „One ostaju u tijelu godinama i akumuliraju se“, kaže toksikolog. Zbog toga se naučnici brinu da bi nivo štetnih materija kod ljudi mogao doći do nivoa koji izaziva rak, kao kod laboratorijskih životinja. Proizvođači obećavaju da će ukinuti takvu proizvodnju kokica do 2015. godine, ali u tom vremenskom periodu će biti prodato na milione kesica.

Rješenje: Vratite se staromodnom načinu pravljenja kokica, u tiganju ili šerpi. Za aromu možete dodati pravi maslac ili sušene začine.

Savjet za budžet: Kokičanje kokica u svojoj kući je jeftinije od bilo koje druge varijante.

4.  Direktor farme neće jesti krompir koji nije napravljen na organski način

Džefri Mojer je predsjednik Nacionalnog odbora za organski standard.

Problem: Povrće sa korijenom upija herbicide, pesticide i fungicide koji završe u tlu. U slučaju sa krompirom – nacionalno najpopularnije povrće – tretiraju ga sa fungicidom tokom sezone rasta, onda prskaju hebricidima da bi se ubili svi štetni insekti prije berbe. Nakon što ga iskopaju, krompiri se još jednom tretiraju sa ovim otrovima, da bi se spriječilo klijanje. „Probajte ovaj eksperiment: kupite običan krompir u prodavnici, i pokušajte da ga pustite da proklija. Vidjećete da neće“, kaže Mojer. „Razgovarao sam sa proizvođačima krompira koji su mi rekli da nikada neće jesti krompir koji prodaju. Oni imaju posebne parcele gde uzgajaju krompir za sopstvene potrebe“.

Rješenje: Kupujte organski krompir. Nijedna mašina za pranje ga ne može očistiti od hemikalija koje apsorbuje dok raste. Te hemikalije će se sigurno apsorbovati u tijelu.

Savjet za budžet: Uzgajajte krompir sami

5. Stručnjak za ribarstvo nikada neće pojesti uzgajanu ribu na farmi

Doktor Dejvid Karpenter, direktor instituta za zdravlje  i životnu sredinu na univerzitetu Olbani, objavio je opširno istraživanje o kontaminaciji riba.

Problem: Priroda nije namijenila lososu da se gaji u malim prostorima i hrani sojom i pilećim hidrolizovanim perjem. Kao rezultat toga, losos sadrži niži nivo vitamina D, a viši nivo kontaminacije, uključujući i kancerogene, PCB, brom i pesticide, kao što su dioksin i DDT. Prema Karpetneru, ribe koje su najviše kontaminirane dolaze iz Sjeverne Evrope, koje se mogu naći na  menijima po restoranima. „Možete da jedete neki od ovih lososa, na svakih pet mjeseci , bez povećanja rizika od raka“, kaže Karpetner. Nauka je međutim povezala DDT sa dijabetesom i gojaznošću, ali neki od nutricionista vjeruju da beneficije omega 3 masti koje sadrže ribe, premašuju sve rizike. Takođe postoji zabrinutost u vezi  sa visokim nivoima  antibiotika i pesticida, koji se koriste za liječenje riba. Kada jedete losose koji su uzgajani na farmi riba, vi se možete dozirati sa istim lijekovima i hemikalijama.

Rješenje: Ako na paketu ribe piše svježe sa Atlantika, to je uzgajani losos. Ne postoji komercijalni ribolov koji se obavlja u Atlanskim vodama.

Savet za budžet: Najbolja je svježa riba, konzervirane izbegavajte .

6. Istraživači za rak nikada neće popiti mlijeko koje sadrži vještačke hormone

Rik Nort je direktor kampanje za  sigurnu hranu u Oregonu, lekar za društvenu odgovornost, bivši  izvršni direktor u Oregonu „American Cancer Society“.

Problem: Proizvođači mlijeka tretiraju svoju stoku sa rekombinantnim kravljim hormonima rasta (rBGH ili rBST, kao što je već poznato) da bi povećali proizvodnju mlijeka. Ali rBGH takođe povećava infekcije na vimenu, kao i gnoj u mlijeku. Takođe dovodi do povećanja hormona insulina – kao rastući faktor u mlijeku. Kod ljudi, visok nivo IGF-1 može dovesti do raka dojke, prostate i debelog creva. „Kada je Vlada odobrila rBGH, mislilo se da će se IGF-1 razbiti u ljudskom digestivnom traktu“, kaže Rik. Ispostavilo se da kazein u mleku štiti većinu njih, prema nekoliko nezavisnih istraživanja. „Nema činjenice koja 100% dokazuje da se time povećava rak kod ljudi. Međutim, zabranjeno je u većini industrijalizovanih zemalja“, završava Rik.

Rješenje: Provjerite naljepnice na mlijeku da li sadrže rBGH, rBST, i  da li su proizvedene bez vještačkih hormona.

Savjet za budžet: Kupujte mlijeko od ljudi iz vaše okoline koji drže krave

7. Ekspert za organsku hranu nikada neće pojesti konvencionalne jabuke

Mark Kastel, bivši izvršni direktor za agrobiznis, sad ko-direktor Kornukopia institura, istraživačka politička grupa koja podržava organsku hranu

Problem: Plantažno voće sadrži najveći broj otrova a u takmičenju količine pesticida u sebi, jabuke će pobijediti. Zašto? One su pojedinačno kalemljene (potomak jednog stabla), tako da svako drvo zadržava svoj određeni ukus. Kao takve, jabuke ne razvijaju otpornost prema štetočinama i često se prskaju. Industrija tvrdi da ovi ostaci hemikalija nisu štetni. Ali Kastel kaže da je u pitanju samo zdrav razum, da bi se minimizovala izloženost tako što će se izbjegavati najviše izloženi proizvodi, kao jabuke. „Radnici na farmama imaju veći  rizik da će oboljeti od raka“, kaže on. Sve više istraživanja pokazuje da se sve veća izloženost pesticidima  povezuje sa Parkinsonovom bolešću.

Rješenje: Kupite organske jabuke

Savet za budžet: Ako ne možete priuštiti organske jabuke, onda obavezno skinite koru sa njih.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!