Odakle potječu lobanje s rogovima, kosturi divova i okamenjene mumije?

Možda najveća misterija od svih je zbog čega se ovakva arheološka otkrića sve češće skrivaju od javnosti, pa čak i potpuno uništavaju. Mnoge od njih ni dan danas nemaju naučno objašnjenje i o njihovom stvarnom porijeku možemo samo nagađati

Profesija arheologa smatra se jednom od najzanimljivijih zanimanja na svijetu, a oni koji se bave ovim poslom su u holivudskim filmovima često prikazani kao neustrašivi heroji željni znanja, ili kako panično bježe od nekakve mumije koje su slučajno probudili iz drevnog sna.

Ipak, stvarnost je malo drugačija. Arheolozi dane provode glave zabijene u prašini naoružani lopatama, čekićima i kistovima nadajući se da će iskopati neki misteriozni artefakt. Slijedi lista nekoliko zaista neobjašnjivih i zastrašujućih otkrića za koje nauka ni dan danas nema precizan odgovor i koje vam sigurno učiteljice nisu spominjale na onim dosadnim časovima istorije.

  Divovske lobanje sa rogovima – ostaci Božjih sinova?

Postoje na stotine arheoloških otkrića koja nisu dobila svoja zvanična naučna objašnjenja. Jedna od najkontraverznijih od njih definitivno je ljudska lobanja sa rogovima otkrivena u masovnoj grobnici osamdesetih godina 19. vijeka u američkoj državi Pensilvaniji.

Lobanje su na prvi pogled pripadale anatomski normalnim muškarcima, osim jednog bizarnog detalja: iz glave  su im izlazila dva roga dužine oko 5 cm. Pronađeni kosturi su okarakterisani kao džinovski jer je detaljnom analizom utvrđeno da su kosti pripadale ljudima visokim preko dva metra, a tijela su bila zakopana oko 1200. godine.

Nakon što se na Internetu pojavila fotografija jedne od lobanja s rogovima, odmah su počela nagađanja oko porijekla ovog misterioznog otkrića. Neki su tvrdili da lobanje pripadaju Nefilima, biblijskim Božjim sinovima ili palim anđelima koji su se u religijskim spisima često prikazivali kao divovi sa rogovima. Rogovi su nekada bili simbol mudrosti ali i vlasti i moći, zbog čega su šamani, sveštenici i kraljevi usvojili običaj stavljanja rogova, a tek kasnije kruna.

Odakle zaista potječu rogate lobanje iz Sjeverne Amerike vjerovatno nikada nećemo saznati jer u kosti iz Pensilvanije prilikom prijevoza u filadelfijski istorijski muzej ukradene i od tada više nikada nisu viđene.

Amerika priznala uništavanje kostura drevnih divova!

U zadnjih tridesetak godina arheolozi su širom svijeta iskopali na desetine divovskih kostura visine od skoro četiri metra. Skelet dužine 3,6 metara i dva reda zuba iskopan je u Lompok Ranču u Kaliforniji još 1833. godine. Dvadestak godina kasnije, ljudski kostur dužine od skoro tri metra prinađen je u Zapadnoj Virdžiniji, a 1895.g., u humci u blizini Ohaja iskopano je još dvadeset sličnih kostura. Ipak, ova revolucionarna otkrića nisu dobila zasluženu medijsku pažnju i postavlja se pitanje zbog čega i kome je u interesu da se ovakva otkrića sakriju od javnosti.

Odgovor se možda krije u odluci Vrhovnog suda SAD-a koji je natjerao upravu Smithsoniana, najpoznatijeg nacionalnog muzeja na svijetu, da objavi tajne dokumente s početka 20. vijeka koji otkrivaju da je ova organizacija bila umiješana u najveće istorijsko zataškivanje dokaza o ostacima divovskih ljudi koji su iskopavani širom Amerike i Meksika za koje im je naređeno da ih se uništi kako bi se zaštitila mainstream ideologija o ljudskoj evoluciji koja je postojala u to vrijeme.

Tokom suđenja, uprava Smithsoniana je priznala postojanje dokumenata koji dokazuju uništavanje na desetine hiljada ljudskih kostura koji su dostizali visinu od šest do dvanaest metara. Direktor Američkog instituta za alternativnu arheologiju Hans Gutenberg je izjavio da će objavljivanje ovih dokumenata biti epohalni doprinos o istini ljudske evolucije.

  • Napokon, poslije više od stotinu godina laži, istina o našim precima divovima će izaći u svijet – izjavio je Gutenberg nakon sudske presude, koja se trebala provesti u djelo prije dvije godine, međutim novih informacija još uvijek nema

 

  Ludi naučnik svoje žrtve pretvarao u kamen

Prije nekoliko vijekova italijanski naturalista, avanturista i kartograf Đirolamo Segato ostao je fasciniran mumijama koje je vidio prilikom turističkog obilaska Egipta. U Italiju se vratio inspirisan i očaran metodom mumifikacije ljudskih tijela i sa samo 26. godina razvio je vlastiti način mumifikacije koji mu je omogućio potpuno okamenjivanje ljudi. Veliki broj primjeraka njegovog rada mogu se i danas vidjeti u Muzeju anatomije Univerziteta u Firenci.

Godinama kasnije, nauka je pokazala da je Segato svojim žrtvama ubrizgavao nepoznatu mješavinu hemikalija, koja je prodirala u najtanje krvne sudove, i ljudsko tijelo pretvarala u materijal sličan kamenu. Do danas je ostalo nejasno kako je Segatu ovo pošlo za rukom i kako za sada stvari stoje tako će i da ostane jer je Segato uništio sve svoje bilješke u strahu da će mu neko ukrasti tehniku okamenjivanje ljudi.

Đirolamo Segato je iznenada preminuo u 44. godini, a na njegovom grobu u Firenci ispod slike njegovog lika piše: „ Ovdje počiva preminuli Đirolamo Segato iz Beluna, koji je mogao da bude potpuno okamenjen da njegova vještina nije umrla zajedno s njim.“

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!