Obred vjenčanja u pravoslavnoj crkvi

Vjenčanje, sveta tajna braka, je molitveni čin, propisan tipikom. Ne može se vršiti u toku posta. Mladenci moraju biti kršteni. Za vjenčanje je nadležan sveštenik one parohije u kojoj živi vjerenik. Vjenčanje se sastoji od dvije službe u jednoj:

– Vjeridba, koja se obično vrši u priprati hrama, i sastoji se od razmjene prstenova među vjerenicima.

– Svečanost ulaska u hram u povorci i ovjenčanja krunama.
Ovaj ulazak u hram jako je značajan, jer otkriva preobražaj braka od nečega što je sasvim prirodno u brak u Hristu. Brak ovdje dobija novo značenje, novu dimenziju. Vijenci (krune) s jedne strane otkrivaju carsku suštinu braka, jer čovjek kroz brak postaje car jednog carstva ma koliko malo ono bilo, a s druge strane oni su i mučenički vijenci. U prvim vijekovima Hrišćanstva, Sveta Tajna Braka (kao i sve ostale tajne) vršena je u sklopu Liturgije, da bi i brak bio prinesen u Carstvo Božije, čija je ikona Liturgija. Tako je brak dobio svoj puni smisao kao sjedinjenje za vječnost, tj. zajednica ljubavi u vječnosti Carstva Božijeg.

Sve ove predpostavke upućuju na to da cilj braka po sebi nije rađanje djece, niti poboljšanje nataliteta, već je to prevazilaženje individualnosti, samoće, zatvorenosti i sebičnosti kroz najprisniju zajednicu ljubavi u Hristu, i to ne samo u istorijskom kontekstu, već prije svega u eshatološkom,tj. vječnom kontekstu.

TOK VJENČANJA U PRAVOSLAVNOJ CRKVI:

Mlada u crkvi mora imati pokrivena ramena, a ostali gosti i gošće moraju biti pristojno odjeveni.

Mladenci i kumovi ulaze u crkvu, cjelivaju ikonu, mlada se pozdravlja sa djeverom. Mladenci i kumovi staju pred carske dveri ispred oltara, gdje sveštenik vrši čin vjeridbe – prstenovanja.

Čin vjeridbe – prstenovanje

Poslije čina prstenovanja mladenci i kumovi odlaze sa sveštenikom na sredinu crkve, gdje se obavlja čin vjenčanja. Čin vjenčanja se vrši u apsolutnoj tišini, uz isključene mobilne telefone, bez aplauza, smijeha i glasnih komentara.
Sveštenik pita mladence – prvo mladoženju, pa zatim mladu – da li pristaju na brak, zatim mladenci predaju svijeće kumovima i sveštenik im vezuje ruke, uz čitanje molitvi, na koje kumovi, koji stoje iza mladenaca, odgovaraju sa „AMIN“.

Vezivanje ruku

Sveštenik, zatim, mladencima stavlja krune, i poslije čitanja odlomaka iz jevanđelja o svadbi u Kani galilejskoj i molitve „Oče naš“, mladenci piju vino iz zajedničke čaše u tri puta. Zatim mladenci i kumovi hodaju, prateći sveštenika, u krug oko jevanđelja, uz pjevanje tropara:

 Isaije likuj
 Svjati mučenici
 Slava Tebi, Hriste, Bože.

Vjenčanje se završava kad sveštenik blagoslovi volju mladenaca:

– Gospode, Bože naš, slavom i čašću, vjenčaj ih!

Uklanjaju se krune, razvezuje se platno i počinje čestitanje. (Za ostale detalje oko samog vjenčanja informišite se kod sveštenika koji će vas vjenčati)

ŠTA JE PO PRAVOSLAVNIM CRKVENIM KANONIMA SMETNJA ZA SKLAPANJE BRAKA?

Nenavršenih 16, a za nevjestu 14 godina života, krvno srodstvo u pravoj liniji, bez obzira na stepen, kumstvo, srodstvo po usvojenju do drugog stepena i najinteresantnije – ranija četiri braka istog lica! Pravoslavna crkva priznaje i razvod i ponovno vjenčanje, ali ne više od četiri puta. Običaj vuče koriene iz 10. vijeka. I Vizantija je imala svog Henrija Osmog, samo nešto ranije!
Vizantijski car Lav Šesti Mudri tražio je od crkve da ustanovi obred za drugobračne. Medutim, uspio je da mu crkva da blagoslov i za njegovo četvrto vjenčanje! Od tada, pa do danas, pravoslavna crkva priznaje četiri braka kao mogućnost!

KADA SE ZAKAZUJE PRAVOSLAVNO CRKVENO VJENČANJE?

Svakog dana osim srijede i petka, koji su posni i, naravno, u vrijeme velikih postova crkva ne vjenčava. Sve do sv. Jovana, a od božićnog posta, nije bilo ili ne bi trebalo da bude crkvenih vjenčanja, kao ni na dane Usekovanja i Krstovdana. Po pravilu, crkvena vjenčanja se obavljaju prije podne.

SIMBOLI PRAVOSLAVNOG CRKVENOG OBREDA

– Voštane svijeće simbolizuju čistotu i vječnu svjetlost carstva nebeskog.
– Burme, kao i krune, predstavljaju vječnost bračne zajednice, krug bez prekida.
– Krunom je zamijenjen vijenac od lovorovog lišća.
– Zajednička čaša, obično srebrna, zamjena je za svetu tajnu pričesća.

RAZVOD PRAVOSLAVNOG CRKVENOG BRAKA

Pravoslavna crkva podrazumijeva i razvod, ali za razliku od gradanskog razvoda, ovdje se krivac mora ustanoviti! Tako vinovnik razvoda snosi odredenu epitimiju (kaznu), obično vremensku, prije nego što mu se dozvoli sklapanje novog crkvenog braka.

(aura.ba)

Komentari

komentara