VAHIDA DJEDOVIĆ: USPJEŠNI PREVARANTI ČIJA SLATKORJEČIVOST OBMANJUJE ŠIROKE NARODNE MASE, A MOŽDA I VAS?!

Piše: Vahida Djedović, književnica i psihoterapeut

Može li kardio- hirurg naučiti operaciju srca, gledajući youtube kanal i pitaujći Google? Da li biste vi na operaciju srca otišli nekome ko se ovako edukovao? Ako biste, onda kupujte knjige samopomoći, bez ikakve radoznalosti o tome ko je autor takve knjige.

Kad ti život ponudi limun, napravi limunadu. Kad ti se desi tragedija, pretvori je u pobjedu. Kad je napolju minus četrdeset, cvokoći i govori kako je, zapravo, toplo… jer je nada ključ izdržljivosti i pobjede, kažu eminentni „sručnjaci“ koji pišu knjige samopomoći i drže seminare  koji koštaju pravo bogatstvo.

Tako je jedan od ovih samoprozvanih stručnjaka, koji je postao bogat, popularan i uspješan, a koji je završio „niđe veze“ fakultet, ispričao kako se prosvijetlio. Kao, ležao je jednog dana u parku, život mu je bio totalna katastrofa, a onda se zagledao u nebo i shvatio šta treba da radi. Poslije je prepričavao kao da ga je sam Bog uputio na pravi put. Također, otkriva i tajnu svoga  uspjeha. „Treba pričati priče koje će ljudima ganuti srca!“

Drugi, pak, veliki motivacioni govornik, kaže da svi imamo snove i svi težimo ka nekim ciljevima, (zaista je otkrio toplu vodu), ali, ne postižemo nikakve ili slabe rezultate. Dalje slijedi:
„Dođite na najposjećeniji seminar motivacionog govorništva, kako biste saznali šta vas sprečava da živite svoje snove!“

Laži koje bi pas bez masla pojeo

Onda napiše knjigu koju rasproda u rekordnom roku, u tiražu od milion primjeraka.
Treći, opet, sa velikom samouvjerenošću govori takve riječi koje bi i pas bez masla pojeo: Samo recite:
– Ja to mogu!
– Ja sam bogata!
– Ja sam sretna!
– Ja sam uspješna!
– Ja sam slavna!
– Meni je toplo! (a napolju je minus četrdeset)

I svi ostali, nazovi  pisci, samo prepisuju jedni od drugih: „Naše misli su stvaralačke i ono što vjerujemo o sebi i o životu, postaje istina.“
Ali, šta razlikuje motivacione govornike i životne trenere?
Motivacioni govornik je neko ko će vas svojim govorom motivisati da krenete u akciju. To je osoba koja prodaje maglu i prosipa priču iz šupljeg u prazno, a publika kao omamljena, gleda, sluša i sve ne vjeruje svojim ušima:  „Pa, ovo je stvarno osoba koja zna da smo rođeni za velike stvari i koja u nama budi taj potencijal!“

Life coach (životni trener) radi s ljudima koji su dobro prilagođene, profesionalno i privatno ostvarene individue, dakle osobe kojima ništa ne fali, ali životni trener zna da ne živite svoj život kako treba i govori vam, odnosno ispire vam mozak o tome  koje promjene želite postići  u životu: biti bolji i uspješniji u onome što radite,  da se osjećate  dobro u svojoj koži, da živite sretnijim i ispunjenijim životom i ostvarite balans u svome životu. (Zapamtite da vam ništa nije nedostajalo dok niste čuli životnog trenera. Ali, čovjek zna bolje od vas, jer je on životni trener.)

A onda ovakvi „stručnjaci“ počinju da pišu knjige i savjetuju šta treba da radite u svom životu. Budući da imaju taktiku i vrlo su sposobni manipulatori, jer ljudima treba pričama taknuti dušu, uglavnom ispričaju priče o svojim tragičnim životima koje su pretvorili u pobjedu i obavezno završe rečenicom. „Jer, kad sam mogao ja, zašto ne biste mogli i vi!?“

A onda publika kupuje knjige i čita sve što ima veze sa pozitivnim mišljenjem i psihologijom pozitivnog mišljenja, pa, iako imaju pedeset i kusur, tehnikom pozitivnog mišljenja stalno ponavljaju: ja sam mlada, ja sam mlada, ja sam mlada, ali kukuuu, kada se pogledaju u ogledalo sposobni su čak reći da ogledalo laže, jer, mislili su pozitivno. (Ovo ponekad može biti vrlo štetno i imati kobne posljedice za osobe koje nisu psihički stabilne, ali o tome, u nekom narednom broju.)
Dakle, nazovi pisci „self – help“ literature, uglavnom prepisuju jedni od drugih i nude lične priče kao pokretačicu cijele drame, uvjeravajući čitatelje da je ona (drama) nastala, takoreći, sama od sebe, a ne od nekoga tamo s nekom životnom pričom koju je,kao, pretvorio u pobjedu.

Ko može pisati knjige samopomoći?

U našem vijeku, knjige samopomoći može pisati svako ko zna pisati i ima manipulacijske sposobnosti. Međutim, možda nije pravo pitanje ko može pisati ovakve knjige, nego, koliko ovakve knjige, uistinu, mogu koristiti?

Odgovor je jednostavan, jer kao što se psihoterapijom ne može baviti niko ko nije završio školu, tako i ove knjige ne bi trebali pisati oni koji nemaju odgovarajuće obrazovanje. Danas je jednostavno posjetiti Google i ukucati ono što nas zanima i odmah dobijemo odgovor. Ali, može li kardio- hirurg naučiti operaciju srca, gledajući youtube kanal i pitaujći Google? Da li biste vi na operaciju srca otišli nekome ko se ovako edukovao? Ako biste, onda kupujte knjige samopomoći, bez ikakve radoznalosti o tome ko je autor takve knjige.

Jer, autori ovakvih knjiga, knjiga „self – help“ literature, prije svega treba da budu educirani stručnjaci iz oblasti o kojoj pišu. Zatim, u svojim knjigama treba da pišu o primjerima iz prakse, kao i o načinu na koji se neki problem može riješiti. Budući da smo svi različiti i svako za sebe individua, pa ono što nekome pomaže, ne može pomoći nekome drugome, pravi stručnjaci to obavezno napominju. Da istražite vlastite vrijednosti i, u skladu s time, donesete odluku.

Ako bi knjige samopomoći mogli pisati oni koji su se Božijim čudom prosvijetlili, tako bi i sve druge knjige mogli pisati oni koji se osjete prosvijetljenim. Pa, bi npr. o kvantnoj fizici mogla pisati cvjećarka, jer eto, prosvijetlila se, o rudarstvu doktor medicine, a o medicini vatrogasci. Škole bi mogle postati suvišne, jer sve se može naći na Googlu, a praksu možemo steći zahvaljujući lakovjernicima koji dobrovoljno pristaju biti pokusni kunići običnim šarlatanima koji se titulišu onako kako im se prohtije. Tako danas imamo i nova zanimanja, koja se ne uče u školama, nego na Googlu, a to su su motivacioni govornici i životni treneri, koji, opet, postaju pisci „self-help“ literature.

Naravno,odluka je na vama. Hoćete li čitati kjige samopomoći od nekoga ko je završio hemiju, filozofiju, matematiku ili pak, psihologiju i/ili psihoterapiju, procijenite sami.

(aura.ba)

Komentari

komentara