O ljudima i travama iz iskustva priznatog francuskog travara Maurice Messegue: U biljkama, kao i u našem tijelu, kola krv

Mauricijev život se nakon liječenja Edourda Herriota mnogo iskomplikovao. Nije stizao čak ni brati biljke, nego je taj posao morao prepustiti drugima. Ali, to nije bilo tako jednostavno. Da bi se biljke sakupljale i sušile potrebno je veliko znanje i umijeće kako bi zadržale svoja ljekovita svojstva. Povrh toga, dobio je poziv sa suda zbog nedopuštenog bavljenja medicinom…

Dok je liječio predsjednika Edouarda Herriota, doživotnog gradonačelnika Lyona, Maurice je bio prisiljen da malo zapostavi branje bilja. Iz tog razloga je hitno morao angažovati nekoga da taj posao radi za njega. Odlučio je da se obrati starijim ljudima iz okolnih sela, jer je bio uvjeren da će se ispravno ophoditi prema bilju. Međutim, to nije bilo tako jednostavno. Da bi se biljke brale i sakupljale potrebno je veliko znanje i umijeće pa je često morao navraćati u selo i provjeravati kako ide sakupljanje. Kako navodi, sve biljke se ne beru na isti način, niti u isto vrijeme. Za svaku je određen mjesec, pa čak i sat. Ako su ubrane u pogrešno doba, na nepovoljnom mjestu, ako su uz to pogrešno sušene, ili ležale previše dugo, izgubile su sva ljekovita svojstva.

Tajne branja i sušenja bilja

Osnovno je pravilo da se ne smiju brati po padinama uz glavne ceste jer su na tim mjestima zatrovane ispušnim plinovima motornih vozila, a isto tako ni u blizini žitnih polja, vinograda i voćnjaka jer su poprskane hemijskim proizvodima u vidu gnojiva ili insekticida, pa mogu postati škodljive. Valja ih, dakle, brati što dalje od obrađenih površina.

Brao je samo one divlje jer su, kao proizvod prirodne selekcije, otpornije i djelotvornije. Same su odabrale najpodesnije tlo. Kod svake se valjaju poštovati određena pravila, a ona se mijenjaju već prema tome da li se beru cvjetovi, listovi, stabljika ili korijen. Stabljike su bogate sokom osobito ujutro, a korijenovi navečer. To je zato, govorio je njegov otac Camille, što u biljci, kao i u našem tijelu kola krv.

Cvjetovi, stabljike i lišće treba brati čim ishlapi rosa, a glogov cvijet, naprimjer, ne smije biti previše rastvoren. Tako i cvjetovi žutilovke, inače izvrsni diuretik, mogu izazvati želučane smetnje ako su ubrani u vrijeme kad su se počeli pretvarati u mahunu. Najprikladnije doba za branje je kada zrak nije previše vlažan, niti suh.

Najvažnije je, ipak, sušenje jer od njega zavisi hoće li biljke sačuvati svu svoju djelotvornost. Ne smiju se presušiti niti zadržavati previše vlage. Prvo se sušenje ne smije nikada obavljati na suncu, nego uvijek u hladu i to na mjestu gdje ima dovoljno zraka, ali ne i propuha. Treba ih prostrijeti na platno, čuvati od insekata i često okretati a zatim ih “dovršiti”. Travar Messegue ih je najradije vezivao u male svežnjeve i vješao glavom nadolje, na podesnom mjestu u kući.

U početku je Maurice imao velikih problema sa biljkama koje su mu pristizale, upravo zbog toga što je za njihovo prikupljanje i sušenje potrebna velika preciznost da bi zadržale svoja ljekovita svojstva.

Na optuženičkoj klupi

Jedva se iznad Mauricijevog života nebo počelo vedriti i bilje pristizalo uredno, a već se na horizontu pojavio prijeteći oblak. Previše je ljudi kucalo na njegova vrata, što je izazvalo zavist. Mnogi su ga upozoravali na opasnost, ali on je mislio da nema razloga za strah. Državi je kao radioestezist uredno plaćao porez na obrt, a i s ljekarima je živio u miru jer im je svoje bočice lijekova davao besplatno. No, njemu je ipak 1949. godine stigao poziv sa suda iz Nice. Morao se pojaviti zbog nedopuštenog bavljenja medicinom. Predviđena kazna jest globa od 5.000 franaka i zatvor do dvije godine. Bio je zaprepašten. Dok se auotbusom vozio prema sudu u Nici prožimala su ga suprotna osjećanja: bijes, gađenje, želja za borbom, a zatim obeshrabrenost i odluka da sve napusti.

Danima je trajalo suđenje u Nici. U odbranu Mauricija došlo je čak dvjestotinjak svjedoka, njegovih bivših pacijenata koji su svjedočili o njegovoj uspješnosti liječenja. Međutim, sud je ipak kaznio ovog travara, a presuda je glasila da je to zbog toga što nema liječničku diplomu.
Plativši visoku kaznu Mauricije je odlučio da se prestane baviti svojim najdražim zanatom. Kada se već slijedeći dan pred njegovim vratima uhvatio veliki red bolesnika, nije imao srca da ih vratiti. Primao ih je samo ukoliko su prošli kroz liječničke ruke. Nije smio rizikovati ponovo. Njegova bitka na sudu, koja je bila i medijski popraćena donijela mu je samo veći broj pacijenata, koji su odlučili kod njega potražiti luku spasa. Maurice je to mogao zahvaliti svojim izliječenim bolesnicima koji su svjedočili njegovoj uspješnosti liječenja.

Vi ste prevarant!

Primao je brojne pozive, dolazili su razni pacijenti, a jedan susret mu se posebno urezao u sjećanje. Jedne noći javio se na hitan poziv iz Marselja. Zvao je neki čovjek i molio Maurica da što prije dođe jer mu je kćerkici bilo jako zlo…

– Bolesti koje ja liječim mogu čekati do sutra – odgovorio je Maurice.

– Ne gubite časa, molim vas… Liječnici su se složili da vas pozovem hitno… – molio je čovjek drhtavim glasom.

Čovjek nije čak znao ni o kakvoj se bolesti radi, liječnici nisu mogli uspostaviti dijagnozu. Ne želeći da čovjek ima besanu noć, jer je očito bio jako slomljen, Maurice odluči da sjedne u svoju nedavno kupljenu drndalicu i zaputi se u Marselj. Vozio je ludo, jer je želio da što prije pregleda tu djevojčicu i pokuša pomoći njoj i njenim roditeljima. Njen otac ga je dočekao u velikom holu svoje lijepe kuće. Očito su bili vrlo imućni ljudi, među najbogatijim u gradu.

– Nitko ne zna od čega boluje moja kćerka. Prije petnaestak dana vratila se sa skijanja žaleći se da je boli grlo. Naš je liječnik rekao da ima anginu, ali temperatura od 40,5 stepani C već tri dana nikako da padne. Sve smo pokušali, ali vrućica je i dalje uporna –  rekao je zabrinuti otac.

Pored 17-godišnje bolesnice Maurice je zatekao i njenog doktora. Bila je malo umora, ali nipošto skrušena. Doktor ga povuče u stranu i reće da ništa ne razumije. Ovako visoka temperatura je mogla izazvati i smrt.

Maurice je prišao bolesnici, opipao puls na lijevoj ruci, koja je bila skoro hladna, nikako topla. Upita je da li ima neku želju, a ona reće da je gladna kao vuk i da bi mogla pojesti pečenog vola. Prešavši još viskom preko nje, malo zastade, pa izbaci ko iz topa:

– Djevojčice mila, ti si zdrava kao drijen. Temperatura ti je sasvim normalna. Nego, ustani i dobro se najedi.

– Vi ste obični prevarant. Ne smijete tek tako davati ljudima nadu, a djevojčica ima smrtno visoku temperaturu. Mogao sam pogriješiti ja prilikom određivanja, ali termometar… – i tu doktorov napad prestade.

Nakon što je njen otac brzo izišao da kupi novi termometar i kada su nanovo izmjerili temperaturu, vidjeli su da je travar bio upravu. Temperatura je iznosila 36,4 stepena C. Doktorov termometar je slagao. Ne treba pokopavati čovjeka ukoliko još diše… Uvijek može postojati rješenje…, bio je Mauricijev stav. Umoran i skrhan se dovukao do svoje drndalice i krenuo kući…

U svojoj praksi je imao mnogo različitih susreta i bolesnika. Od djevojčice koja je bila zdrava kao drijen, a za koju su mislili da umire, pa do ljudi koji su stvarno umirali, a on ih dizao iz postelje. Međutim, jedan od njegovih najzanimljivijih bolesnika bio je britanski predsjednik Winston Churchill o kojem ćemo pisati u slijedećem broju.

Mauricijevi recepti: Oblozi za ukočeni vrat

Potrebno: Luk (1 krupna izribana glavica), ružmarin (listovi) 1 pregršt, timijan (cvjetovi) 1 pregršt.

Doziranje: količine su navedene za 10 l (ili, na svaku litru za namakanje stavlja se po jedan prstohvat bilja umjesto pregršta, 1 l = 1 prstohvat, 10 l = pregršt)

Priprema: prokuhajte litru vode (odnosno 10 litara, po potrebi) pet minuta, a onda je skinite s vatre. Kada je postala jedva mlaka, prelijte je po mogućnosti u neku emajliranu ili plastičnu posudu, i dodajte mješavinu smrvljenog, odnosno isjeckanog bilja. Posudu zaštitite od prašine i pustite neka se bilje namače četiri do pet sati, a zatim taj ekstrakt prelijte u sasvim čistu bocu. Tim postupkom ste dobili biljni ekstrakt od kojeg pravite obloge.

Oblozi: Komad načetvero presavijenog flanela ili obične vate natopiti dobivenim biljnim ekstraktom i položiti na bolno mjesto.

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!