Noćni demoni nas napadaju dok spavamo: JEZIVA STVORENJA KOJA BI VAS VEČERAS MOGLA POSJETITI

Ljude su od pamtivijeka napadala i opsjedala raznovrsna jeziva bića, čiji su fantastični opisi i čudne aktivnosti zabilježeni u skoro svim kulturama i narodnim vjerovanjima na svijetu. Ova stvorenja, za koje mnogi vjeruju da su demoni, svoje žrtve pod okriljem noći napadaju kada su najranjivije – dok spavaju. Prestravljeni ljudi su često bili svjesni užasa koji im se dešava, a od straha su bili potpuno nepokretni i nemoćni da se odbrane.

LJUDI SJENE STRAHOM PARALIŠU SVOJE ŽRTVE

Prema vjerovanju, ljudi sjene su paranormalna bića koja se pojavljuju u obliku tamnih sjenovitih humanoida, a spominju se u raznim kulturama već hiljdama godina. Žrtve ove figure nikada ne vide direktno, već se one primjećuju u perifernom vidu promatračeva oka. Svjedoci tvrde da se ljudi sjene mogu izuzetno brzo kretati i nestati kroz zidove  u sekundi.

Ove sjenovite figure imaju dugu historiju u svjetskom folkloru, od Vještice iz Endora u Bibliji, do sjenki iz podzemlja u Homerovoj Odiseji. Neki vjeruju da se radi o zlim en

titetima koji svoje žrtve pokušavaju udaviti na spavanju, dok im na uho šapću užasavajuće stvari. Mnoge žrtve su bile toliko prestravljene tokom napada ljudi sjena da se od straha nisu mogle ni pomakuti. Tokom napada, osobe često osjete da ih nešto dodiruje, sjedi na njima ili vuče sa kreveta.

Zagovornici teorije o postojanju ljudi sjena govore da su oni oduvijek među nama, i da se radi o demonima ili duhovima koji se hrane ljudskim emocijama i strahom, a moguće ih je otjerati pozitivnim mislima. S druge strane postoje i oni koji tvrde da se radi o zlonamjernim bićima iz drugih dimenzija ili o vanzemaljcima.

Prema izjavama svjedoka, postoji više vrsta ljudi sjena, a svima im je zajedničko da se pojavljuju u obliku crne sjenovite mase humanoidnog oblika,  ponekad kao prikaza u crnom kaputu sa šeširom na glavi. U nekim slučajevima ne vide im se gornji ili donji ekstremiteti i izgledaju kao da lebde u zraku. Iako su svjedočanstva saglasna da se lice prikaze ne može vidjeti, jer je zatamnjeno ili ga uopšte nema, u pojedinim iskazima spominju da se na inače mračnom licu, nalaze crvene oči. U pravilu, ljudi sjene nikada ne komuniciraju sa onima koje posjećuju, a postoje i oni koji svoje žrtve samo nijemo promatraju iz ugla sobe. Obično nestaju onog trenutka kada shvate da su primjećeni.

Zadnjih dvadesetak godina broj ljudi koji tvrde da su vidjeli ljude sjene je u naglom porastu, pa je danas moguće naći i razne internetske grupe i forume na kojima ljudi često razmjenjuju iskustva.

INDIJANSKI ZLODUH KRADE ŽIVOT STARIMA I BOLESNIMA

U narodnom vjerovanju Cherokee indijanaca, Ravenmocker je najmoćniji i najstrašniji od svih čarobnjaka i vještica. Radi se o zlom biću koji noću dolazi u kuće starih i umirućih ljudi kako bi im ukrao život.  Obično se pojavljuje u obliku starih i nemoćnih muškaraca ili žena, a kada napada svoju žrtvu, nevidljiv leti do njihovih kuća i uz snažan vjetar i zaglušujuće krike gavrana, najavljuje smrt.

Kada uđe u kuću, žrtvu podiže u zrak i baca na pod, dok porodica nesretne žrtve samo može gledati kako se umirući čovjek bori da dođe do zraka. Prema Cherokee mitologiji, ispred kuće stoji još nekoliko nevidljivih vještica, čekajući svoj red da uđu u kuću, i bolesnog čovjeka ili ženu muče do smrti. Nakon što ubije svoju žrtvu, Ravenmocker jede njeno srce, i tako svom životu dodaje sve one godine koje bi nesretna osoba doživjela.

Iako su Ravenmockeri nevidljivi dok se hrane žrtvom, u Cherokee zajednici postoje moćni šamani koji ne samo da ih mogu vidjeti, već i ubiti u roku od sedam dana. Naime, prema indijanskoj mitologiji, ukoliko šaman prepozna Ravenmockera u svom stvarnom obliku, zli čarobnjak mora umrijeti za sedam dana. Ponekad bi ti isti šamani čuvali bolesnu i umiruću osobu, kako bi spriječio Ravenmockera da žrtvi ukrade i pojede srce.

Nakon što Ravenmocker umre, njegovo tijelo napadaju i komadaju vještice koje su ljubomorne na njegove moći.

 DEMONI ALEP I MARE UZROKUJU NOĆNE MORE

Jeste li se nekada probudili bez daha usred noći i pomislili da vam neko sjedi na grudima? Vjerujte, niste jedini. Postoji bezbroj priča ljudi koji opisuju bliske susrete sa sablasnim stvorenjima koja su im sjedila na grudima i oduzimale dah.

Prema popularnom vjerovanju, radi se o ženskom demonu po imenu Mare, koji se vijekovima spominje u njemačkom, nordijskom, pa čak i slavenskom folkloru. Ovaj demon nas posjećuje u gluho doba noći, a žrtve guši sjedeći im na prsima i uzrokuje noćne more. U kuću žrtve se često pojavljuje u društvu konja kojeg jaše cijelu noć. Ponekad, Mare će nesretnu osobu gušiti i tako da je čvrsto omota svojom dugom kosom, usljed čega užasnuta žrtva ostaje potpuno paralizovana.

Postoji i muški demon Alep, koji na sličan način napada spavače i iz grudi im pije krv. Ovi demoni koji se spominju u raznim evropskim srednjovijekovnim kulturama, u kuće ljudi ulaze kroz ključaonice vrata. Čak iako prije spavanja čvrsto zatvorite vrata i prozore, Alep i Mare će u kuću ući i kroz najmanje otvore.

Vremenom su ljudi dolazili na razne ideje kako da se zaštite od ovih jezivih noćnih stvorenja. Jedna od njih podrazumijeva postavljanje cipela pored kreveta tako da su odvezane pertle okrenute prema vama. Bolja metoda kaže da ukoliko se probudite sa Alepom i Marom na grudima, stisnite palac ruke u dlan, i demon će nestati.

S druge strane, i nauka je pokušala objasniti sveprisutnost ovih demonskih pojava. Prema riječima istraživača, kada tokom sna osoba postane svjesna, njeni mišići su i dalje paralizovani, a užas koji dožive može dovesti do snažnih halucinacija i osjećaja gušenja u prsima.

Ovo stanje ne samo da u najmanju ruku može biti uznemirujuće, već kod nekih ljudi može izazvati strah od spavanja i depresiju.

SUKUBA I INKUB SEKSUALNO ZLOSTAVLJAJU SPAVAČE

Prema narodnom vjerovanju, sukuba je mitološki ženski demon koji se u obliku prelijepe žene noću uvlači u krevet usnulih muškaraca te spolno opći s njima. Analogno, prema rimskoj mitologiji, inkub je muški demon noćnih mora koji napastuje žene dok spavaju.

Kraljica svih sukuba je Nahemah za koju se vjerovalo da ljudima krade duše dok spavaju, zbog čega su u srednjem vijeku koristili molitve i obrede kako bi se zaštitili od nje. Na Balkanu, priče o ovim agresivnim demonima su karakteristične za stanovnike planinskog područja Dinarida, gdje još uvijek žive u starim pričama i legendama.

U srednjovjekovnim vremenima, vjerovalo se da demon inkub redovno ima seksualne odnose sa vješticama, dok je prema modernom vjerovanju zloduh koji seksualno napada usnule žene.

Također, vjeruje se da višestruki odnosi sa sukubom ili inkubom mogu prouzrokovati bolest ili čak smrt napadnutog muškarca ili žene.

Prema arapskoj mitologiji qarinah je duh sličan sukubi, a porijeklo najvjerovatnije vodi iz drevnog Egipta ili animističkih uvjerenja pred-islamske Arabije. Za njega se kaže da je nevidljiv, ali ih nadarene osobe mogu uočiti u obliku mačke, psa ili nekog drugog kućnog ljubimca.

Ovakvi slučajevi su zabilježeni čak i u afričkoj mitologiji i narodnim vjerovanjima. Do danas, mnogi broj afričkih muškaraca tvrde da su imali slična noćna iskustva sa sukubom, te da su se često budili premoreni i u znoju. Mnogi od njih vjeruju da su bili žrtve noćnih napada ovih demona, pa se sve češće održavaju rituali i vračanje kako bi osigurali božansku zaštitu i intervenciju.

VANZEMALJCI POD OKRILJEM NOĆI OTIMAJU LJUDE IZ KREVETA

Ni jedna paranormalna lista ne bi bila kompletna bez spominjanja malih zelenih koji posjećuju Zemlju i vrše jezive eksperimente na ljudima. Prema svjedočenjima više od 4 miliona Amerikanaca koji tvrde da su bili žrtve otmice, ova stvorenja najčešće svoje žrtve otimaju po noći, i to dok su još u krevetima.

Iako se vjeruje da su vanzemaljici izuzetno inteligentni, većina priča ih opisuje kao male i mršave. Zbog toga im je paraliza jedno od omiljenih oružja kojim se koriste kako bi oteli Zemljane. Naime, brojne žrtve opisuju kako su ih vanzemaljci otimali usred noći, uz jaka svjetla i da se pri tom nisu mogli ni pomaknuti. Oteti ljudi kažu da ih je nevidljiva sila izvlačila iz kreveta, da su lebdjeli po prostoriji te da su osjećali pritisak po cijelom tijelu, praćen užasnim osjećajem bespomoćnosti.

Nakon otmice, žrtve bi se probudile u istom krevetu sa bolovima u tijelu, a često bi razvili fobiju od ogromnih očiju vanzemaljaca. Ova traumatična iskustva kod žrtava često ostavljaju doživotne posljedice, pa nije čudno da osoba ima „fleševe“ stolova za preglede, blještavog svjetla ili čudnih lica.

Također, ljudi koji su se nakon otmica probudili u krevetu, na tijelima su često primjećivali čudne ožiljke ili deformacije koje nisu imali od rođenja, i nisu se mogli sjetiti kako su ih „zaradili“. Zabilježeni su i slučajevi kada su iste osobe godinama bile žrtve noćnih otimica vanzemaljca, a one su se redovno dešavale nakon određenog perioda. Mnogi od tih ljudi se jednostavno nisu više mogli nositi sa preživljenim užasom, što ih je odvelo u depresiju, a neke i u smrt.

(aura.ba)

Komentari

komentara