Nikolina G. iz Livna: Leine karte su najavile nevolje, ali ja nisam poslušala?

Mašine su se u firmi kvarile, čak i one nove. Radnici iskazivali neposluh. Momak me ostavio, a onda sam se sjetila Leinih riječi. Trebala sam joj prije vjerovati, kad mi je ukazala da ću doživjeti šok od najbolje drugarice

– Kad sam prije nekoliko godina otvorila vlastitu štampariju, naglo mi je porastao broj prijatelja. Svi su htjeli da ih zaposlim. Neke od njih i jesam. Pa i nju, najbolju drugaricu Sanju, iako je po zanimanju bila prosvjetni radnik. Ipak, u novom okruženju se dosta dobro snašla. Uostalom, i da nije, mislila sam, prijateljica mi je. Od osnovne škole se družimo, uvijek je bila uz mene – mislila sam.

– Nije mi nikad palo na pamet da je samnom iz koristi. Ja sam bila ta koja je plaćala kafe, ručak, kupovala joj poklone. Ona nikad nije imala novaca.

– A onda je njenom izrabljivanju došao kraj. Imala je svoju plaću, pa se nisam osjećala dužnom biti joj donor. Bio je to pravičan odnos, a ona mi je zamjerila. Koliko – nisam tad ni znala – prisjetila se Nikolina događaja od prije nekoliko godina, kad joj se privatni i poslovni život počeo rušiti.

– Mašine, čak i one nove, kvarile su se. Dobra atmosfera u firmi je narušena. Radnici su se stalno žalili, iako nisu imali razloga. I kao da to nije bilo dovoljno, momak me ostavio. Tad sam prvi put u svom životu posjetila vidovnjaka. Bila je to vidovita Lea.

– U Sarajevo sam išla na neki seminar, pa sam iskoristila priliku. Rekla mi je tom prilikom da mi dosta bliska osoba radi o glavi, zabija nož u leđa. Ženska osoba. Maltene je opisala Sanju, a ja nisam htjela u to povjerovati. Nisam ni mogla, jer već tad sam bila pod uticajem Sanjine magije. Bila sam joj podređena. Napravila je od mene poslušnog roba.

– Nisam ni primijetila da se odnos promijenio; ona je vladala mnome, donosila odluke, određivala visinu svoje plate. Kupila sam joj auto ne primjećujući da me vrti oko malog prsta.

– Ti si budala. Gdje ti je pamet? I momka ti je preotela, a ti mrtva – hladna! Šta se to s tobom dešava – vikala je moja sestra.

– Njene riječi nisu do mene dopirale. Ja sam samo Sanji vjerovala. Mala alarmna lampica u glavi upalila se tek nakon što sam Sanju svojim očima vidjela u naručju mog bivšeg. Izgledalo je da mi je svejedno, ali i ta ravnodušnost, bila je kontrolisana i izazvana magijom. No, to tad nisam znala.

– Naredni moj posjet Sarajevu iskoristila sam za još jedan odlazak kod Lejle. Htjela sam samo da joj se izvinem, da kažem da sam bila budala što je onda nisam slušala i što joj nisam povjerovala. Ona je opet otvorila svoje karte. Upozorila me na magiju, koja sve čvršće steže obruč oko mene. Gotovo me prisilila za moje dobro na reiki tretmane.

– Odmah smo uradili jedan. Dala mi je zaštitne kristale, hamajliju “99 Allahovih imena”. Osjećala sam se poput Trnoružice koja se budi iz stogodišnjeg sna. Odmah sam uzela stvari u svoje ruke. Preuzela kontrolu nad svojim životom. Povratila stabilnost, samopouzdanje. Sanju izbacila iz firme i iz života. Pokunjeno se odvukla, shvativši valjda da je raskrinkana i da je njenom šefovanju došao kraj. Sad mi je ostalo da s momkom izgladim odnose, ali neću žuriti. Neka i on iskusi malo boli i čekanja…