Nevjerovatno: PRONAŠLA SIHIR U SMOTULJKU ISPOD HRASTA PORODIČNE KUĆE

Drvo o kojem mi je Ado pričao je stari oronuli hrast. Pod njim sam poslije rata bila najrahatnija, tu sam voljela i spavati. Niko ne zna koliko je star taj hrast. Kada me Ado upozorio da se ispod njega krije smotuljak u kojem je zamotana i blokirna moja sreća, bila sam šokirana. Pričao mi je da će mi sve krenuti nabolje ako pronađem i uništim taj smotuljak. Nakon toga otvoriće mi se putevi sreće i to u inostranstvu – ispričala nam je Hasija.

Da ste prije dvije godine Hasiju R. iz okoline Vlasenice upitali vjeruje li u magiju ili sihir, samo bi odmahnula rukom, ironično se nasmijala i kazala: „Pusti gluposti“. I za nju su priče o crnoj magiji bile proizvod mašte, dokonih i naivnih ljudi, nestvarne i nezamislive. Smatrala ih je „poslasticom“ mahalskih besposličara.
Tek kada se uvjerila u „snagu“ ovog šejtanskog (vražijeg) posla, ova obrazovana žena o magiji priča vrlo ozbiljno!
Hasija je samohrana majka. Život je nije mazio. Kaže, da joj se ponekad čini kako su se svi ovozemaljski belaji sručili na njena pleća. Ostala je bez oca i brata u ratnim stradanjima u BiH. Kao kroz maglu se sjeća ratnih slika, majčinih suza, zavežljaja s kojim su pješačili do Tuzle ratne `93. godine. Oca nije zapamtila. Slušala je o njemu od svoje majke, koja nikada nije prestajala roniti suze. Ponekad ima osjećaj da je majka mlada uimrla od tuge za ocem i porodičnim imanjem u Vlasenici.

 Roman

U Tuzli je dočekala slobodu, bilo se kaže onih ratnih godina i gladno, i žedno, i žalosno… Ali, kad je stao rat, a ona sazrela za osnovnu školu, krenula je da se piše njena bolna priča, puna udaraca i šamaranja sa svih strana. Roman bi, kaže, mogla napisati.
Za „Auru“ priča u kratkim crtama da je godinama bila u nekom začaranom krugu, u kojem joj ništa nije išlo od ruke, ni ljubav, ni nafaka, ni zdravlje, ni odgoj sina…
– Ni u čemu nisam imala sreće. Ni na jednom poslu nisam mogla se zadržati dugo, nisam mogla pronaći momka, udaljila sam se od porodice i prijatelja. Noću sam teško spavala, ubijale su me negativne misli i bespotrebna nervoza – prisjeća se. I dodaje:

– Kao da je neko namjerno rušio moju sreću ili postavljao prepreke.

Završila je srednju školu, ali nije nikada radila kao ekonomski tehničar. Konobarisala je, radila u granapima, jedno vrijeme čuvala je majku poznatih tuzlanskih biznismena.

– Zaista sam pazila tu ženu. Imala sam interes. Dobro su me plaćali, po 500 eura. Međutim, ta baba, koja je bila pravoslavna vjernica, nije željela moje prisustvo u njenoj blizini. Samo bi vrištala, zvala u pomoć, krstom mahala oko sebe i ponavljala da sam vještica, sotona… Otpustili su me! Mislila sam da me mrze jer sam muslimanka. Ni u snu nisam mogla zamisliti da je ona zapravo „vidjela“ na meni sihir – priča neke detalje iz svoga života Hasija R.

Ubrzo će upoznati čovjeka, s kojim će prije braka stupiti u intimne odnose i ostati trudna. Majka joj to ne oprašta, skoro dvije godine nisu kontaktirale. Otac njenog sina spori očinstvo!
– Kao na filmskoj traci su se smjenjivale nevolje, a godine su prolazile. Uz to psihički sam padala, obilazila psihologe, pila tablete za smirenje…S takvom majkom ni dijete ne može normalno odrastati. I sa sinom sam već od njegove petnaeste godine imala problema, koje sam rješavala uz pomoć socijalnih radnika…

Glavom bez obzira

Jedno vrijeme se bila preselila na porodično imanje u okolini Vlasenice. Ni tamo joj nisu cvjetale ruže. U donacijama dobila kravu i nekoliko ovaca… Taman kada je pomislila da je „sunce ogrijalo“ krava crkne prilikom telenja, a ovce su joj pokrali nepoznati lopovi.
– Kako nam je kuća na vrh sela, noću nije bilo ni prijatno, ni sigurno tu boraviti. Bilo je određenih provokacija, bacanja kamenja ili mrtvih zmija u dvorište… I odatle sam otišla glavom bez obzira.
Pomoć psihologa, cjelonoćni razgovori sa preostalim prijateljicama, priča s najbližim, nisu pomagali. Hasijina sreća negdje je bila prekinuta. Prošle godine, objašnjava, na nagovor prijateljice javila se bijelom magu Adi Sarajliji. Kod njega ćeotkriti tajnu starog drveta iza njezine porodične kuće u okolini Vlasenice.
– Drvo o kojem mi je Ado pričao je stari oronuli hrast. Pod njim sam poslije rata bila najrahatnija, tu sam voljela i spavati.Niko ne zna koliko je star taj hrast. Kada me Ado upozorio da se ispod njega krije smotuljak u kojem je zamotana i blokirna moja sreća, bila sam šokirana. Pričao mi je da će mi sve krenuti nabolje ako pronađem i uništim taj smotuljak. Nakon toga otvoriće mi se putevi sreće i to u inostranstvu – isopričala nam je Hasija.

Nije vjerovala u Adine priče, ali je više iz radoznalosti nego iz vjere u magove riječi, slijedila njegove upute. I zaista je pronašla smotuljak u skoro istruhloj marami, na dubini nekih dvadesetak centimetara. U njemu je bilo kostiju, kose…

– U tim trenucima sam ličila na vješticu iz horor filmova, ali sam smotuljak o kojem mi je Ado govorio zaista pronašla. Imala sam nekakav nevjerovatan osjećaj. Kasnije sam ga bacila u duboku Drinu. Nikome o tome nisam pričala. Što prije sam željela zaboraviti taj dan – kaže Hasija.

O svemu je samo obavijestila bijelog maga Adu Sarajliju, te je pristala na nekoliko duhovnih tretmana.

– Počela sam tom čovjeku slijepo vjerovati. Ponekad sam mu možda bila i dosadna, ali on je imao strpljenja za mene. Govorio je da ćemo se ubrzo rastati i da ja odlazim za svojom srećom u tuđinu. I zaista, prošle godine u septembru sam otišla na tri mjeseca da radim na crno u Austriji. Nisam ni slutila da ću upoznati Austrijanca mojih godina, koji će mi ponuditi brak. Naravno, pristala sam… Danas zaista uživam u sreći i blagostanju, mada ožiljci na duši ostaju. I sa sinom sam počela graditi dobre odnose.

Kontakt telefon bijelog maga Ade Sarajlije je 063 989 489. Pozivni za BiH 00387

Komentari

komentara