Nevjerovatna svjedočanstva o nepoznatim, neobičnim i čudnim stvorenjima u morskim dubinama: Misterij morskih zmija

 

Gigantska morska stvorenja

Sada čak i biolozi priznaju da bi u neistraženim dubinama okeana morale živjeti nepoznate nemani gigantskih dimenzija. Njemački zoolog A. C. Oudemanns, član Kraljevskog zoološkog društva, objavio je knjigu «The Great See Serpent» (Velike morske zmije). U njoj je navedeno više od 200 svjedočanstava bliskih susreta s ogromnim morskim zmijama. Najveći dio tih svjedočanstava se, nakon provjere, pokazao kao instinkt

Kapetan razarača engleske kraljevske mornarice «Hillary», F.W. Dean, plovio je 22. maja 1917. u vodama Islanda u sklopu blokade Njemačke. Kapetan je u svojoj kabini upravo pisao pismo, kad ga je prekinuo povik s kapetanskog mosta: “Nepoznati objekt na vidiku!”

Kapetan Dean je pohitao na kapetanski most i upitao je li viđen periskop. Mornar mu je pokazao objekat koji se nalazio na određenoj udaljenosti od broda. Kapetan je u prvi mah pogrešno procijenio da se radi o plutajućem drvenom deblu s nekoliko grana koje stvaraju male valove. Ipak, usmjerio je svoj dvogled prema uočenom objektu. Uskoro se uvjerio da vidi glavu nepoznatog živog stvorenja koje se kreće, stvarajući valove. Učinilo mu se da bi objekat mogao biti dobar cilj za vježbu protiv njemačkih podmornica. Zapovjedio je topnicima na razaraču da usmjere cijevi topova prema nepoznatom objektu, a tada mu je palo na um da bi bilo dobro da mu se približe i da vide o čemu se zapravo radi.

Mirni plivači

Brod je promijenio pravac plovidbe i uputio se prema nepoznatom stvoru. Mimoišli su se na udaljenosti od 30 metara. Kapetan Dean je kasnije opisao da je glava životinje bila veća i duža od glave krave, ali da je imala, približno, sličan oblik. Površina glave bila je glatka, a na njoj nije bilo ušnih školjki koje bi bile vidljive. Bila je crne boje, izuzev bijele pruge između nozdrva. Životinja je podigla glavu da bi pogledala brod. Preplivala je pored njega, a da nije pokazivala nikakve znakove da bi je taj susret na bilo koji način uznemirio.

Iznad njene kičme, stršilo je, gotovo četiri metra iznad površine mora, nešto što je kapetan Dean protumačio kao leđnu peraju. Taj dio tijela nepoznate životinje bio je tanak i crne boje. Činilo se kao da u njemu nema kostiju, budući da se tokom kretanja životinje, ponašao mlohavo. Kapetan Dean je procijenio da je vrat životinje bio dugačak oko 18 metara. Isto je tako procijenio da je sama životinja bila duga nekih 55 metara.

«Hillary» je plovio brzinom od 12 čvorova, pri čemu nije ni na koji način uznemirio životinju. Ona je i dalje mirno plivala, stvarajući male valove. Kad su se udaljili na 1.000 metara, «Hillary» je okrenuo svoje topove prema čudovištu. Ono je bilo malen cilj, pa su tri posade topova ispalile pet plotuna na životinju. Pogodio ju je drugi plotun trećeg topa. Ona se snažno zatresla, a potom nestala. «Hillary» je prošao mjestom na kojem je topovsko zrno pogodilo čudoviše, ali posada nije mogla primijetiti nikakav njen trag.

Ovaj čudan, neobjašnjiv bliski susret s nepoznatim morskim čudovištem, tek je jedan od zabilježenih. U arhivima engleske mornarice oni su se, u prvo vrijeme, tumačili kao susreti s gigantskim morskim zmijama. Kako se pokazalo kasnije, ta čudovišta nisu zmije. Vrlo je vjerovatno da se radi o životinjama koje nisu poznate zoolozima, pa neki čak i sumnjaju u njihovo postojanje.

Ljudi koji svjedoče o bliskim susretima s tim nepoznatim stvorenjima iz morskih dubina imaju pak nešto zajedničko. Svi su oni pouzdane, hrabre i priznate osobe.

Jedan od najčešće opisivanih bliskih susreta s morskim čudovištima dogodio se 30. decembra 1947. godine. Bilo je 11 sati i 55 minuta, brod «Santa Klara» kompanije «Grace Line» plovio je po hladnom vremenu i plavim nebom po vodama istočno od rta Lookout na putu iz New Yorka u Cartagenu u Španjolskoj.

Službeni izvještaji

Treći časnik John Axelson je neočekivano ugladao glavu morskog reptila kako strši iz mora poput brodskog jarbola. Dva druga člana posade također su ugledali nepoznato čudovište, koje se uskoro izgubilo. Oni procjenjuju da je glava životinje bila dugačka oko 4,5 metara, a debljina tijela joj je bila upola manja. Voda oko čudnog stvorenja bila je crvena i činilo se kao da je brod prepolovio čudovište na dvoje. Ugledali su tijelo nalik zmijinom, dugačko oko 30 metara. Dok su je posmatrali, mornari su imali dojam da se životinja ponaša kao da je ozbiljno ozlijeđena. Na njenom se tijelu nije moglo vidjeti ništa posebno. Bilo je smeđe boje. Pretpostavka da je brod «Santa Klara» zaista posjekao čudovište, ne može biti provjerena, jer se cijela posada nalazila na jednoj strani broda.

Najranije zabilježeno svjedočanstvo o susretu s morskim zmijama dolazi nam iz Norveške. Svećenik Hans  Egede je 1734. godine izvijestio da je na zapadnoj obali Norveške vidio glavu životinje koja je u vodi stršila iznad njenog tijela. Nepoznato čudovište imalo je velike nozdrve, dugo tijelo i velike peraje, a nalikovalo je na kita.

Vjerovatno najpoznatiji bliski susret s morskim zmijama imao je kapetan Peter M'Egede na brodu «Deadalus» 6. avgusta 1848. godine. Plovio je iz Engleske za Indiju. Čudan susret sa morskom nemani dogodio se kad se brod našao u vodama Rta dobre nade, jugoistočno od otoka sveta Helena. U službenom izvještaju, kojeg je objavio “Glasilo britanskog zoološkog društva”, između ostalog, zapisao je:

  • Našu je pažnju privukla iznenadno otkrivena životinja zmijolikog oblika. Glavu i ramena je neprekidno držala iznad vode. Bila je dugačka, koliko smo mogli procijeniti, oko 18 metara. Plivala je jako brzo – brzinom između 12 i 15 čvorova, ali dovoljno blizu da sam mogao vidjeti njenu glavu prostim okom. Nije mijenjala ni za dlaku smjer svog kretanja prema zapadu, očito sa određenim ciljem. Promjer tijela, iza glave životinje koja je nesumnjivo bila zmija, iznosio je od 35 do 40 centimetara. Tokom 20 minuta, koliko smo posmatrali i dvogledima tu životinju, ona ni jednog trenutka nije spustila glavu ispod površine vode. Nije imala nikakvih peraja. Na leđima je imala nešto poput konjske grive, a njeno tijelo bilo je tamnosmeđe boje, sa žutim prugama.

Velike dubine

Šta je to toliko tajnovito u vezi sa tim morskim čudovištima, kojima većina zoologa ipak ne priznaje mogućnost postojanja? Postoje dokazi da se ne radi o reptilima, nego sisarima. Ipak, bila ta čudovišta šta mu drago, ona uopće nisu zmije. Ustvari, prema svemu sudeći, ta stvorenja posjeduju, u pravilu, zdepasto tijelo sa četiri velike peraje, uz čiju se pomoć kreću morskim prostranstvima.

Zoolozi, koji pretpostavljaju da bi takve životinje zaista mogle postojati i živjeti u dubinama mora, misle da se radi, najvjerovatnije, o nekoj nepoznatoj vrsti sisara. Na taj zaključak navode izvještaji koji tvrde da neobična stvorenja imaju glatku kožu i da, uglavnom, žive u hladnoj vodi u kojoj se dešavaju bliski susreti s njima. S druge strane, opet, nameće se pitanje zašto «bliski susreti» s tim neobičnim stvorenjima nisu češći? Zašto ih ne susreću ronioci?

Logičan odgovor na ova pitanja bi mogao biti da te životinje najveći dio svog životnog vijeka provode u velikim dubinama, a na manje dubine ili na površinu, izlaze tek ponekad. Ali, ako bi to bilo tako, odakle im kisik u prostorima ispod mora? Da li se ipak radi o nekoj vrsti riba koje su u stanju izdvajati za sebe kisik iz vode? Ili se, možda, radi o nekoj vrsti amfibija? No, i ta je pretpostavka prilično labava. Naime, amfibije žive u slatkoj vodi, barem koliko je poznato, a ako bi bilo drugačije, bilo je to u prethistorijsko vrijeme.

Drugo bi objašnjenje moglo biti da se radi o stvorenjima iz antarktičkih i arktičkih voda, u kojima brodovi rijetko plove. A, tek rijetki primjerci iz toga područja bi dolazili u toplija mora.

Do onog dana, kada bude ulovljeno neko od tih čudovišta, sve izvijesno ostaje u području pretpostavki. Uprkos svim proturječnostima, brojna svjedočanstva ne ostavljaju prostora za sumnju u postojanje tih čudnih, nama nepoznatih, stvorenja. To što se, prema svemu sudeći, ipak ne radi o morskim zmijama, ništa ne mijenja činjenicu da bi rješenje ove zagonetke bio jedan od velikih trijumfa zoologije.

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!