Nevjerovatna snaga kletve: KAKO SE MILUNKA MILETIĆ RIJEČIMA OSVETILA UBICAMA SINA?

Riječi kletve mogu da ubiju, osakate, razbole ili urnišu pojedinca i porodicu kojima su upućene. Ovo je priča o Milunki Miletić iz Mijatovca kod Jagodine koja se osvetila izdajicama sina, upotrijebivši najopasnije i najjače oružje koje ih je polako, ali sigurno satiralo.
“Sjeme im se zatrlo, dabogda! Dabogda im se Arnauti po kući šetali i Cigani im po avliji kovali! Dabogda im se svijeća ugasila i sjeme im se, dabogda, zatrlo! Da im sve u korov zaraste, dabogda, i da im se zmije u ruševine kote!”

Ovako je, satrvena tugom, Milunka Miletić iz Mijatovca nadomak Jagodine klela trojicu mladića koji su izdali njenog sina Milosava. Zbog njihove izdaje on je završio u zatvoru i, vidjevši da iz njega živ neće izaći, pokušao je da pobjegne, ali je ubijen.

Njegov sin Milovan je sa dvije godine ostao siroče, kaže da se sve obistinilo, da su se dvije porodice zatrle, dok je u trećoj nasljednik Ciganin, i sve to je ispripovijedao u knjizi “Kletva”.

“Kletva je počela da “djeluje” već poslije deset godina. Tada je počeo da propada jedan od one trojice koji su mom ocu namjestili da ode u zatvor. Iako je imao suprugu, sina i kćerku, domaćinstvo mu je u korov zaraslo, a sjeme se zatrlo – ističe Milovan.

Kćerka se udavala i razvodila nekoliko puta, pa umrla bez poroda. Sin mu je prebjegao u Australiju, nikada se nikome nije javio, tako da niko ne zna njegovu sudbinu.

Čovjeku koji je izdao Milisava je umrla žena, pa je živio kao samotnjak. Imao je dva brata, ali su bili u lošim odnosima. Jednog dana otišao je da se prošeta kraj Morave. Poslije izvjesnog vremena, njegov poluraspadnut leš našli su u nekom šancu.

“Umro je kao pseto – otresito priča 70-godišnji Milovan.

Drugom “izdajniku”, koji je stradao četiri godine poslije prvog, najprije je umrla žena, a kćerka jedinica, koja nije govorila s njim, udala se u Ćupriju, ali je ostala bez poroda. Živio je kao samotnjak, napijao se po kafanama. Jedne noći je tako pijan pao u šanac.

“Kad sam sutradan pošao u školu, vidio sam ga kako tamo leži. Čuo sam da nešto mumla, ali mu nisam prišao, niti bih ikada to uradio.

Kad sam saznao da je kraj njega prošlo još stotinak ljudi i da mu niko nije pružio ruku, niti mu je prišao, znao sam da sam ispravno postupio. Umro je nekoliko godina kasnije kao samotnjak – kaže Milovan.

Treću porodicu je, kako veli, stigla kletva tako što su za snahu dobili Ciganku, pa je i njihov nasljednik bio Ciganin.

“Kad se kletva moje babe Milunke ostvarila, nisam bio ispunjen, ali sam to očekivao. Tako je i trebalo da se desi. Da nije, pomislio bih da ti ljudi nisu bili krivi. A ja, hvala Bogu, imam šestoro unučadi – iskren je Milovan.

Milovan kaže da je njegov deda Velisav cijelog života bio utučen i nikada nije pričao o sinu. Baka Milunka bi povremeno nešto rekla, ali je najviše saznao od vršnjaka oca. Prvu priču o očevom boravku u zatvoru čuo je od jednog Mijatovčanina. Potpuno istu priču, desetak godina kasnije, ispričao mu je komšija koji se, kao plućni bolesnik, oporavljao na Ozrenu, gdje je bio i čovjek koji je s njegovim ocem bio u istoj ćeliji.

“Vidio je da neće živ da se izvuče apse, jer je “iz jedne bule upadao u drugu”. Otišao je da odsluži kaznu od tri mjeseca, a onda je osuđen na sedam godina. Trpio je torturu i zato je odlučio da pobjegne. Onda su ga ubili. Iako je završio samo tri razreda, bio je veoma obdaren. Radio je stolariju, bravariju, pravio je oružje. Prvi je u selu kupio bicikl, napravio jednu kuću i započeo drugu… Uspjeh se nikome ne prašta. To praštaju samo majka i otac, čak ni brat neće, a kamoli komšija – priča Milovan.

error: Content is protected !!