Nevjerovatan život i smrt Grigorija Rasputina: „SVETI ČOVJEK“ RUSKOG DVORA: ZAVEO RUSKU CARICU, SLJEDBENICE SPAŠAVAO SEKSOM I VRAĆAO SE IZ MRTVIH TRI PUTA!

Rasputin je bio jedna od najmisterioznijih osoba ruske istorije

Grigorij Rasputin, rođen 1869. godine u malom sibirskom selu, bio je jedan od najpoznatijih ruskih sveštenika i mistika. Vjerovatno najkontraverznija osoba ruske istorije, Rasputin je imao veliki utjecaj na posljednje dane dinastije Romanovih, na cara Nikolaja II Romanova, njegovu ženu Aleksandru i njihovog sina Alekseja. Mnogi ga i danas smatraju glavnim odgovornim za pad velikog Ruskog Carstva.

O ranom Rasputinovom životu ne postoji previše detalja, osim onoga što su iznijeli članovi njegove porodice. Imao je brata Dimitrija i sestru Mariju koja je bolovala od epilepsije i koja se udavila u rijeci. Nekoliko godina kasnije, ista subina je zadesila i njegovog brata, koji je umro od posljedica upale pluća.

Svi ovi traumatični događaji ostavili su traga na njega, a kada je napunio 18 godina odlazi u manastir i tamo ostaje 3 mjeseca. Tu se pridružuje zabranjenoj flagelantskoj vjerskoj sekti. Nedugo nakon što je napustio manastir, Rasputin posjećuje svetog čovjeka po imenu Makarij čija se kuća nalazila u blizini. Makarij je imao veliki utjecaj na Rasputina što se odrazilo i na oblikovanje njegovog karaktera.

Zahvaljujući svojim hipnotičkim moćima, u Petrogradu zaustavlja krvarenje carevića Alekseja zbog čega ga je pod svoju zaštitu uzela carica Aleksandra Fedorovna.Naime, tokom pada sa konja na odmoru sa porodicom, Aleksej je zadobio unutrašnje krvarenje. Tražeći svuda pomoć svome sinu, carica se obraćala svima koji su mogli pomoći, te je njena prijateljica Ana Virubova preporučila Rasputina. Vremenom, zahvaljujući između ostalog i izlječenju carevića, Rasputin je zadobio povjerenje cara koji ga je proglasio svetim čovjekom i prijateljem porodice. Osim toga vrlo brzo je ostvario svoj utjecaj na caricu, čak i u političkom smislu.

RASKALAŠENI SVETAC
Poslije tog događaja, Rasputin postaje veliki miljenik carskog para, koji su zahvaljivali Bogu što im ga je poslao. U početku su ga iskorištavali samo za iscjeliteljske moći, kako bi pomogao njihovom sinu, ali s vremenom su počeli slušati i prihvatati njegove savjete o upravljanju državom.  U Sankt Petesburg stiže 1903. godine, kao neugledni polupismeni seljak, a najpoštovanijem svešteniku u ono vrijeme, Ivanu Kronštatskom se predstavlja kao grešnik koji traži oprost. Njemu i ostalim sveštenicima se svidjela Rasputinova iskrenost i poniznost, pa je za kratko vrijeme prihvaćen među dvorskim krugovima, a njegov neobičan spoj misticizma i pobožnosti pribavio mu je čitav niz obožavateljica među dvorskim damama. Na ruskom dvoru su ga ubrzo počeli poštovati kao „svetog čovjeka“, što nikako nije odgovoralo određenim političim vrhovima i kojima je neobični gost predstavljao prijetnju.

Dok je boravio na dvoru, Rasputin se priključio sekti Khlysty, koja je predstavljala kombinaciju osobnog misticizma i seksualnog hedonizma, što nije čest slučaj u crkvi, te koja je bila zabranjena u Rusiji kao heretička. Bez obzira na to, Rasputin se prepustio svijetu bluda, a svoje sljedbenice je od grijeha spašavao seksom. Bio je optužen od mnogih uglednih osoba, za razna nedjela, uključujući silovanje časnih sestara, pa do neprimjerene političke dominacije nad kraljevskom porodicom. Došao je i u sukob sa Ruskom pravoslavnom crkvom zbog svog uvjerenja da se povezanost s Bogom može postići kroz grijeh, jer navodno, grijeh je sastavni dio ljudskog ponašanja i da se kroz vjernikovo priznanje grijeha i prihvatanje poniženja od ljudi, pridobiva božija milost.Zbog svi tih stvari, petrogradska elita ga i nije najbolje prihvatila, i uskoro se počela planirati njegova smrt.

OTROVAN, USTRIJELJEN, PRETUČEN I UTOPLJEN
Ubistvo Rasputina je postalo legenda, dijelom zbog samih stvari koje su izmislile osobe koje su ga ubile a dijelom i zbog toga što je teško bilo razabrati stvarni tok ovog događaja. U noći 30. decembra 1916. godine, Rasputina su odlučili ubiti knez Feliks Jusupov, caričin rođak zajedno sa velikim vojvodom Dmitrijem Pavlovičem i grupa zavjerenika. Namamili su ga u Moika palaču i ponudili crnim vinom i kolačima u koji su stavili veliku količinu cijanida, međutim kako otrov nije djelovao, Jusupov je iz neposredne blizine pucao na Rasputina. Rasputin je pao na pod naizgled mrtav.
Nakon nekoliko minuta ustao je, udario kneza Jusupova i pokušao da pobjegne. Ostali zavjerenici su ga sustigli, istukli ga i ispalili nekoliko metaka u njega te pa potom bacilli u hladnu rijeku Nevu. Kada su 3 dana poslije pronašli mrtvo Rasputinovo tijelo, autopsijom je ustanovljeno se da su mu pluća bila ispunjena vodom što je značilo da nije bio mrtav kad je bačen u vodu i da se nastavio boriti za život prije nego se utopio.
Nakon toga, carica Aleksandra je pokopla Rasputinovo tijelo u temelje carskoga sela, ali nakon februarske revolucije grupa radnika iz Sankt Peterburga je otkrila posmrtne ostatke, odnijeli ih u obližnju šumu te ih spalili.

(aura.ba)

Komentari

komentara