Neobično iskustvo Aurinog čitatelja iz Banovića: Osim Almira, u njegovu je djevojku bio zaljubljen i 200 godina star duh!

Nisam ja bio pod sihirima nego ta moja djevojka. Neki njen bivši momak, kivan jer ga je ostavila, poslao je na nju vojsku džina. Išla je ona hodžama nekim da je oslobode nevolja, ali jedan je džin ostao uz nju, zaljubljen do ušiju i kivan na sve koji bi joj prišli.

– Više sile postoje, i to se zna. Samo se ne ukazuju svakome. Meni su se ukazale. Više puta. Ponukan jednom pričom iz Aure u kojoj je svoje loše iskustvo s “onim svijetom” ispričao jedan Bišćanin, odlučio sam se na ovaj čin. Želim podijeliti svoja neka saznanja i iskustva s nadom da će moja priča jednog dana pomoći nekome kao što su i meni priče iz Aure pomogle da nađem spas. A spas mi je itekako bio potreban – napisao je u svom pismu Almir V., iz Banovića, naglasivši kako se radi o visokoobrazovanoj osobi koja do svog iskustva, nije vjerovala u “ćiriba-ćiribu” priče.

– Meni su priče na teme okultnog bile smiješne. A onda, zadesi me serija napada od strane nevidljivog. Počelo je tako što me jako lupanje srca budilo iz sna. Manu na mom srcu nije uspio pronaći nijedan kardiolog. Završio sam na nekim antidepresivima od kojih mi se spavalo.

– Narednih sam noći imao osjećaj da nešto dolazi do mog kreveta, posmatra me i čeka priliku da me zaskoči. Ja bih ležao mrtav poput biljke, nemoćan da se pomjerim. Osluškujući tišinu sobe, sav u strahu, dočekao bih svitanje. Polako bi iščezavao taj nelagodni osjećaj, a ja sam se pitao je li to bio san ili java i gdje je nestao onaj hrabri muškarac koji se ne boji sam otisnuti u najdublju šumu, zaroniti u ledeno jezero, skočiti s vrha planine u nepoznatu provaliju uzdajući se u remenje od padobrana…

– Nisam imao odgovora. Smiraj sam tih dana pronalazio u ljepoti svoje nove djevojke i ne sluteći da se sve te strahote i dešavaju upravo zbog nje. Naime, imao sam tu nevolju da se zaljubim u djevojku, pravu krasoticu, u koju je bilo zaljubljeno barem još 200 ovakvih kao što sam ja ali, i jedan duh. Za duha tada nisam znao, ali i da jesam, ne znam bih li od nje odustao, toliko sam zaljubljen bio – prisjeća se Almir.

A dešavanja u njegovom životu, sve su manje ostavljala prostora za pitanja i sumnje da je riječ o snovima.

– Jedne noći, sjedio sam pored svoje nene koja je bila na samrtnim mukama. Doveli smo je iz bolnice da dušu u kući ispusti. Danima je umirala, patila se jadnica. I jedne noći, ja izađoh vani da ispušim cigaru. Iz misli me prenu nešto što je ličilo na pokretni žbun. Skakalo je ispred mene, nestalo u granju obližnjem, malo izvirivalo na mene i uz strašne urlike koje sam samo ja čuo, nestalo u noći.

– Uđem u kuću, vidim, nena izdahnula. Ono “nešto”, dušu joj uzelo i otišlo. Iste te noći sanjao sam strašan san. Kao, ja u kavezu, otimam se, pokušavam izaći, a kavez se polako spušta u mračno jezero. Vidim, ugušiću se. Već se davim. U onom otimanju, vidim da kavez drži velika ruka. Kao drvo velika. A iza ruke, čovjek k’o od brda odvaljen. Vidim, njegova je to ruka. Gleda u mene, smije se, bijela brada mu drhti i sve poskakuje od smijeha. A sve mu na rukama i nogama zvekeću lanci. U strahu od utapanja, krenem učiti sve što sam znao i umio, što sam već mislio da sam poboravio.
Davno je to bilo kad je moja noga zadnji put u mekteb kročila. Ja učim, a snaga mi se neka vraća. Nesta onog starca, i kaveza i svega. Probudim se, sav okupan znojem. Od straha više nisam smio zaspati.

Almir je svitanje dočekao budan, drščući. Sve je kazao roditeljima, vjernicima. Zajedno s njima, uputio se kod duhovne iscjeliteljke Aide Terzić gdje dobija odgovore na sva svoja pitanja.

– Nisam ja bio pod sihirima nego ta moja djevojka. Neki njen bivši momak, kivan jer ga je ostavila, poslao je na nju vojsku džina. Išla je ona hodžama nekim da je oslobode nevolja, ali jedan je džin ostao uz nju, zaljubljen do ušiju i kivan na sve koji bi joj prišli. Sve mi je to Aida ispričala, oslobodivši me učenjem iz Kur’ana i straha od tog duha, a u konačnici, i duha.

– Vidno smiren, odmah sam posjetio svoju djevojku koja je uz suze potvrdila sve Aidine riječi. Imala je momka kojeg je ostavila i koji je obećao da će joj se osvetiti. Godinama je imala košmare, osjećala brojne zdravstvene tegobe, obilazila hodže…Smiraj je zajedno sa mnom, pronašla tek kod Aide Terzić…