Neobično iskustvo američke glumice Lise Rinne: DJECU MI JE ČUVALA NEVIDLJIVA DADILJA S ONOG SVIJETA!

Ako kupite kuću u kojoj je neko patio ili umro, vrlo je vjerovatno da ćete s kućom naslijediti i duhove. Nekad oni budu dobri, nekad loši no, svakako istražite povijest svog novog doma, da se ne bi susreli s neočekivanim događajima…

Američka glumica Lisa Rinna, u svojoj karijeri koju je započela 1985. godine,  ostvarila je niz značajnih uloga, no, svjetsku slavu priskrbila joj je uloga u čuvenim serijama “Melrose Place” i “Days of our lives”.

Interes javnosti nastavila je podgrijavati pričom o počecima karijere kada su holivudski producenti, kako ona tvrdi, za uloge od nje tražili izuzetno perverzne “kontrausluge”. Tu su i njene plastične usne koje odudaraju od ostatka tijela, po čemu je takođe poznata, ali kao predmet ismijavanja. Naposlijetku, tu je i njena priča o duhovima koju donosimo u nastavku…

– Sa suprugom Harijem sam od 1997., kada smo zasnovali porodicu, bila u potrazi za kućom koju bih pretvorila u dom. Dvije godine kasnije, činilo se da nam se sreća osmjehnula. Našli smo kuću koja nam je odgovarala. Ubrzo smo postali roditelji prekrasne svije djevojčice. Prvo smo dobili Dilajlu, zatim Emiliju ali, i još nekoga. Duha!

S kim djeca pričaju?

– Morate znati da sam ja osoba koja je uvijek vjerovala u paranormalno. No, dotad, nisam imala priliku sresti se s duhom niti osjetiti prisustvo nečega neobičnog. Život u novoj kući to je promijenio – ispričala je u jednoj od epizoda “Celebrity Ghost Stories”

Naime, još prvih dana nakon useljenja, Lisa je osjećala čudne nalete ledenog zraka koji su strujali po cijeloj kući. Posebno oko nje.

– To mi nije smetalo i nisam toj čudnoj atmosferi pridavala neku posebnu pažnju. No, kada je Dilajla, u dobi od samo šest sedmica starosti počela da se smije, brblja i gleda u nešto iznad sebe – zabrinula sam se, pitajući se s kime to ona “razgovara”. Izgledalo je da neko stoji ispred nje i pričom joj privlači pažnju.

Nešto slično ponovilo se i Lisinom drugom kćerkom, Emilijom.

– Kada je Emilija napunila pet mjeseci, čula sam je preko bebi-monitora kako se smije, guguće. Kao da je s nekim razgovarala. Odmah sam se zaputila u njenu sobu i – ugledala nepoznatu ženu pored Emilijinog krevetića. Štipnula sam se za obraze, misleći da sanjam. Ali, nisam. Žena me pogledala i nestala. Jednostavno je nestala. Nije odšetala kroz zidove niti je pobjegla kroz prozor. Samo sam je u jednom trenu jasno vidjela ispred sebe, a u drugom – nje nije bilo.

Dvorcem navodno luta i duh Lejdi Meldrum

Prerano oduzet san

Svoj susret s nepoznatom ženom, Lisa je s dvoumicom prepričala suprugu, misleći da joj on neće vjerovati. No, tek tada zaplet priče dobija tempo i “logično” objašnjenje.

– Možda sam ti prije trebao ispričati nešto o ženi koja je prije nas živila u ovoj kući. Naime, ovdje je živjela jedna djevojka koja je preminula ubrzo nakon što je rodila kćerku. Teška bolest joj je onemogućila da ostvari san i bude majka. Vjerujem da njen duh danas pazi na naše kćerke – rekao je Lisi njen suprug.

– Tada mi je sve postalo puno jasnije. Straha je nestalo. Tu ženu nikad više nisam vidjela ali sam nastavila osjećati njeno prisustvo u kući. Hvala joj što je bila moja nevidljiva dadilja, žena s onog svijeta koja je pazila na moju djecu – ispričala je Lisa.

Igra sudbine

Slučajnost ili prst sudbine? Čudne stvari se događaju u svijetu a na nama je da odlučimo da li ćemo ih smatrati pukom slučajnošću, sujevjerjem ili prstom sudbine?

Prokletstvo auta Jamesa Deana

Nakon što je bezrazložnog buntovnika, poznatog ovisnika o brzini, stajao života, taj kobni Porche sijao je nesreću još godinama poslije. Kada je odvezen s mjesta nesreće u automehaničarsku radionicu, iz njega je iznenada ispao motor i smrskao mehaničaru noge. Nedugo zatim prodan je jednom liječniku koji ga je preuredio u trkaći automobil i u njemu ubrzo poginuo. Radionica koja ga je uzela na ponovni popravak izgorjela je u požaru. Automobil je potom bio izložen u Sacramentu, ali je pao s postolja i slomio jednom tinejdžeru kuk. Napokon, 1959. godine auto se, kažu, raspao u 11 dijelova dok je mirno stajao na čeličnim držačima.

Dječak predvidio svoju smrt

Tinejdžer Ben Kinsella predvidio je svoju smrt u eseju koji je napisao u školi kreativnog pisanja nekoliko sedmica prije ubistva. Bio je odličan učenik. Izboden je jutro nakon mature kada je pokušavao spasiti prijatelja. U svom eseju on navodi : “Izboli su me. Tri puta u prsa, dva puta u leđa. Jednom u utrobu kako bi se uvjerili da su me ozlijedili. “

U nastavku opisuje kako je u bolnici okružen svojom obitelji, onda njegov svijet postaje crn i on nestaje u nebo. Policija je u blizini mjesta zločina pronašla nož za koji pretpostavljaju da je njime počinjeno ubistvo.

Krvava novela

Poznati pisac horora Edgar Allan Poe napisao je pripovijest pod nazivom ‘Priča Arthura Gordona Pyma’. U njoj četvero brodolomaca koji su se spasili barkom nakon par dana ubijaju malog od palube Richarda Parkera koji je bio među njima i pojedu ga. Par godina nakon objavljivanja krvoločne novele, dogodio se pravi brodolom i preživjela četvorka se spasila brodićem.

Crna hronika je zabilježila da su trojica ubila četvrtoga radi hrane. Bio je to mali od palube i zvao se Richard Parker.

aura.ba/