Neobične voćarske priče: Kako su Napoleon, bosanski željezničari i mladoženje iz Bosne utjecali na voćni sortiment u Hrvatskoj

Zahvaljujući Bosancima i Francuzima u mnogim hrvatskim predjelima znak prepoznavanja postala su vrhunska vina, ali i dobra rakija, kompoti, džemovi , sokovi i suho voće. A svaki kalem, nova sorta ili sadnica prenijeli su i dio bosanskog temperamenta, o čemu se natenane pričalo i u Cerniku, na međunarodnoj smotri ljubitelja starih sorti voća i povrća.

Na manifestaciji posvećenoj očuvanju starih autohtonih sorti voća, održanoj nedavno u slavonskom gradiću Cernik, ispričane su i zabilježene neobične voćarske priče. Dva iskusna voćara, Đorđe Dokmanović iz Moravica i Stjepan Rakasović iz Petrinje, potvrdili su da su Bosna i Francuska imale presudan značaj na razvoj voćarstva u Dalmaciji, Gorskom Kotaru, Baniji, Lici, Kordunu, pa i u Slavoniji i Baranji.

Đorđe Dokmanović, voćar kolekcionar iz sela Vukelići pored Moravice u Gorskom Kotaru, kaže da u njegovom kraju najbolje rađa upravo francusko i bosansko voće. Dokazi za to su veoma čvrsti i uvjerljivi i potvrđuju da su osvajači, bilo ratni ili ljubavni bili presudni za kalemljenje voća i stvaranje novih sorti voća.

Napoleonovi pohodi

  • Kada je Napoleon osvajao naše krajeve za njim je išla grupa stručnjaka, veterinara, agronoma, majstora raznih profila. Nosili su sa sobom plemke francuskog voća i prekalemljavali naše voćke. Nakon Napoleona na scenu su nastupili željezničari, jer u Moravici gotovo svi rade na željeznici. Oni su svaki put donosili iz raznih krajeva Bosne kalem grančice, plodove ili sadnice raznog voća, kaže Dokmanović.

Bilo je prema njegovim riječima i odvažnih Bosanaca koji su se zaljubljivali u djevojke iz Gorskog Kotara i da bi se pokazali dobrim i vrijednim domaćinima donosili su plemke svoga voća.

-Tako se mi zimi, a zime su u Gorskom Kotaru surove, grijemo uz čajeve, kompote i rakiju od bosanskog voća, ili zaslađujemo pripravcima od francuskih krušaka ili jabuka. Zbog toga smo ovako vrijedni, ponosni, sposobni i otporni, rekao je Dokmanović, inače i veliki zaljubljenik u zmije otrovnice, koje prvo fotografiše a onda ih hvata žive spašavajući od ujeda stoku i ljude.

 Čuvene đulabije

I Stjepan Rakasović, iskusni voćar iz Petrinje na Baniji, priznaje da je Bosna ostavila na njega presudan značaj  i u voćarskom i u životnom pogledu.

  • Oženio sam Stoju, koja je tada bila među ljepšim djevojkama u Šipovu. Nas dvoje smo i danas među najvećim proizvođačima čuvene jabuke ‘đulabije’ i kruške ‘Makarije’, koja se jede isključivo skuhana. Otišli smo i korak dalje, pa uzgajamo i ohridske dudove. Voćarstvo ne treba znati za granice, a u našem slučaju ni za hemiju. Sve ovo što proizvodimo je čisto, neprskano i zdravo, kaže Stjepan Rakasović.

Veliki uticaj na voćarstvo u primorju, a posebno u Dalmaciji, ovih godina čini Mile Popović, cvjećar, voćar, rasadničar i kalemar iz lijevčanskog sela Gornji Karajzovci. U gigantskim plastenicima na pola hektara Mile odvažno uzgaja južno voće, mandarine, limun, klementine, narandže, gejpruft i ostale voćne vrste. Zanimljivo je da Mile svake godine ukalemi na hiljade stabala limuna i ostalih agruma i prodaje ih najviše u Dalmaciji i Hercegovini.

Nova sorta limuna

  • Prošle godine voćari sa ostrva Vis kupili su od mene 700 limunova. Izvanredno su se adaptirali i rodili su. Ja sam stvorio i novu sortu limuna, čiji plodovi dostižu i do 600 grama. Ukrižao sam i limun sa narandžom pa dobijam slatko-kiselkaste plodove koji se lako gule poput mandarine. Ljudi koji su probali ove plodove kažu da su nezamjenjivi kod pada imuniteta, ali da dižu i sve ostalo, daleko uspješnije od bamije ili tartufa, kaže Popović.

Zahvaljujući Bosancima i Francuzima u mnogim hrvatskim predjelima znak prepoznavanja postala su vrhunska vina, ali i dobra rakija, kompoti, džemovi , sokovi i suho voće. A svaki kalem, nova sorta ili sadnica prenijeli su i dio bosanskog temperamenta, o čemu se natenane pričalo i u Cerniku, na međunarodnoj smotri ljubitelja starih sorti voća i povrća.

Za to su najzaslužniji željezničari i kalemari, ali i mladoženje, švaleri, muzičari i drugi avanturisti. Kalemljenjem i svojim autohtonim sortama ujedno su i dokazivali da su bili  i prolazili kroz hrvatske krajeve, od Baranje do Dalmacije.

Boško Grgić/aura.ba

Komentari

komentara