NEOBIČNA VJEROVANJA I TAJNI RITUALI BUGARSKIH VRAČARA!

ilustracija magijaVračanje predstavlja složenu i osobnu praksu narodne magije, koja zahtijeva duboko znanje o prirodnom i duhovnom svijetu. To se posebno odnosi na Bugarsku, čiji stariji stanovnici već generacijama svoja mistična učenja prenose budućim vračarama, a njihova uvjerenja i obredi nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

VJEŠTICE PRIKUPLJAJU MOĆI TOKOM MAGIJSKIH PRAZNIKA!

U bugarskoj magijskoj tradiciji dva praznika imaju neobične magijske osobine – Jurjevo (6.maj) i Ivandan. Tokom tih dana, prema narodnom vjerovanju, priroda poprimi čarobne osobine i otvori vrata svijeta duhova. Zato se Jurjevo i Ivandan smatraju najidealnijim praznicima za razne magijske obrede i bajanja, time otkrivajući svoje neizbrisive paganske korijene.

U narodu postoji mnogo vjerovanja koja se tiču Ivandana, većina od njih ima u sebi magijski karakter. Ivandan kao i Jurjevo, prvenstveno su praznici koje slave balkanske vještice i vračare. Stoga ne propuštaju svoju priliku da u tim noćima magije održavaju svoje obrede i čaranja. Na cijelom Balkanu , a posebno u Bugarskoj, vjeruje se kako one tada gole jašu metlu, negdje se spominje vratilo ili stap za mlijeko, i prelaze preko tuđih njiva i livada „obirući“ sav urod sa njih. Također, u ranu zoru prikupljaju rosu u i na taj način skupljaju sebi magijske moći za ostatak godine.

Na Ivandan se događaju, prema narodnom vjerovanju, čudesne pojave. Naime, Sunce poludi a nebeska svjetlost mijenja svoju jačinu i intezitet. Uoči praznika, u ponoć, otvori se nebo i događaju se čudesne stvari. Navodno, zvijezde tada silaze na zemlju kako bi se okupale u morskim valovima. Silaskom na zemlju prospu magičnu snagu i moć po cvijeću i bilju pa ih time učine ljekovitim.

Seoske vračare, odnosno bajalice na ovaj dan beru razno bilje. Ubranih travki mora biti tačno 77 i još jedna, ali samo pola neke biljke. Ona služi bajalicama za liječenje nepoznate bolesti, one koja nema ime. Smatra se da noć uoči Ivandana ima neobično jaku moć, posebno iscjeliteljsku, koja sa prvim zracima izlazećeg Sunca nestane.

VRAČARE DAROVIMA I BAJANJEM UMIRUJU DEMONE!

Bugarske vračare u svom radu koriste mnoge rekvizite poput stručka bosiljka, kokošijeg jajeta, nogu od krtice, vodu sa izvora, kamen bjelutak, crveni konac, mašice, zelenu panicu i drugo. Također, veliku magijsku moć pridaju bajalicama koje su prema bugarskom vjerovanju najdjelotvornije ukoliko ih vračare nauče kao djevojčice, prije početka menstrualnog ciklusa.

U svom magijskom radu, vračara se često susreće sa onostranim svijetom sa kojim mora uspostavljati prijateljske odnose kako bi uspješno obavljala svoje rituale. U tom cilju, vračara duhovima nudi što ljepše darove, a ponekad i komplimente.
U slavenskoj mitologiji, Nežid je demon koji se prema predaji useljava u čovjekovu glavu, iskrivljuje mu usta, ogluši uši, oslijepi oči. Ipak, najčešće zna ući u zube pa zato čovjeka užasno boli glava. Smatra se da mu naziv potječe iz bogumilskih izvora. Postoji nekoliko načina bajanja od nežita.

Dok baje bijelim perom ispred bolesnikova lica, vračara nežida protjeruje „u goru tililejsku“, gdje ga čeka crveno vino, bijela pogača i zlatno posuđe. U samoj bajalici se iskazuje poštovanje prema demonu, te mu se u skladu sa tim nude lijepi darovi kako bi se podmitio i odobrovoljio da napusti ljudsko tijelo.

IGLE ZA ŽIVAKA, KOLAČI S MEDOM ZA VILE!

Slično ponašanje vračara ukazuje i samodivama, odnosno vilama, onda kada želi od njih dobiti lijek za čovjeka koji je nagazio na njihovu trpezu. Radi se o mjestu u šumi gdje se nalazi u krug ugažena trava. Vjeruje se da čovjek koji nagazi na tu travu može ostati i paralizovan. Vračara posjećuje to mjesto iza zalaska Sunca noseći darove za šumske vile. Pošto prekrije krug stručcima bosiljka, čubra, zdravca, pšenice i šećera ona prostire čistu bijelu krpu i na nju reda tri kolača prelivena medom i posudu sa skuhanim hošafom.

Živak je mitološko biće koje se prema vjerovanju ljudi sa Balkana može magijom uputiti ka nekom čovjeku. On navodno, zna kuda i u koju će kuću da uđe, na koje je lice poslat i poznaje ga. U Bugarskoj kao i u Rumuniji ovo vračanje je vrlo poznato. U Bugarskoj se ovakvim načinom vračanja najviše bave hodže i vračare.

Vračara koja želi uputiti živaka na nekog, odnosi živu do ulaznih vrata svog neprijatelja i tu recituje bajalicu. Interesantno je da se upravo na pragu baje i za kontra-magiju, odnosno da se otjera živak od kuće. To se radi sa dvije igle. U onim situacijama kada mora istjerati živaka iz čovjeka, bugarska vračara izgovara ovu bajalicu:
„Živače, junače,
ti si živak, pa si junak,
pa možeš vodenicu da ustaviš,
drvo, kamen da oboriš,
i čovjeka da umoriš.
 
Čudotvorna boljka došla,
čudotvorni ljudi traže…“

SKIDAJU UROKE, LIJEČE BOLESTI I NEVJERU!
Urok je prema predaji vračara prije svega dječija bolest, pošto su ona zbog svoje čistoće i ljepote najviše podložna uricanju. I danas balkanske zemlje poput Rumunije, Bugarske, Srbije i  Bosne, vrve od raznih magijskih vjerovanja u uroke, čarolije, bajanja, salivanja olova, gašenja ugljevlja…

MAGIJA KONJSKE POTKOVICE
Iako se najviše mogu ureći mala djeca, uroku su također podložne lijepe djevojke ili mladenke, ali i mladići. Protiv loših očiju poznata bugarska vračara ,baba Petra, gasi ugljen na način da dozna ime krivca, to jest urokljivca.

U posudu sa izvorskom vodom u koju je stavila biljeg bolesnika ona baca živo ugljenje prateći tu radnju krštenjem vode desnom rukom i navodeći imena eventualnih sumnjivaca. Koji se od bačenih ugljenova “uhvati” za biljeg otkriva ime krivca. Kad to sazna, vračara je obavila teži dio obreda, sada zagrije konjsku potkovicu na vatri i baci je u panicu sa ugljenom. Pošto i na taj način zagasi vodu, njome umije oči urečenoj osobi i malo je poprska po odjeći. Dobro je da urečeni popije tri puta po malo vode.
Obično obred gašenja ugljena kod bugarskih vračara prate određena bajanja u vidu kletvi koje imaju za cilj kažnjavanje krivca pa se mogu čuti kletveni stihovi poput:” Da joj kosa otpadne, da mu nokti otpadnu…ukoliko se sumnja na djevojku ili momka”.
Ako je, ipak, urok od žene, bajanja su strožija:
“Pošao čudan vuk,
sjeo na čudno bunjište,
naslonio se na čudnu toljagu,
jedna mu šapa na zemlji
a druga na nebu!..”
Na kraju bajanja govori se: „Od koga su uroci, oči da mu puknu!”.

PROTIV NEVJERNOG MUŽA
Kad pođe spavati, žena kapne jednu kap svoje menstrualne krvi na čelo i legne u postelju pa kaže:
“Legoh spavati, na mom čelu pečat,
ovaj pečat, pečat za njega,
Kako je ova krv iz mene,
tako je i on za mene.
Amin, amin, amin.”

Tu kap onda stavi u čašu vina koje treba da popije nevjerni muž govoreći:
“Kako ja ne mogu svakog mjeseca bez nje,
tako i ti ne možeš biti sa drugim ženama.”

CRKVENA VRATA LIJEČE BOLEST
U bugarskoj magijskoj tradiciji, poznat je ritual otključavanja crkvenih vrata kako bi se izliječila neka teška bolest. Kada izađe Sunce, bolesnik ide sam do crkve, koja je tada zaključana, dotakne vrata rukom i kaže:

“Kako se ova vrata otvaraju
kako se ova vrata zatvaraju
tako i meni da Bog otvori vrata
za zdravlje i milost
a da zatvoriš Bože vrata
za bolest i smrt.
Udalji od mene sve loše i nečisto
oživi u meni život i radost,
tijelo mi okrijepi, snagu mi vrati
sve nečisto otkloni, od zlih sila izbavi me.”

Potom bolesnik tri puta poljubi mjesto na vratima blizu ključaonice i udalji se bez okretanja.  O učinjenom ne smije nikom ništa govoriti.

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!