Nema žene koja ih ne voli: ZNATE LI KAKO NASTAJU BISERI?

Kamenica (lat. Ostrea edulis), Ostriga ili Evropska kamenica, je morska školjka iz porodice kamenica (Ostreidae). Biseri su sastavljeni od potpuno iste sedefaste tvari od koje se sastoji unutrašnja podloga ili “postava” školjke – ostrige.

Tijelo kamenice je vrlo nJežno, da bi ga zaštitila od ozlJeda, ona luči tekućinu koja je istog sastava kao biser i s tom tekućinom oblaže unutrašnjost svoje zaštitne ljušture o koju se naslanja tijelom. Kada u unutrašnjost jedne školjke upadne nešto što njeno tIJelo može ozlIJediti, na primJer zrnce pIJeska, ostriga (školjka) ga odmah oblaže s nekoli¬ko slojeva sedefaste tvari kojom oblaže i unutra¬šnjost svoje ljušture, pa zalutalo zrno pIJeska postaje pravi biser!

Kad se cijeli proces gore naveden oko “tuđinca” u školjci odigra prirodno, biser može biti savršeno oblikovan.

Inače da vam kažemo da je biser sačinjen od sedefa koji se sastoji od kalcijum karbonata, dakle sličan je kredi. Biser ima kristaličnu strukturu i sastoji se, kao i ljuštura, od 80 do 92% kalcijum karbonata (CaCO3) u njegovom primarnom obliku koji se zove argonit. Osim toga se sastoji od sekundarne forme kalcijum karbonata, kalcita, te od vode. Kristali rastu u obliku pločica i slojevito su nanizani. Kad se biser u sredini prepolovi vide se slojevi koji izgledaju kao prstenovi stabla

Čovjek je, međutim, pronašao način kako da “pomogne” ostrigi (školjci) u stvaranju bisera: potrebno je samo ubaciti fino zrnce pijeska ili komadić sedefa u kamenicu.
Poslije dvije ili tri godine, kad školjku izvadi iz vode i otvori je, iz nje se može izvaditi pravi pravcati biser! Taj se postupak zove “uzgoj bisera”, i obično ne donosi tako savršene bisere kao što su oni pravi prirodni što ih priroda stvori!

U Japanu su, međutim, pronašli način proizvodnje savršenih oblika “uzgojenih bisera”. Tvar što potiče kamenicu na stvaranje bisera ubrizgava se neposredno u njeno tijelo. To je vrlo osjetljiva i delikatna hirurška intervencija, koja zahtijeva krajnju pažnju i vještinu, jer se tijelo ostrige ne smije ni najmanje ozlijediti.

Najveći biser na svijetu je težak 6,37 kg i procijenjen je na više od 30 miliona američkih dolara. Nađen je na Filipinima 1934. godine i nazvan “Lao-Cea”. Školjka koja ga je napravila pripada vrsti Tridacna gigas (gigantska tridakna).

Poznato je da su pravi biseri vrlo skupocjeni, pa se mnogi ljudi zadovoljavaju kupovinom lažnih bisera. Francuzi raspolažu tehnikom za proizvodnju lijepog vještačkog bisera: probušene staklene bisere oblažu tvari dobijenom od svijetlih ljuski nekih riba, a unutrašnjosti bisera ispune voskom.

Morski biseri uzgajaju se u morskim školjkama Japana i Kine. Poznati su po jedinstvenom sjaju i ljepoti, nazivaju se akova biseri i veličine su od 5 do 11 milimetara. Spektar boja tih bisera kreće se u pastelnim tonovima – od krem, bijele boje, roze i zlatne pa do sivoplavih nijansi. Inače, akova biseri imaju najjači sjaj među uzgajanim biserima.

Oblik bisera ne mora da bude potpuno pravilan, ali su najcjenjeniji oni koji su loptasti ili u obliku suze, koji su dosta rijetki. Mogu biti bijeli, ali i crni, kao i u prelaznim nijansama. Poznati su i roze, plavi, žuti, zeleni i ljubičasti.