NEKA POČIVAJU U DUBINAMA: U SVIJETU SVE TRAŽENIJI MORSKI POGREBI

Morski pogrebi koštaju od 690 do 5000 eura. Ti su izdaci znatno manji u poređenju s klasičnim pokopima, jer troškovi same ceremonije i održavanja groba u Njemačkoj iznose 6500 – 7000 eura

U svijetu je sve prisutnija pojava da se organiziraju pogrebi u moru. Naprimjer, u Njemačkoj su zakonom dopušteni još 1934. godine. Ipak, prošlo je dosta godina prije negoli je 1972. Nizozemac Max van der Ster u toj zemlji osnovao službenu firmu za morske pogrebe pod nazivom Erste Deutsche und Hamburgische Reederei fur Seebestattung.

Među prvim klijentima bili su pomorci, osobe bez članova uže porodice, ljudi koji jednostavno vole more, ali i svećenici, umjetnici, glumci… Ster je ideju pokupio iz SAD-a, a pepeo pokojnika je uza sve počasti prosipao s palube privatne jahte Lacs II po cijeni od 688 DEM. Osim Maxa Stera, sedam morskih pogreba je te 1972. godine obavio brodar Theodor & F. Eimbcke po nižoj cijeni od 350 DEM.

S obzirom da svake godine sve više građana želi baš u moru počivati u miru, na sjeveru Njemačke pojavile su se brojne pogrebne firme, a službene informacije potvrđuju kako se godišnje na moru u toj državi obavi oko 9000 pogrebnih ceremonija. Premda među klijentima ima osoba iz svih društvenih slojeva, pomorci su i dalje najbrojnije mušterije.

Za posljednje ispraćaje ovakve vrste odlučuju se oporukom ljudi koji osjećaju posebnu privrženost s morskim plavetnilom. No, ima i onih što ne žele svoju rodbinu opterećivati troškovima održavanja groba, vijencima, cvijećem ili lampama.

Morski pogrebi koštaju od 690 do 5000 eura. Ti su izdaci znatno manji u poređenju s klasičnim pokopima, jer troškovi same ceremonije i održavanja groba u Njemačkoj iznose 6500 – 7000 eura. Usluge njemačkih morskih pogrebnika traže i stranci – većinom Nizozemci, Austrijanci, Švicarci i Belgijanci.

Od ukupnog broja, 90 posto ih se odlučuje za područje Sjevernog mora, dok samo 10 posto bira Mediteran, Indijski ocean, Atlantik ili Pacifik

Prema njemačkim zakonima, pepeo umrlih osoba u urnama ne smije se bacati na udaljenosti manjoj od 3 milje od obale. Osim toga, zakon propisuje upotrebu ekoloških urna od celuloze, pjeskovitog kamena ili drugih materijala. Napravljene su tako da zajedno sa sadržajem potonu na dno, pa se raspadnu nakon nekoliko dana, a pepeo pokojnika ostane na dnu. Više od pola ovakvih ceremonija u Njemačkoj su tihi pogrebi, bez nazočnosti prijatelja ili članova porodice pokojnika.

Oni koji su prisustvovali nekoj od takvih ceremonija, uglavnom su impresionirani. „Iako je svaki pogreb tužan događaj, sve je nekako bilo uzvišeno i puno ljepše od ceremonije na groblju – rekla Lotte Heinrich, udovica pomorca Helmutha. Ona tvrdi kako joj je plutajuća urna s cvijećem u suton blizu Lübecka, izazvala osjećaj da se ne radi o posljednjem oproštaju, nego o privremenom rastanku.

Morski pogrebi obavljaju se i u SAD-u, ali su tamo otišli korak dalje. Naime, u SAD-u na  istočnoj obali takve tvrtke nude miješanje pepela sa smjesom od koje se izrađuju takozvane lopte. One se zatim s broda ispuštaju duž Istočne obale i pomažu stvaranju koraljnih grebena.

U Sloveniji su morski pogrebi dopušteni, a prvi je u organizaciji Komunalnog poduzeća iz Kopra održan u martu 2002.godine. U Kopru su se za to odlučili nakon priprema i proučavanja uobičajene prakse u drugim državama.

U BiH, Crnoj Gori i Srbiji još uvijek se ne razmišlja o ovakvim pogrebima.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!