Ne bježe sa časova i vole da uče: Pročitajte zbog čega su škole i učenici u Japanu jedinstveni u svijetu

Školska godina u većini japanskih škola podjeljena je na tri tromjesečja: prvo traje od aprila do jula, drugo od septembra do decembra, i treće od januara do marta. Osim za niže razrede osnovne škole, učenici prosječno u školi provedu 6 sati dnevno radnim danima, zato je školski dan u Japanu jedan od najdužih na svijetu.

Čak i kada nisu u školi, djeca su i dalje usmjerena na učenje, tako što rade domaće zadatke. Ljetni raspusti traju 6 sedmica, i oko dvije sedmice učenici dobiju za zimski i proljetni raspust. Takođe, djeca često dobijaju domaći koji rade tokom ovih raspusta.

Svaki razred ima posebnu učionicu, gdje učenici slušaju sve predmete, osim kada imaju praksu i laboratorijske vježbe. U osnovnoj školi, u većini slučajeva, jedan nastavnik predaje sve predmete svom razredu. Broj učenika u jednom razredu je obično ispod 40. Međutim, u prošlosti se dešavalo, uslijed naglog porasta broja stanovnika, da je broj učenika bio znatno veći – više od 50 po razredu.
Evo još nekih zanimljivosti o školama u Japanu:

U državnoj osnovnoj i nižoj srednjoj školi, školski ručak (kyuushoku) se bazira na standardnom meniju, dok djeca zajedno sa nastavnicima ručaju u učionici. Na taj način se gradi i njeguje dobar odnos između njih.

U skoro svim nižim srednjim školama, učenici su obavezni da nose školske uniforme (seifuku).

Učenici u Japanu ne bježe sa časova, niti kasne u školu.

Učenici u Japanu imaju jak osjećaj pripadnosti kada se nalaze u školskom okruženju, ne osjećaju se kao autsajderi ili kao da su isključeni iz svih školskih dešavanja.

85 posto učenika u Japanu kaže da voli da ide u školu i da se u njoj osjeća sretno i zadovoljno.

Oko 91 posto učenika u Japanu izjavilo je da nikada ili samo na nekim časovima nisu slušali šta nastavnik govori.

Njihovi nastavnici su samo na nekim časovima, ili nikada, morali da sačekaju da se učenici smire prije nego što počnu sa predavanjem.

Učenici provode 235 minuta sedmično na časovima iz matematike u školi (prosjek u drugim zemljama je 218 minuta sedmično), ali zato provode manje vremena učeći jezike i prirodne nauke, 205 i 165 minuta nedeljno, u poređenju sa 215 i 200 minuta sedmično u obrazovnim sistemima širom svijeta.

Veliki procenat japanskih učenika pohađa dodatne časove i radionice poslije škole, gdje mogu da nauče još više nego na redovnim časovima, ili se dodatno edukuju kod kuće ili na nekom drugom mjestu.

Predškolsko obrazovanje je izuzetno važno za Japance. Istraživanja pokazuju da učenici koji su pohađali predškolsko obrazovanje postižu bolje rezultate u školi sa 15 godina, nego oni koji nisu išli u obdanište. Zato ne iznenađuje podatak da 99 odsto japanskih mališana pohađa neku vrstu predškolskih programa.

Učenici u Japanu skoro nikada ne ponavljaju razred u osnovnoj, nižoj srednjoj ili višoj srednjoj školi.