Narodni običaji: “DRVO ZAPIS” ŠTITI OD NEVREMENA I NESREĆA

Koliko je poštovano sveto drvo govori i podatak da se u Istočnoj Srbiji ne dira čak ni otpala kora, a ukoliko se sruši ne pomjera se.

Tradiciju obožavanja drveća na naše prostore donijeli su još stari Sloveni, preci su je poštovali, a u mnogim mjestima nekada je postojalo drvo koje se nazivalo svetištem i bilo je centralno mjesto na kojem su se ljudi okupljali. Jedno takvo sjećanje još uvijek se čuva u Srbiji, u srcu Šumadije, u selu Ramaća.

“Za vrijeme vladivine Turaka Srbi nisu smjeli da se mole u crkvama i zato su to činili ispred drveća. To je bilo sveto drvo u kojem je bio upisan krst, pa se zvalo još i “zapis”. Urezani krst je stajao na zapadnoj strani, tako da onaj ko stoji ispred njega može da gleda prema istoku, kao prema oltarskom prostoru u crkvi. Nekada su se tu održavala i suđenja, jer se smatralo da čovjek ne smije da laže pored svetog drveta”, rekla je za Rinu, Ivana Ćirjaković etnolog Narodnog muzeja u Čačku.

Ova stara tradicija se sačuvala do danas, jer se u selima i dalje u drveće jednom godišnje urezuje krst i zaliva vinom. Uloga ovog drveta posebno je istaknuta u vrijeme obilježavnja seoske slave. Za “zapis” se uvek biralo rodno drvo, pa su to često šljive, kruške, ali i drvo hrasta.

“Smatra se da ovo drvo štiti selo, ljude i stoku od vremenskh nepogoda i bilo kakve nesreće. Ono se čuva sa posebnom pažnjom i smatra se grijehom uništiti ga ili posjeći. Vrlo često se može čuti da onog ko to učini čeka božija kazna. Do Drugog svjetskog rata ova tradicija je bila veoma zastupljena, u toku komunizma je prekinuta.

Ispred drveta najčešće se nalaze takozvani trpezari napravljeni od kamena i drveta, gdje su seljani ostavljali darove. Koliko je poštovano sveto drvo govori i podatak da se u Istočnoj Srbiji ne dira čak ni otpala kora, a ukoliko se sruši ne pomjera se.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!