Narodna vjerovanja vezana za odjeću i obuću: NIKAD NE OBUVAJ TUĐU OBUĆU, JER TAKO PREUZIMAŠ TUĐU SUDBINU, A KAD U CIPELI SPAVA MAČKA…

Isto tako, ako pozajmljujemo svoju obuću, preko nje pozajmljujemo svoju zaštitu od demona i šejtana, ali i svoju sreću. . Kad u našoj cipeli spava mačka predstoji nam velika sreća po koju odmah treba da krenemo.

Globalno gledano, u svim kulturama i u svim periodima, najveći broj sujevjerja, veže se za obuću. Ili zato što je ona nevjerovatno važna za svako podneblje –  čuva naša vrlo osjetljiva stopala (na kojima su svi nervni završeci), od pretjerane hladnoće, toplote i neravnog terena, a po ubjeđenju naših predaka štiti i našu dušu od dodira sa „donjim“ svijetom.

Valjda su podsvjesno osjećali talase i sile Zemlje pa su mislili da se tako mogu odbraniti od njihovog uticaja… Kad malo bolje  razmislimo i jesu – i to onog trenutka kad su na cipele i papuče postavljali prvo drvene, a potom gumene džonove – loše provodnike svih vrsta energije.

Pretpostavlja se da je iz tog razloga nastala potreba žena (koje su inače sujevernije jer su pažljivije i po prirodi odgovornije za nastavak vrste), da nose cipele sa visokim potpeticama ili sa platformama. One su je udaljavale od sotonskih uticaja tvrdi sujevjerje. Začudo psiholozi kažu da je štikle čine samopouzdanijom.

Iz tog razloga vjeruje se:

  1. Da cipele uvijek moraju da stoje na podu i nikada se na stavljaju na sto, stolicu…
  2. Da djetetu kad se rodi sve dok ne prohoda i samo dodiruje zemlju ne treba ni kupovati i namjenjivati, ni obuvati obuću;
  3. Da bračni par koji polazi na bračno putovanje mora (u rukama, zakačeno za automobil ili već..) po zemlji vući par cipela.
  4. Da je loš znak zamijeniti lijevu i desnu cipelu jer će se duša čovjeka zbuniti pri odbrani od lijevih (astralnih) i desnih (više materijalnih) demona/šejtana iz podzemnih svjetova.
  5. Da hodanje sa jednom cipelom predskazuje nesreću jer u isto vrijeme druga noga šuruje sa džinima.
  6. Da se nove cipele uvijek probaju kasno uveče, kad se vraćamo s posla, jer su nam tad noge nabrekle od stajanja i hodanja, al da se kupuju i plaćaju tek sutradan. Da se cipele uvijek kupuju i plaćaju po danu kad mračne podzemne sile, spavaju i ne znaju da mi imamo novu odbranu (a mozak je racionalniji kod odluke o cijeni i kvalitetu)
  7. Da novu obuću uvijek treba kupiti, ili promijentiti, ukoliko imamo utisak da nas tjera maler. Tako se zaustavlja ciklus nesreća.
  8. Da nikad ne pozajmljujemo svoju obuću jer ćemo tako pozajmiti i svoju zaštitu od demona i šejtana, ali i svoju sreću.
  9. Da nikad ne nosimo tuđu obuću jer ćemo tako preuzeti tuđu sudbinu, a možda i tuđu nesreću.
  10. Da ne brinemo ako slomimo štiklu ili ako sa cipele otpadne flekica; to je znak da smo izbjegli maler.
  11. Da se zabrinemo kad nam se razlijepi đon, jer je filter na našem zaštitnom omotaču popustio pa nas neko može ureći.
  12. Kad se same pertle na obući upetljaju ukazuju na neočekivan rasplet problema;
  13. Kad se same pertle razvežu, to je znak su iznenadnog gubitka;
  14. Kad se pertle razvežu, a na njih stanemo i malo se sapletemo, ne treba da nastavimo put ili plan koji smo započeli;
  15. Kad god nas neko zamoli da mu vežemo pertle ne smijemo da odbijemo jer je to znak sreće (sujevjerje usmjereno da razvija humanost)
  16. Kad u našoj cipeli spava mačka predstoji nam velika sreća po koju odmah treba da krenemo.
  17. Kad nam cipelu progrize pas predstoji nam opasnost i od izlaska treba da odustanemo.
  18. Ako ste pak prinuđeni da nosite tuđu obuću, dobro je uraditi slijedeće:

Čim obući ili bilo koju drugu stvar uzmete u ruke, a prije nego što je obujete ili odjenete, potrebno je uraditi slijedeće: bacite na nju tri puta naprstak soli i tri puta izgovorite:

“Nek naprstak soli od mene sve uroke skloni!“

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!