Narodna vjerovanja o smrti: Duša je omotana oko svakog zgloba 99 puta i teško se odvaja od tijela!

Melek smrti Azrail, onaj koji po vjerovanju “čupa dušu”, česta je tema u predajama o smrti od koje se ne može pobjeći kada otkuca suđena “smrtna minuta”.


Smrt je neizbježna tema narodnih vjerovanja. “Ko bježi od nje, trči za njom” – kaže se. Po nekim vjerovanjima smrt na selu najavljivala je ptica “plača” ili “plačo”, koja kad bi sletila na prozor nečije kuće, neko će u njoj umrijeti, dok je u gradskim kućama smrt najavljivao “kudret – sahat”, čije kucanje bi se čulo iz zida.

Međutim, kako se dalje navodi u narodnom vjerovanju “ni Bogu nije lahko stvoriti čovjeka zbog pojedinih dijelova tijela”. Zato je grijeh rugati se nečijem nosu pošto ga je, po predaji, “Bog najteže napravio.” Najvrijednije što čovjek ima na sebi svakako su oči i među najtežim grijehovima se zaklinjati u njih.

Melek smrti Azrail, onaj koji po vjerovanju “čupa dušu”, česta je tema u predajama o smrti od koje se ne može pobjeći kada otkuca suđena “smrtna minuta”.

U Cazinskoj krajini i danas se može čuti priča kako je neki čovjek, znajući dan i sat svoje smrti, odlučio pobjeći od meleka Azraila i tako izbjeći smrt. Brzo je istrčao iz kuće i skočivši na svog konja dao petama vjetra. Jašući preko puteva i livada pošao je ka brdima želeći se u njima sakriti. No, u jednom trenutku nepažnje konj se sunovrati u provaliju i čovjek poginu zajedno sa njim.”

Ni umrijeti nije lahko pošto, po predaji, duša je omotana oko svakog zgloba 99 puta i teško se odvaja od tijela. Čim izleti iz njega, ona ne odlazi na drugi svijet, već neko vrijeme kruži oko mrtvaca posmatrajući članove familije kako plaču. Kako je oslobođena tijela duša je lišena i ljudskih emocija, pa sve to posmatra sa čuđenjem.

Nekad se po priči naroda zadrži dan, nekad dva, a potom odleprša. No, zna se desiti da posmatra svoju sahranu i vidjevši kako zatrpavaju tijelo, naglo uleti u njega želeći na taj način vratiti se u svijet živih. Tijelo na tren oživi i udari glavom od daske (naslone). To je presudan momenat kada duša shvati da mora otići. Naravno, ima i drugih tumačenja prikladnijih i bliskijih iskrenim vjernicima.

U Kur’anu je navedeno i opisano stanje vjernika u času odvajanja duše od tijela. Vjernicima meleci dođu u lijepom izgledu i obraduju ih lijepim vijestima.
Allah vjernicima kaže:

“Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete. Bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je Milostiv.”‘ (Prijevod značenja – Fussilat, 30-32)
A nevjernicima i pokvarenjacima će govoriti obrnuto:

“A da si samo vidio kad su meleci nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: ‘Iskusite patnju u ognju. To je za ono što ste rukama svojim pripremili, jer Allah nije nepravedan robovima Svojim!”‘ (Prijevod značenja – Al-Anfal, 50-51)

Mnogo je ajeta koji govore o načinu odlaska duše iz tijela, kod vjernika na blag i lijep način, a kod nevjernika oštro i grubo. O ovome govore brojni hadisi.

Nevjernik (griješnik), kada napušta ovaj svijet i putuje za budući, dođu mu sa neba meleki, grubi i strašni, crnog izgleda, sa sobom nose platno od kostrijeti. Približe mu se tako da ih može vidjeti. A zatim će doći melek smrti i sjesti kod njegove glave i reći:

“O prljava dušo izlazi, idi, Allah je srdit na tebe i ljut”. Zatim će njegova duša napustiti tijelo uz veliku muku, kao što se vruć ožeg vadi iz vlažne vune, kidajuće vene i živce, proklinju ga meleki i stanovnici neba. Njemu se zatvaraju nebeska vrata, a čuvari tih vrata mole Allaha, da im ne šalje takvu dušu.

Zatim je prihvataju ona dva meleka u svoje ruke i ne puštaju je nijednog trena, sve dok je ne postave na platno od kostrijeti. Tada se osjeti smrad kakvog nema na zemlji, i zatim se dižu u visine. Kada prođu pored grupe meleka svaka od njih upita: “Kakva li je ovo pokvarena duša?”

Njima se odgovara: “To je taj i taj” – I spomenu njegovo najružnije ime s kojim su ga zvali na zemlji.
Tako se događa sve dok ne dođu do kapije prvog neba i zatraže dozvolu, ali vrata im se neće otvoriti”. (aura.ba)

 

Komentari

komentara