NARODNA VJEROVANJA: Ne valja držati u kući crnu mačku bez ijednog biljega, jer je to sigurno šejtan!

Iz bogate riznice narodnog vjerovanja izdvajamo ona najzanimljivija, po kojima su naši preci „ravnjali“ ovodunjalučki hod, štiteći se od vremenskih nepogoda i nadnaravnih pojava kao što su šejtani, džini i ine „đavolije“

Iako postoji nemali broj zapisa i publikacija o narodnim vjerovanjima i običajima u Bosni i Hercegovini, sa sigurnošću se može kazati kako ne postoji knjiga u kojoj su objedinjeni, te kako uvijek postoji mogućnost da se pronađu oni koji još nisu zabilježeni „perom i mastilom“.

Uvidom u stare, požutjele knjige, koje se čuvaju u muzejskim institucijama, ali i kod pojedinaca u „kućnim bibliotekama“ kao rukopisne zabilješke, neki istraživači i sakupljači ovakvog nacionalnog blaga pripisuju narodnim vjerovanjima „praznovjernost“, a neki travari su ih „stidljivo“ ili  „namjenski“ koristili pravdajući djelotvornost mehlema i napitaka spravljanih po receptima, bezbeli opet – po iskustvu i neiscrpnoj mudrosti našeg naroda. Sa druge strane, primjerno je kako je u naše vrijeme elektronska tehnika učinila najviše u „približavanju“ ovog narodnog blaga današnjim generacijama, koje s velikom pozornošću prate „sačuvanu“ mudrost dalekih predaka.

Grom, grad i vatra

U riznici narodnog vjerovanja na području istočne BiH, izdvajamo neka koja se vezuju za zaštitu imovine od groma, grada (leda) i vatre. U slučaju nevremena i grmljavine vjerovalo se kako je najsigurnije skloniti se ipod drveta lijeske, jer neće grom u lijesku, ali ni u koprivu (žaru) i „žirak“. Pod „zaštitom“ je bila i ona osoba koja bi se po nevremenu zatekla sa odlomljenom granom lijeske u ruci.

Lijeska je služila i kao podloga ispod plasta sijena, jer se vjerovalo da grom neće zapaliti sijeno. Od udara groma kuću je čuvala i čuvarkuća na strehi. Kazivalo se kako nije dobro koristiti drvo u bilo koje svrhe koje je prethodno „rascijepila“ munja. Pogotovo nije dobro da se to drvo „založi“ na kućnom ognjištu ili u „mišani“ (pušnici za sušenje voća), jer se vjerovalo da će izgorjeti i kuća i sušara!

Ako grom zapali sijeno, treba preko plasta sijena prebaciti „žeru“ (žeravicu sa kućnog ognjišta) i vatra će se ugasiti. Kada zavlada nevrijeme praćeno gradom (ledom), u avliju bi se iznosila sinija sa „kašiklukom“ (noževima, viljuškama, kašikama). U slučaju da grad počne uništavati ljetinu, malom djetetu bi se stavljao pod jezik grumen leda.

Zanimljiva je i predaja kako se tom prilikom dozivao utopljenik po imenu: „O, ti, ne daj gradu u ogradu, odbij ga u „hajlovinu“ (jalovinu). Ili, ako bi neko u selu bio sa tjelesnom mahanom, dozivao bi se po imenu: „O, Sejdalija bogalija, ne daj gradu u ogradu…“!

Šejtan u crnoj mački

Vjerovalo se kako najlakše može ograjisati insane na nokte i zato je dobro, čim se odrežu, zamotati ih u komad papira, gurnuti negdje u procijep na zidu i reći: “Ja dajem vjetru nokte, a vjetar meni, kad mi zatrebaju!” Ne valja držati smeće i zbog toga što se oko smetlja najviše okupljaju šejtani (đavoli). Nikako nije dobro u prvi mrak prolaziti pored “odunluka” (cjepališta za drva), jer se na svakom “odunluku” nalazi barem po jedan šejtan.

Nipošto ne valja zaspati pod orahom, jer je ispod tog drveta sastajalište i vijećalište šejtana. Ko ograjiše pod orahom, taj slobodno neka ne traži “dermana” (lijeka). Šejtani se vrzmaju i po jarkovima, zato nije dobro noću niti ih prelaziti, niti im prilaziti. Vjeruje se da se šejtani i džini okupljaju oko “vlažnih mjesta”, te ih noću treba izbjegavati. Ograjisati može i ona osoba koja skida paučinu u poslijepodnevnim satima. Zaboli li vas, gluho bilo, dio tijela dok hodate po noći, to je znak da ste ograjisali. Zato je dobro odmah medovinom zaliti ono mjesto gdje se bol javila.

Nipošto noću mački kazati “pis”, najbolje je prešutjeti, ali ako je baš nužno, onda treba reći “zec”. Šejtan, nalet ga bilo, najviše se voli pretvarati u mačku. Noću nipošto prihvaćati mačke desnom rukom, već – lijevom. Ni za živu glavu ne smije se udarati dva puta mačka u mraku.

Nipošto ne držati u kući crnu mačku bez ijednog biljega, jer je to sigurno šejtan. Nije dobro u sobi imati mačku kad grmi, jer se sotona, kada ga anđeli potjeraju, pretvara u mačku. Često se šejtan uvuče i u ljusku od jajeta, te nije dobro stati na ljusku, a još je gore, ljusku od jajeta šutati po putu!

Oko jezera ima vila

Neka od  drevnih vjerovanja i danas su se održala u nekim sredinama, kao recimo; Nije dobro sjeći nokte i bacati u smeće već samo u vodu – da narod ne “gaza po vama”, nađete li sitniš na ulici – sreća, ne bacajte smeće noću – slutite selidbi iz kuće, “gore” li vam uši – neko vas trača, na satu raširene kazaljke – neko vas je poželio, svrbi li vas lijevi dlan – pare dolaze, a desni – potrošit ćete ih! Udarite li se u lakat – dobit ćete neki glas.

Po kući ne valja prosipati mrvice ili prosuti mlijeko – može vas “sapresti” (stići grijeh). Ne valja jesti sa noža – slutite svađi u kući. Ispadne li vam zalogaj u jelo, znak je da je neko vaš gladan. Kada musafir izađe iz vaše kuće, ne valja mesti mjesto gdje se sjedilo, da u putu ne nastrada. Mesti po kući po zalasku sunca je slutiti nesreću u kući. Ko se ogleda noću može ostati nakazan u licu. Kada krava teli samo mušku telad, to sluti da će domaćinova kuća zapasti u dug.

Dobro je voditi psa noću sa sobom, jer se onda njegovom gazdi ne može ništa prikazati, a kada pas jede travu – sluti kiši. Ko želi biti pčelar, treba jedan roj kupiti, jedan naći, a jedan ukrasti! Vjeruje se da oko jezera i izvora ima vila. Kada je mijena – bit će promjena vremena. Štruca hljeba ne smije se okrenuti nakon što se odreže komad. Ne nositi metlu sa sobom kada se selite, bacite je i kupite novu. Ko na proljeće vidi prvog leptira bijele boje, bit će sretan cijele godine, a ko najesen uhvati list koji pada s drveta, neće se razboljeti preko zime. Konjska potkova iznad kreveta čuva od noćnih mora…

Crne slutnje

Ako ogledalo samo od sebe padne i razbije se, netko od ukućana će umrijeti. U trenutku smrti svi prozori moraju biti otvoreni, tako da duša može napustiti kuću.

Ako vam prijatelj da nož, vi njemu što prije morate dati novčić, inače će vašem prijateljstvu doći kraj.

Ptica koja uleti u kuću, predznak je smrti.

Nikad ne putujte petkom – može vam se dogoditi nesreća.

Bježe li štakori iz hambara za žito, slutnja je propasti domaćina.

Insan koji je za života bio zao i škrt, na njegovom grobu će rasti korov.

Kad se što u kući razbije, a da se ne vidi ko je ili što razbilo, vjeruje se, gluho bilo, da će neko iz kuće umrijeti.

Ambrela – opasna igračka!

Ambrela (kišobran) je “opasna igračkica”. Ako vam iz ruke padne na pod, znak je da se u kući može desiti ubistvo. Pokloniti nekome kišobran – donosi nesreću. Ispadne li vam kišobran iz ruke na ulici, nemojte ga vi podići, neka to uradi neko drugi, ili vam slijedi – nesreća! Ako djevojci koja nema momka kišobran ispadne iz ruku, nikad se neće udati. Držanje ambrele na stolu ili krevetu donosi nesreću.

(Mustafa SMAJLOVIĆ/aura.ba)

Komentari

komentara