Još od najstarijih vremena kruži priča da na Zemlji ima ljudi koliko ima zvijezda na nebu, tako da svako ima svoju zvijezdu.
Ona zasija kada se čovjek rodi, a pada ili nestaje kada umre.
Kada padne manja zvijezda, onda se završio život običnog smrtnika, a ako je veća, vjeruje se da se radi o nekom vladaru ili osobi koja je zadužila na neki način čovječanstvo
Po vjerovanju, djeci nije dozvoljeno da broje zvijezde jer ako naiđu na svoju, ona će pasti i dijete će umrijeti. Lična zvijezda nas stalno prati, kuda god da pođemo, zvijezda je sa nama.
U snu, kada je nesvjesni dio najaktivniji i gdje uvijek stoji tanka linija između života i smrti, naša zvijezda nikada ne spava, već neumorno bdi nad nama. I među zvijezdama ima dobrih i loših. Zajedno sa Suncem i Mjesecom žive u porodici, stalno se kreću i dogovaraju.
Zato se kaže da stanje na nebu odgovara onome na Zemlji. Na tom vjerovanju zasniva se nauka o zvijezdama koja treba da prepozna takva kretanja i kaže ljudima šta će im donijeti radost, a šta tugu.
Kada je neko uspješan u svom poslu, stekne nenadanu popularnost, dobije nagrade na lutriji, preživi neku nesreću, pronađe (recimo) ćup pun zlata i tome slično, za te ljude postoji jedna jedina opšta odrednica, a ona je, da su rođeni pod srećnom zvijezdom.