Narandžasta je boja zdravlja: Zašto je dobro jesti mrkvu koliko god često možete?

Latinski znana kao Daucus carota ljudima je, dvogodišnja biljka poznata po ikoničnom duguljastom narančastom korijenu smatra se poznatom čovječanstvu preko 5000 godina. Osim kao hrana, također i kao i lijek, što ne treba čuditi budući da je poznato kako ova prava prirodna poslastica obiluje vitaminom A koji je pospješuje vid. Uz to, obiluje i vitaminom K, vitaminom C, vitaminom B6, vitaminom B9, prehrambenim vlaknima, kalijem, biotinom, bakrom, bitaminom, cinkom, molibdenom, kalcijem, fosforom, željezom i magnezijem.

Dok korijenu prepoznatljivu boju korijena daje karoten, bilo da pričamo, beta-karotenu ili alfa-karotenu, to su samo neki od antioksidansa (ova dva su specifična za dobivanje vitamina A). Uz njih, tu su luteolin i flavonoid koji imaju antioksidativno, protuupalno i antikancerogeno djelovanje, te falcarinol i poliacetileni koji imaju protuupalne učinke.

Dok se obična mrkva uzgaja u Kini i sjeverozapadnoj Evropi od 13. vijeka, postoje također i ljubičasta, crvena i žuta mrkva. Boju ljubičastoj mrkvi osiguravaju antocijanini i favonoidi, dok crvenu mrkvu boji likopen, a žutu lutein. Zahvaljujući svemu navedenom, osim što je ukusna, konzumacija mrkve pospješuje vid (noćno višenje, spriječava sivu mrenu, sve zbog karotena) i dobro djeluje na kožu (beta karoten usporava starenje stanica, a vitamin A štiti od štetnog sunčevog zračenja), a isto tako smanjuje rizik od karcinoma (usne šupljine, pluća, dojke, debelog crijeva, maternice i prostate). Također je dobra prevencija za infekcije, štiti od srčanih bolesti (snižava kolesterol), a također štiti zube i desni te smanjuje rizik od degeneracije i moždanog udara.

Sve u svemu, mrkvin korijen pokazuje kako zdravlje ne mora uvijek biti u zelenoj boji, a bilo da se gricka, dodaje juhama i jelima ili pije kao sok, okus teško ove prirodne blagodati također nije nimalo razočaravajući.