Šta je sve Zekija Alić vidjela u raju/dženetu; od tada je u Brčkom i na estradi zovu Dženetska hurija!

Dok su ljekari u Tuzli vodili trodnevnu bitku za njen život, Zekija je uživala u ljepotama, rahatluku i spokoju, družila se i dogovarala sa onim djetetom. Pogledajte video kako Zekija dobro i pjeva!

Smrt je neizbježna faza života. O doživljaju smrti osoba koja je umrla – ne može prenijeti iskustvo, ali postoje ljudi koji su imali priliku zakoračili u stanje smrti iz kojeg su se ponovo vratili među žive. Jedna od njih je i Zekija Alić, sevdah majstorica iz Brčkog. Pročitajte njeno iskustvo…

Sve brojnijim i neobičnijim slučajevima i iskustvima sa kliničkom smrti pridružila se i 58 – godišnja Zekija Alić, interpretatorka sevdaha i izvorne muzike iz Brčkog. Od 1996. godine imala je zdravstvenih problema sa bolešću flegmona (vrsta cista i čireva za čije odstranjivanje je bilo potrebno više vanjskih operativnih zahvata). Upućena je na liječenje u tuzlanski Kliničko – medicinski centar, gdje je i obavljena operacija. Hirurzi tvrde da su to rutinske njihove operacije, ali kod Zekije su se iskomplicirale.

Sjeća se paničnih glasova doktora. Dok je ležala nepomična i zatvorenih očiju svi oko nje su se uspaničili, a doktor Matović je dramatično zapomagao:

– O, Bože umire nam mlada žena!

Dijete s krilima

Tada je Zekija ispraćala četvrtu deceniju svoga života. Njen medicinski karton bio je potpuno čist; u njemu evidentirana samo dva poroda. Za vrijeme operacije u tulanskom Kliničkom centru sjeća se panike doktora i ostalog osoblja, govorili su nešto nerazumljivo, šamarali je, zvali…. A ona nije željela da se javi.

– Uživala sam u ljepotama gdje me je moja duša odvela. Oko mene je svuda bila svjetlost, velika, lijepa, raskošna… Onda me je posjetilo prelijepo dijete koje je imalo krila. Doletjelo je i spustilo se kraj mene, a pratili su ga milioni zvijezdica, koje su prštale i padale po meni. Zvijezdice su bile raznih boja koje ne mogu da opišem jer takve boje nikada prije nisam vidjela. – svjedoči Zekija.

I dok su ljekari u Tuzli vodili trodnevnu bitku za njen život, Zekija je uživala u ljepotama, rahatluku i spokoju, družila se i dogovarala sa onim djetetom.

– Razgovarala sam s djetetom ne bojeći se nimalo njegovog prisustva i neobičnog izgleda. Ono je u početku od mene tražilo nemoguće, zvalo me je da idem dalje sa njim i da se više ne vraćam u ovozemaljski svijet. Objasnila sam da ne mogu napustiti ovaj svijet, jer me kod kuće čeka dvoje male djece. Potrebna sam im kao majka. malo smo se i preporekli, jer to dijete me je ubjeđivalo da nema potrebe za nastavkom života i da se ne brinem za djecu, jer će i oni da dođu gore. Pokušavala sam mu objasniti svoju porodičnu situaciju, govoreći mu da je i muž lošijeg zdravlja i da me djeca trebaju.

U nastavku priče naša sagovornica svjedoči kako nikada nije bila u mirnijem i mirisnijem mjestu. Uvjerena je da je to dijete sa krilima bilo melek (anđeo). Dodaje da je u njoj zavladao neopsiv osjećaj sreće kada je dijete – melek (anđeo) uslišilo njenu molbu i želju, vrativši je iz dženetskih bašči na ovaj svijet.

– Onda se to dijete pretvorilo u prekrasnog i neobjašnjivo lijepog mladića, s njegove desne strane je stajala jednako lijepa djevojka obučena u haljinu boje sunca i mjeseca, dezeniranu čipkom. Oduševila sam se njihovom nadprirodnom ljepotom, bojama  i krojem haljine.

Proročanstvo iz mladosti

Kao pjevačica koja sada iza sebe ima skoro četrdeset godina rada i karijere, susretala sam se s raznim kostimima i odjećom. Krojevi odijela, te boje odjeće mojih duhovnih posjetitelja, me i danas ostavljaju bez daha – kaže Zekija.

Ubrzo su mladić i djevojka otišli, a za njima su padale zvjezdice raznih boja. Plafon je nestao, a Zekija je čula glas svoga supruga. Stajao je pored njenog kreveta, zvao je i nježno držao za ruku.

– Kada sam otvorila oči, svi su skakali od radosti. Nisam ni znala da su me bili otpisali – smješeći se iznosi nam neke detalje naša sagovornica. Za njih sam dobila bitku za život, a oni nisu znali da sam ja izabrala povratak.

Bolnički oporavak je trajao mjesec dana. Sve se završilo uspješno, ali uspomena na ovo iskustvo kod Zekije nikada nisu izblijedile. Ona svoje nadprirodno iskustvo i kontakt sa smrću  rado dijeli s drugima. Otvorenog duha i vedrog karaktera važi za dobru sagovornicu omiljenu u svojoj okolini. O svom iskustvu i posjetama nadprirodnih bića je odmah razgovarala sa  dr. Matovićem koji je u ličnu arhivu zabilježio njeno  neobično iskustvo.

Zekija nam nije povjerila sve detalje i riječi koje su joj uputili njeni neobični posjetitelji. Njeni meleci (anđeli) čuvari su joj otvorili vrata onog svijeta, poštovali njenu želju da zbog djece i muža, koji je lošijeg zdravlja ostane na ovom svijetu. Od njih je dobila nekoliko važnih savjeta koje ne smije dijeliti s drugima, ali ih strogo slijedi.

Danas je jeno zdravstveno stanje sjajno, ni traga bilo kakvoj bolesti. Djeca, zbog kojih je odbila odlazak na drugi svijet su odrasla, s mužem živi u sretnom braku. Njega je usnila kao šesnaestogodišnjakinja i tada je znala za koga će se udati.

– U snu sam vidjela mladića i čula proročanstvo da moj suđeni živi malo dalje od kraja u kojem ja odrastam. Ubrzo nakon tog sna upoznala sam svog životnog saputnika, baš onakvog kakvog sam ga usnila i iz obližnjeg sela.

Posao pjevačice ju je odvukao iz rodnog kraja, porodica se često selila. I danas živi od svog glasa, uz pomoć pratećeg banda “Taman” često uveseljava događaje diljem tuzlanske i brčanske regije. Snovi i jaka intuicija su joj teret, a ne olakšica.

– Ne volim da sanjam, jer moji snovi se često ostvaruju. Kad imam ružne snove, ujutro i narednih dana sam jako zabrinuta – priznaje Zekija.

Čuvarkuća

Čitaocima Aure poručuje, da kao lijek za sve tegobe, konzumiraju listiće čuvarkuće, cvijeća koje je često u bosanskim baštama.

– Čuvarkuća je mala verzija aloa vere, a svi znamo koliko je aloe vera ljekovita – priča naša sagovornica. Dodaje kako uzima skoro svakodnevno po nekoliko listića jer čuvarkuća pročišćava organizam.

– Svojim prijatno kiselim ukusom osvježava tijelo i poboljšava imunitet – objašnjava Zekija Alić koja u pedeset i sedmoj godini izgleda odlično i vitalno.

Izvještaji s onog svijeta

Američki neurohirurg s Harvarda dr. Eben Alexander, nekadašnji skeptik koji je nakon buđenja iz duboke kome u kojoj je, kako tvrdi, doživio raj te sve to detaljno opisao u svojoj knjizi, u tamošnjoj je javnosti pobudio ogroman interes . U knjizi “Proof of Heaven: A Neurosurgeon’s Journey into the AfterLife” opisuje kako je, dok mu je tijelo bilo na aparatima, bio u raju iz kojeg se vratio kad se probudio iz kome.

Iskustva ljudi koji su za vrijeme kliničke smrti doživjeli raj sve su brojnija i sve češće ukoričena u knjige.

– Postoji, rekli bismo, gotovo pa žanr o izvještajima s drugog svijeta – konstatira dr. Toni Vučković, dekan Teologije u Splitu i profesor filozofije, pa analizira:

– Kao što su nekad ljudi odlazili brodovima u Ameriku, Indiju i onda izvještavali i pričali kako je tamo, tako nam sad o novome govore ljudi koji su prešli granicu smrti. Svrha takvih iskustava je da promijene i živote onih koji takvo iskustvo nemaju.

Postoje i iskustva pakla. U Katoličkoj je crkvi u srednjem vijeku taj model puno korišten u odgojne svrhe, da se pokažu muke s druge strane, pa je strah djelovao da čovjek promijeni svoj život. Bila je to pedagogija straha, fenomen iz srednjeg vijeka.

No, to funkcionira i danas kao predodžbe koje se u nama stvaraju kad gledamo slike katastrofa, ratova…”

Iskustvo, kako kaže, “blaženstva” u trenutku kliničke smrti prije gotovo dvadesetak godina doživjela je i hrvatska kirurginja dr. Nela Sršen.

– Mogu razumjeti dilemu u kakvoj je bio dr. Alexander, da se pitao kako interpretirati ono što mu se dogodilo. Nakon moje kliničke smrti mjesecima sam bila u konfuznoj situaciji, nisu mi vjerovali ono što sam proživjela dok sam bila u komi.

 

(aura.ba/A. Dramalija/arhiva magazina Aura)

Komentari

komentara