Najveći neriješeni zločini koji su se odigrali tokom Noći vještica: Noć otmica, ubistava i nerazjašnjenih misterija

  Svake godine na Noć vještica, mediji su puni stvarnih zastrašujućih vijesti i priča koje uključuju ubistva, silovanja i pljačke. Ali nijedna od ovih nesreća nije stastistički vjerovatnija za vrijeme Noći vještica. Međutim, imamo neke nesreće koje su direktno uzrokavane proslavama tokom Noći vještica – zastražujući kostimi i slatkiši, bolesti i povreda, saobraćajne nesreća koje uključuju djecu imaju dva puta veće šanse da se dese tokom Noći vještica

Noć vještica se obilježava 31. oktobra svake godine, a praznik je nastao na temelju keltskih paganskih obreda u slavu žetve. Danas se Noć vještica uglavnom slavi na Zapadu, kao zabavni festival koji uključuje maskiranje u mitološke likove poput vještica, vampira, zombija, duhova i ukrašavanje kuća bundevama, paukovim mrežama, gledanje horor filmova, a sve u svrhu zastrašivanja, jer se u davnim vremenima na ovaj način tjerala smrt uoči Dana svih svetih.

To je jedna noć u godini kada bi se ljudi trebali dobro zabaviti plašeći jedne druge maštovitim kostimima, ali uprkos zabavnoj atmosferi, to je noć kada se mogu desiti neke zaista jezive stvari. 31. oktobar je datum kada su se desila užasna ubistva i nestanci koji su strašniji od bilo kakvih goblina, vještica ili vukodlaka. Upravo zbog činjenice da su se ovi slučajevi desili baš na Noć vještica, oko njih vlada jeziva aura, a mnogio od njih ostaju nerazjašnjeni do današnjeg dana.

 Nestanak „Zečice“

Dvadesetjednogodišnja Hyun Jong „Cindy“ Song iz Južne Koreje pohađala je Univerzitet u Pensilvaniji. Bio je posljendnji dan oktobra 2001. godine, a Cindy odlučuje da na proslavu Noći vještica dođe u kostimu zečice. Uživala je u noćnom klubu sa svojim prijateljima koji su je oko četiri sata ujutro odbacili do zgrade u kojoj je živjela. Bio je to posljednji put da je iko vidio živu.

Nakon što je prijavljen njen nestanak, obavljen je detalja pregled njenog stana. Istražitelji nisu pronašli znakove borbe, međutim pronađeni su njeni lični predmeti poput lažnih trepavica koje je nosila zajedno sa kostimom zečice, što je značilo da je Cindy definitivno bila u svom stanu nakon što su je prijatelji doveli kući. Međutim, ostaje nejasno šta se desilo nakon što je djevojka zatvorila vrata stana iza sebe. Nedugo zatim, policiji se javio svjedok koji je tvrdio da je u kineskom distriktu Filadelfije ugledao djevojku koja je neodoljivo ličina na nestalu Cindy.

Djevojka je bila unutar auta sa nepoznatim čovjekom i plačući je tražila pomoć. Bio je to jedini trag s kojim je policija raspolagala sve do 2003. godine kada je muškarac Hugo Marcus Selenski uhapšen nakon što su u njegovom dvorištu otkriveni ostaci petero ljudi. Iako nijedno tijelo nije pripadalo nestaloj Cindy, policijski doušnik otkriva da je Selenski uz pomoć još jednog muškarca po imenu Michael Jason Kerkowski oteo nesretnu djevojku. Nakon što su je silovali i ubili, zločinci su njeno tijelo zakopali na drugoj lokaciji. Jedno od otkrivenih tijela je pripadalo upravo Kerkowskom, koji je prema riječima doušnika, ubijen jer je želio da zadrži zečje uši od Cindinog kostima kao suvenir.

Do danas, nije pronađen nijedan trag koji bi povezivao Selenskog sa nestankom mlade djevojke, a u januaru 2014., na njegovom imanju su pronađeni ostaci još deset žrtava. Ovaj slučaj je još uvijek otvoren, a Selenski se smatra glavnim sumljivcem iako ga nijedan dokaz ne povezuje sa njenim nestankom.

Gdje je Kristi Vorak?

Kristi Vorak imala je samo trinaest godina kada je nestala u noći 31. oktobra 1982. godine. Tinejdžerka je živjela sa udomiteljskom porodicom u Tacomi u Vašingtonu i često je bila viđena na ulicama tog grada, iako nikada nije bježala od kuće niti upadala u loše društvo.

Postoje nepotvrđeni izvještaji da je djevojčica te noći viđena u blizini autobuske stanice u Seattleu, što je njenoj majci dalo nadu da je Kristi živa i zdrava. Međutim, istražitelji koji su radili na slučaju vjeruju da Kristi više nije među živima. 1993. godine, njeno ime je dodano na listu potencijalnih žrtava zloglasnog „Green River“ ubice koji je tijela svojih žrtvi bacao u istoimenu rijeku u Vašingtonu. Silovao je i ubijao 1980-ih godina, a otimao je prostitutke i djevojke koje su pobjegle od kuće.

Ubica koji je kasnije identifikovan kao Gary Ridgway, 184. godine prolazi na detektoru laži, a osuđen je tek 2001. kada je osuđen zahvaljujući otkrićima na području analize DNK, što ga je povezalo sa žrtvama od prije dvadeset godina. Proglašen je krivim za četrdeset i devet ubistava, a iako je priznao 71, pretpostavlja se da je odgovoran za devedeset ubistava. Kristi Vorak je jedna od sedam djevojaka za koje se vjeruje da je bila žrtva jednog od najmasovnijih ubica u istoriji, a najgore od svega je što to niko još uvijek ne može sa sigurnošću da potvrdi…

„Ubistva nasmijanog lica“

Kris Dženkins je bio 21-godišnji student sa univerziteta u Minesoti koji je 2002. godine u Noći vještica nestao bez traga, nakon što je zadnji put viđen kako izlazi iz jednog noćnog bara. Četiri mjeseca kasnije, njegovo tijelo je pronađeno u gradskoj rijeci, a Kris je još uvijek bio u svom kostimu koje je obukao te kobne večeri.

S obzirom da je Kris u trenutku smrti bio pod utjecajem alkohola, policija je u početku vjerovala da se radi o nesretnom slučaju ili samoubistvu. Međutim, Krisovi roditelji nisu povjerovali u ovu priču i zahtijevali su dublju istragu. Konačno, 2006. godine, smrt je okarakterisana kao ubistvo. Policija je izjavila kako im je jedan zatvorenik priznao da je bio prisutan kada je Kris ubijen, a zatim bačen sa mosta u rijeku. Iako je ova verzija događaja bila itekako moguća, nikada nije bilo dovoljno dokaza koji bi potvrdili ovu priču.

Ipak, postoji teorija prema kojoj je Kris bio samo jedna u nizu žrtava tkz. „Ubistava nasmijanog lica“, koji se odnose na niz smrtnih slučajeva širom Amerike prouzrokovanih utapanjem. Ova bizarna ubistva uključuju oko četrdeset studenata koji su umrli od utapanja, a  smrti su navodno povezane neobičnim dokazom – kod većine žrtava je u njihovoj neposrednoj blizini pronađen grafit nasmijanog lica ili „smajlija“. I dok u Krisovom slučaju sporni grafit nikada nije otkriven, policija vjeruje da ovaj scenario ima dosta sličnosti sa Krisovom smrti. Šta se zaista desilo Krisu Dženkinsu te kobne noći i danas ostaje misterija.

Maskirani ubica

Šezdesetdevetogodišnji Marvin Brandland iz Iowe, provodio je mirnu Noć vještica te 1982. godine,  zajedno sa svojom suprugom Ethel. Inače tihu noć, jedino je remetio zvuk zvona na ulaznim vratima iza kojih bi nestpljivo stajala djeca koja su išta od kuće do kuće tražeći slatkiše. U jednom trenutku zvono se ponovo oglasilo, a kada je Marvin otvorio vrata očekujući maskiranu djecu, dočekao ga je lik odraslog maskiranog muškarca koji mu se obratio riječima: „Maškare! Daj mi sav novac koji imaš ili ću pucati!“  Supružnici Brandland su isprva pomislili da je riječ o šali pa su pokušali da mu skinu masku sa lica, ali im on to nije dozvolio.

Umjesto toga, nepoznati čovjek je zakoračio u njihovu kuću i izvukao pištolj. Zahtijevao je da idu u podrum gdje je bračni par držao sef sa novcem. Brandlandi su postali veoma sumnjičavi jer je veoma malo ljudi znalo da u podrumu čuvaju sef, i iz tog razloga je Marvin i dalje vjerovao da se neki član porodice pokušava našaliti s njima. Dok su prolazili kroz kuhinju prema podrumu, Marvin je pokušao od muškarca oteti pištolj, međutim neuspješno. Uljez puca Marvinu u grlo i bježi iz kuće, te iz nepoznatih razloga ostavlja masku iza sebe.

Ethel je Marvinova smrt toliko pogodila da je i sama umrla nekoliko mjeseci kasnije. Nekoliko godina kasnije, pojavile su se glasine o poznaniku porodice koji se navodno hvalio kako je on počinio zločin, što je navelo vlasti da urade DNK analizu maske koje je sotala na mjestu zločina. Nažalost, nije bilo dovoljno materijala za adekvatan DNK test, pa ubistvo Marvina Brandlanda i dalje ostaje neriješeno.

 Slučaj Stivena Damana

Bila je Noć vještica davne 1955. godine kada je Marilin Daman zajedno sa svojim dvogodišnjim sinom Stivenom i sedmomjesčnom kćerkom Pamelom koja je bila u kolicima, krenula u supermarket u Istočnom Devonu u Njujorku. Nepromišljeno, odlučila je da djecu ostavi ispred prodavnice dok ona obavlja kupovinu. Deset minuta kasnije, Merilin izlazi iz supermarketa gdje nije bilo ni traga njenoj djeci.

Nedugo potom, kolica su otkrivena nekoliko ulica dalje. U njima je i dalje bila malena Pamela, ali Stivenu se od togf dana gubi svaki trag. U ovakvim slučajevima, najčešće se radi o ljudima koji su oteli tuđu djecu kako bi ih odgojili kao svoje, i to pod drugim imenom. U godinama koje su uslijedile, urađeno je nekoliko DNK analiza kako bi se pokušalo otkriti da li je Stiven Daman ikada dobio novi identitet. U jednom trenutku istrage, istražitelji su pomislili da Stiven ima slične karakteristike kao i „Dječak u kutiji“, neidentifikovano dijete koje je 1957. godine pronađeno mrtvo u kutiju u Filadelfiji. Međutim DNK analiza je srušila te sumnje. 2009. godine policiji u Mičiganu se javio čovjek po imenu John Barns koji je vjerovao da bi upravo on mogao biti oteti dječak, ali DNK analiza je odbacila i tu mogućnost.

Moguće je da odrasli Stiven Daman živi negdje pod drugim imenom, uopšte nesvjestan da je otet od svoje prave porodice.

 Svijeća za Chaima Weissa

Petnaestogodišnji Chiam Weiss bio je ortodoksni Jevrej koji je pohađao srednju školu u Long Beachu u New Yorku. Jutro nakon Noći vještica 1986. godine, čitava škola je bila bila u šoku nakon što je tijelo ubijenog Chiama otkriveno u njegovoj sobi. Imao je teške povrede glave koje su mu nenešene tupim i oštrim predmetima, ali oružje kojem je ubijen nije pronađeno. S obzirom da u sobi nije bilo znaova borbe, pretpostavlja se da je Chiam ubijen u krevetu dok je spavao, a zatim je njegovo tijelo ostavljeno na podu.

Prema svjedočenjima učitelja i učenika, Chiam je bio omiljen u školi pa nije jasno zašto bi postao žrtva ovog užasnog zločina. Postojale su naznake da je ubica bio upoznat sa običajima ortodoksnog judaizma. Naime, iako je noć bila hladna, prozor u Chiamovoj sobi je bio otvoren – običaj koji se često radi kako bi duša preminulog lakše prešla na drugi svijet. Nakon ubistva, jedan od školskih rabina je ostavio svijeću u njegovoj sobi. Dva dana kasnije, u sobi se pojavila i druga svijeća, ali niko nije mogao da objasni ko ju je tu ostavio. Nije bilo znakova nasilnog ulasna u sobu, ukazujući na to kako je ubica vjerovatno dobro upoznat sa školom.

Jedan od Chiamovih kolega koji je kobne noći spavao na istom spratu, prisjetio se kako se probudio usred noći jer je čuo kako se vrata njegove sobe otvaraju, samo da bi se istog trenutka zatvorila. Da li je moguće da je ubica isprva pogriješio sobu? Nakon više od trideset godina, vlasti i dalje nisu uspjele pronaći sumljivca niti odgovore zašto je Chiam Weiss ubijan na tako brutalan način.

 Noć kao nijedna druga

1: Djeca zapravo postaju opasnija tokom Noći vještica

Nije šala. Brojne studije koje je objavila Asocijacija američkih psihologa (APA) pokazala su da mnoga djeca zaista postanu čudovišta ( dobro, barem mala čudovišta ) tokom Noći vještica. Ispostavilo se, da ih oblačimo u zastrašujuće kostime i šaljemo ih u grupama gdje su svi obučeni poput malih čudovišta sa jasnjim ciljem u glavi (uzmite slatkiše) čini da zanemaruju posljedice o pojedinačnim akcijama i da rade stvari koje inače ne bi. Dakle, oni kradu slatkiše i novac, čak povremeno budu i nasilni.

2: Skloništa za životinje često ne daju crne mačke na usvajanje tokom Noći vještica

I šta mislite zašto? Uvijek postoje ljudi koji idu korak dalje u zabavljanju tokom Noći vještica i čine zastrašujuće i gadne stvari poput žrtvovanja crne mačke u raznim ritualima. Zato, naredni put kada vam crna mačka prođe ispred vas, ne shvatajte to odmah kao loš znak – mačka možda bježi sa nekog ritual tame…

3: Neki ljudi se zaista, zaista boje Noći vještica

Jeste li ikada čuli za samajnofobiju? Ili možda vikafobija? Fazmofobija? Možda koimetrofobija? Sve su ovo prave fobije koje uzrokuju ljudima ozbiljne psihološke probleme, kao što su ekstremni strah, napadi panike i depresije, posebno u vrijeme Noći vještica. Zašto baš tada pitate se? Jer samajnofobija je strah od Noći vještica, vikofobija strah od vještica, fazmofobija strah od duhova, dok je koimetrofobija strah od groblja.

 4: Prava životinjska koža I lobanje kao kostimi za Noć vještica

Ovakva tradicija je bila stoljećima najpopularnija, mada je i danas – možete li zamisliti da nosite kostim  pravi ili lažni od životinjske kože i lobanje? Mislim da ne.

 5: Neke nesreće su češće na Noć vještica

Svake godine na Noć vještica, mediji su puni stvarnih zastrašujućih vijesti i priča koje uključuju ubistva, silovanja i pljačke. Ali nijedna od ovih nesreća nije stastistički vjerovatnija za vrijeme Noći vještica. Međutim, imamo neke nesreće koje su direktno uzrokavane proslavama tokom Noći vještica – zastražujući kostimi i slatkiši, bolesti i povreda, saobraćajne nesreća koje uključuju djecu imaju dva puta veće šanse da se dese tokom Noći vještica. Pijani vozači i gužve na ulicama doprinose tim užasnim nesrećama …

 

 

error: Content is protected !!