Nad prolivenim mlijekom se ne plače, za prošlim godinama se ne osvrće: Kriza srednjih godina – ludost ili sastavni dio života

Ljudima srednjih godina, često se čini kao da su u lavirintu. Ili kao da su na dobro poznatom putu, ali tek tada shvataju da taj put nikud ne vodi. Tada osjećaju strah i hvata ih panika. Zato mnogi kreću u trku za novim životom: novi auto, mlađa ljubavnica ili mlađi ljubavnik, razvodi, odlasci…

Većina nas smo bili u prilici da vidimo ili da doživimo klasične simptome srednjih godina: kabrioleti, liftinzi, silikoni, promjena zanimanja, teretane, maratoni…

Stručnjaci kažu da je kriza srednjih godina razdoblje nesigurnosti, sumnje i razočarenja karijerom, vezama ili finansijskom situacijom.

Ljudi u ovim godinama preispituju svoju karijeru i životne izbore. Procjenjuju svoje prioritete i svoje ciljeve. Najčešće se javlja između 40 i 50 godine, a kod nekih već od 35. Srednje godine sa sobom nose mudrost i iskustvo, ali i osjećaj da više nema izlaza i da je to to. Ljudima srednjih godina, često se čini kao da su u lavirintu. Ili kao da su na dobro poznatom putu, ali tek tada shvataju da taj put nikud ne vodi. Tada osjećaju strah i hvata ih panika. Zato mnogi kreću u trku za novim životom: novi auto, mlađa ljubavnica ili mlađi ljubavnik, razvodi, odlasci…

Normalna životna faza

Međutim, kriza srednjih godina je normalna faza životnog razdoblja, a samo rijetki znaju da nešto nije u redu, ali ne prave nikakve drastične promjene.

“Ona” mi se javila na psihoterapiju jer je imala osjećaj da se vrti u nekom začaranom krugu iz kojeg ne može naći izlaz, a tamo joj nije dobro.

Ima odraslu djecu, muža, finansijsku sigurnost, ali i taj osjećaj da nešto prokleto nedostaje. Nije znala šta nedostaje.

Zanimljivo je da ljudi ovih godina, a koji se jave na psihoterapiju, znaju da nešto ne štima, ali kada ih pitam šta je to što oni žele, većina njih ostane zatečena.

„Tako jednostavno pitanje, a tako teško je odgovoriti na njega. Zar je moguće da se sa svojih 47 godina nikada nisam zapitala šta želim? Vjerovatno i nisam, jer nisam imala kad. Borila sam se da djecu izvedem na put, da im obezbijedim pristojan život i išla sam za kovitlacem koji me nosio. Mislila sam da tako treba, o sebi nisam imala kad da razmišljam.“

Svi ovi simptomi su zapravo strah od promašenog života, neproživljenog života, neispunjenog života, u konačnici strah od smrti. Kada im godine prođu, kada djeca odrastu i počnu živjeti svojim životom, a uglavnom do tada imaju stabilan posao, ljudi u ovim godinama osjećaju kako više nisu važni, a zbog svih neproživljenih i neispunjenih ranijih želja, mnogi počinju da se vraćaju u mladost, pa izgledom i ponašanjem oponašaju to doba, a sve kako bi sebi pokazali da još vrijede i da su potrebni drugima. Bježe od života u kojem se osjećaju usamljeno. Neki jednostavno postaju nesretni, a pravi razlog ne pronalaze.

Kako prevazići krizu?

Važno je prihvatiti svoje godine. Kažu da ne vrijedi plakati nad prolivenim mlijekom, tako se ne vrijedi osvrtati ni za prošlom mladošću. Treba se vratiti sebi i živjeti u skladu s time. Svako doba ima svoje prednosti. Nađite ih i ispunite život u skladu sa sobom. U skladu sa svojim istinskim godinama i ove godine shvatite kao šansu i nađite kreativne odgovore na pitanja koja nosi ova dob.

Ljudi koji su ispunjeniji, koji imaju sretniji brak i dobre odnose sa djecom lakše i bezbolnije prevazilaze ove godine. Zato je, tokom čitavog života, neophodno njegovati sebe i odnose sa ljudima do kojih nam je stalo, kako ne bismo, u određenim godinam, iskusili krizu koja je svojstvena ljudima koji nemaju sretan i ispunjen život.

 

(aura.ba)

Komentari

komentara