Nacionalna šuma Angeles: Šuma užasa u kojoj su djeca seksualno zlostavljana, a potom ubijana

Na ovom našem svijetu ima mjesta koja naizgled kriju zloslutne tajne i mračnu stvari. Mnoge neriješene misterije ostavljaju neizbježne tragove koji i dalje zbunjuju brojne laike i istraživače. Jedna od takvih lokacija je područje divljine i planina izvan grada Los Angelesa u Kaliforniji, u SAD, koja je bila poprište niza bizarnih nestanaka male djece koja su ostala neriješena do danas.

U južnoj Kaliforniji, nalaze se planine San Gabriel i planina Sierra Pelona, a u ovoj prostranoj pustinji, nedaleko od urbane džungle u obližnjem Los Angelesu, leži i Nacionalna šuma Angeles.
Na površini od preko 700 hektara, šuma obuhvata velike dijelove zaštićenog zemljišta koji ostaju u izvanredno očuvanom stanju obzirom na blizinu takvog gusto naseljenog megapolisa kao što je Los Angeles. Nacionalna šuma Angeles je također poznata po zlokobnom nizu događaja koji su se godinama skrivali iza ovog prirodnog sjaja.
U avgustu 1956. godine, 11-godišnja Brenda Howell posjetila je područje u Sjevernoj Karolini kako bi vidjela svoju sestru i ubrzo se se počela družiti s dječakom iz susjedstva, 13-godišnjim Donaldom Leejem.

 Zašto samo djeca
Ujutro 6. avgusta 1956. dvoje djece sjela su na svoje bicikle kako bi otišli istraživati u području San Gabriel Canyon, blizu Planine Glendora.Kad se djeca nisu vratila, pokrenuta je masovna potraga zajedničkim snagama pripadnika policije i mornarice, a i stotine volontera su pretraživali divljinu u potrazi za bilo kakvim znakom, ali nakon nekoliko dana pretraživanja otkrili su samo Brendin bicikl i Donaldovu jaknu; našli su ih u blizini Morrisove brane, oko četvrt kilometara udaljeni od mjesta gdje su ih posljednji put vidjeli.

Dva mjeseca kasnije, Donaldov bicikl pronađen je u osnovnoj školi Glendora, gdje je jedan od učenika tvrdio da ga je pronašao u šumi nedugo nakon što su nestali. Nisu pronađeni nikakvi dokazi, a dječica kao da su jednostavno iščezla.

Sljedeće godine, u proljeće 1957. dogodio se još jedan zastrašujući nestanak na tom području.
Dana 23. marta 1957. godine, Eldon Bowman i njegov rođak Gordon Wicks, zajedno sa svojom malom djecom, najstariji je bio 8-godišnji Tommy Bowman, pješačili su kroz Arroyo Seco u Altadeni u Kaliforniji. U jednom trenutku tokom izleta, Tommy je otrčao napred i nestao iz vida. Od tada ga niko nije vidio.
Porodica je u početku pretpostavljala da mora biti u blizini, zato što je upravo bio tamo, a njihov dom bio je samo oko kilometar udaljen, ali nisu ga uspjeli dozvati i ubrzo su obavijestili policiju.
Organizirana potraga brzo se približila tom području i smatralo se da Tommy nije mogao doći daleko i uskoro će ga naći, ali kako se pretraživanje oteglo na nedjelju dana, koristeći se terenskim osobljem, helikopterima i jedinicama pasa, bilo je zapravo šokantno da nikakav znak Tommyja Bowmana nisu uspjeli naći.

Ko je slao anonimna pisma
Jedini mogući znak u čitavom slučaju isplivao je dvije nedjelje nakon neobjašnjivog nestanka, kada je u kuću porodice Bowman stiglo jezivo anonimno pismo u kojem se tvrdilo da je dječak još uvijek živ i u društvu neidentificiranog odraslog muškarca, a drugo pismo reklo je da živi u Oklahomi, ali nije jasno jesu li to pravi tragovi ili ne, tako da slučaj nije vodio nigdje – Tommy Bowman nikada nije pronađen.

Sljedeće dete koje je nestalo u šumi bio je 6-godišnji Bruce Howard Kremen, dok je bio na kampovanju sa YMCA i velikom grupom od 80 djece i odraslih na ravni Buckhorn u Nacionalnoj šumi Angeles.
Dana 12. jula 1960 Bruce je pješačio sa drugom djecom i odraslom osobom oko 300 metara od logora kada se umorio i vratio se na odmor u kampu koji je još uvijek bio na vidiku. Kad je dječak gotovo stigao do kampa, vodič kampa se okrenuo da nastavi s drugim djecom, ali Bruce nikad nije stigao do odredišta.
Samo nekoliko minuta kasnije skupina je shvatila da je dečko nestao, gotovo odmah su organizovali potragu, a zatim će im se pridružiti policija i volonteri, ali nije pronađen nijedan trag o njemu. Vlasti u to vrijeme vjerovale su da se Bruce izgubio u šumi, ali niko nije znao sigurno šta se desilo. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno.

Iako priče djeluju mistično na prvu, loša sudbina djece se nakon više godina saznala, a misterije su rasvijetljene.

Naime 6. marta 1970. godine, pojavio se čovjek po imenu Mack Ray Edwards, ušao u policijsku stanicu u Los Angelesa i smireno priznao seksualno zlostavljanje i ubistvo šestoro djece između 1953. i 1970. godine, a spomenuo je nestalu Brendu Howell i Donalda Bakera.

Kad je zapanjenoj policiji postalo jasno što se događa, zamolili su Edwardsa da ih odvede na mjesto gdje je sakrio tijela, a on se složio. Međutim, kad ih je doveo na mjesto, nije bilo tragova da su tijela ikada bila tamo, a tužilaštvo ga neće teretiti za nestanak Brende i Donalda. Usprkos tome, otkriveno je da je Edwards bio serijski zlostavljač djece, a na kraju je bio osuđen za tri ubistvai to za ubistvo i silovanje: Gary Rochet, Donald Allen Todd i Stella Darlene Nolan. Osuđen je na smrt, ali je u svojoj samici izvršio samoubistvo krajem 1971. godine prije nego što su ga vlasti smaknule.
Slučajevi Donalda Bakera i Brende Howell nikad nisu riješeni.

(Zoran Petrović)

error: Content is protected !!