Muris A. iz okoline Tuzle o životu s džinima: Prokletstvo zbog međe na porodičnom imanju i haram novca!!

Ja, zajedno sa sestrom, bratom i roditeljima, godinama smo se borili protiv zla. Ispred ulaza na imanje i pred kućnim vratima smo godinama pronalazili prolivenu krv, zaklane pacove, žabe, zakopana jaja, nokte i dlake prekrivene krvlju. Mislili smo isprva da je to slučajnost, nismo ništa znali o magiji. Te stvari smo sklanjali svojim rukama, a onda su članovi moje porodice počeli pobolijevati.

– Ovog ljeta, tačnije početkom mjeseca jula, boraveći u Trpnju, kod gospođe kod koje sam rentao apartman, na terasi sam pronašao bunt starih i nešto novih časopisa i dnevnih novina. Među njima – Aure. Ja koji nikad nisam volio čitati, uzmem prvu do ruke Auru i listajući, dođem do priče od koje mi se na preko 40 stepeni – srce zaledilo. Priča je toliko nalikovala na moju, a govorila je o mladiću tolio nesretnom da je htio život okončati samoubistvom. Odmah sam prekinuo odmor, vratio se u Tuzlu odakle sam nazvao gospođu Kadu. Putem nisam mislio da li je ona dostupna, da li će me primiti. Vođen samo jednom željom, da i sam budem spašen, grabio sam ka rodnom domu da bih majci i ocu pokazao kako ima nade i za nas . I bilo je. U Tuzlu sam stigao predveče, konsultovao se s roditeljima nakon  čega smo nazvali Kadu. Ona je sve znala, razotkrila je naše uljeze, zlotvore. Krenula je s radom na daljinu, pa su naše tegobe lahnule isto veče. Ostalo je istorija – kazao je u razgovoru za Auru 29- godišnji Tuzlak Muris A.

U nastavku je pojasnio zašto je on kao i cijela njegova porodica – zahvalna Kadi Radetinac.

– Ne mislimo više ništa u životu raditi bez da se prethodno ne konsultujemo s gospođom Kadom – kaže Muris.

Zaklani pacovi i žabe

– Ja, zajedno sa sestrom, bratom i roditeljima, godinama smo se borili protiv zla. Ispred ulaza na imanje i pred kućnim vratima smo godinama pronalazili prolivenu krv, zaklane pacove, žabe, zakopana jaja, nokte i dlake prekrivene krvlju. Mislili smo isprva da je to slučajnost, nismo ništa znali o magiji. Te stvari smo sklanjali svojim rukama, a onda su članovi moje porodice počeli pobolijevati.

– Sestra najviše platila ceh; pala je u postelju iako su joj svi nalazi bili u redu. Zbog narušenog zdravlja napustila je fakultet, a nju je napustio vjerenik. Preko noći se postarala, požutila u licu. Lice joj je bilo kao od paučine, pergamenta. Nisam ni ja dobro prošao. Dešavale su mi se abnormalne stvari. Nisam mogao zaspati, priviđale su mi se raznorazne sjene u ljudskim oblicima, prolazili su neki “trnci kroz mene” za koje sam mislio da su stvarni. Čak sam se borio sa njima, pokušavao ih uhvatiti rukama, ali to nisu bila živa bića već džini – saznat ću kansije.

  • Osjećao sam u sebi nekoga, nekakvo biće koje mi naređuje šta da radim i kako da se ponašam. To novo ponašanje nije bilo ni nalik meni. Prestao sam s odlascima na fakultet, zatvarao se u sebe i svim silama se odupirao prljavim nagonima koje je u meni izazivalo to strano biće. No, to je biće bilo uporno.

Zdrav, prav epileptičar i šizofreničar

– Jednog me jutra napalo. Probudivši se, ugledao sam razbacane stvari po svojoj sobi, a ja sam bio poprskan krvlju. Od straha i šoka počeo sam povraćati. Potrčao sam do kupatila da se saperem, ali me neka sila dohvatila i bacila na zid tako snažno da je na zidu ostala slijepljena moja kosa. Mati i otac su dotrčali i odmah me poveli doktoru. Mislio sam da imam šizofreniju  ili epilepsiju, ali je ljekar konstatirao da je sa mnom sve u redu. Onda smo počeli obilaziti hodže ali, napretka nije bilo. I mojoj majci je sve gore bilo, nafaka nam se topila. Svađe su sve češće izbijale u našoj, do tad složnoj porodici.

– Situaciju smo dodatno pogoršali obraćajući se lošim gatarama, hodžama pokvarenjacima. Tražili su nam mnogi novca puno za neke hamajlije. a niko nije ni znao šta nam je. I onda smo preko Aure saznali za Kadu. Otkrili smo da ona pomaže ljudima na ispravan način, a mi nismo htjeli da se ogriješimo ni zamjerimo našem Stvoritelju. Kada nam je odmah rekla da smo omađijani od strane amidže i strine i to zbog metar-dva zemljišta koje su htjeli prisvojiti. Nisu bili zadovoljni djedovom odluikom da se imanje popolovi. Htejli su nas sve izluditi, u ludnicu strpati, kazniti jer su se osjećali prevarenim, zakinutim.

– Tek tad nam se klikeri upališe. Mi se jesmo s njima sporili, ali oni su u javnosti glumili ljubav veliku. Tek kad bi amidža malo više popip, potezao bi priče o pravdi i nepravdi, prenošenju menjika i slično. No, to nije bilo sve. Kada otkriva da je u svom tom zlu, kovitlacu sihira usljed čega smo oslabii na sve moguće načine, sestra od haram novca kupila kozmetiku zbog čega joj se lice postaralo za 30 godina. I taj je novac imao veze s amidžom i strinom, ali radi osjetljivosti priče, ne bih previše detaljisao. Uglavnom, zahvaljujući Kadi, naše su nevolje prestale. Iste večeri je došlo do poboljšanja. Sestra se podmladila u roku od sedam dana. Nikad nismo više vidjeli ni džine ni mrtve žabe, pacove, šišmiše, krv…Nafaka nam se vratila, a mnogi se sad pitaju da li im se možda sada vraća ono što su željeli nama?! Na kraju, samo ću još reći: “Hvala Bogu pa postoji osoba kao što je Kada koja samim svojim prisustvom djeluje poput hamajlije. Mi ništa više ne radimo bez da se prethodno ne konsultujemo s njom” – završio je svoju ispovijest Muris.

O sihirbazima i haram novcu: Bila na hadžu, Kjabe nije vidjela!

Ovo je istinit događaj koji se desio sa šejhom Abdullahom Šehatom na programu satelitskog kanala “IQRA”. To je direktan program u kojem gledaoci postavljaju pitanja telefonom a emituje se iz Egipta. Za vrijeme programa desio se sljedeći razgovor:

Gledateljka: Upitala bih šejh Abdullaha, ako sam ja počinila veliki grijeh može li mi moj Gospodar oprostiti?

Šejh: Sigurno sestro, Uzvišeni Allah je rekao: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.”

Gledateljka: Ali ja sam strašno djelo učinila i ja osjećam da mi naš Gospodar to ne može oprostiti.

Šejh: Sestro, Allah je Onaj koji prašta (Gafur) i On je Milostivi (Rahim). On Uzvišeni je rekao: “Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga.”

Gledateljka: Ja za sebe posebno osjećam da mi moj Gospodar ne može oprostiti. Ja sam sedam puta išla na hadž ali Kjabu nikad nisam vidjela!!!

Šejh: Da Allah sakrije i sačuva!

Gledateljka: Ulazila sam u harem Kjabe i gledala ljude kako tavaf čine ali ja nigdje nisam vidjela Kjabu. Čak mi je jedan čovjek pomogao da je dodirnem ali ja je uopće nisam vidjela.

Šejh (vidno uzbuđen): Sada mi doista reci šta si ti to uradila? Sigurno si nešto ogromno počinila.

Gledateljka (odgovara dvoumeći se): Počinila sam blud sa nekim čovjekom kojeg ne poznajem.

Šejh: Nemoguće, ti lažeš, sigurno ima nešto veće od toga što si uradila?

Gledateljka: U pravu si, radila sam kao medicinska sestra i imala sam veze sa sihirbazima, ljudima koji prave sihir i koji rade zla djela koristeći džine da bi naudili i naštetili drugima. Oni su donosili meni svoje vradžbine i zapise a ja sam ulazila u mrtvačnicu među mrtvace i u njihova usta to stavljala. Poslije sam im usta zatvarala i koncem zašivala i oni su tako ukopavani (sahranjivani). To sam više puta radila.

Šejh (dobro uzrujan i ljut): Da Allah sačuva, ti sigurno nisi ljudsko biće. Ti si mislila da će ti naš Gospodar to tek tako oprostiti. Ti si širk počinila, Allahu Uzvišenom si druga pripisala. Da Allah sačuva! Allah neće oprostiti da mu se širk čini. Ti si Allahu širk učinila, da nas Allah sačuva.

Ovdje se govor prekinuo.

Dvije sedmice kasnije na istom kanalu i programu u direktnoj vezi desio se sljedeći razgovor:

Gledatelj: Esselamu alejkum!

Šejh: Ve alejkumusselam ve rahmetulahi ve berekjatuhu.

Gledatelj: Zamolio bih vas da me saslušate?

Šejh: Izvolite!

Gledatelj: Ja sam sin žene koja je pričala sa vama prije dvije sedmice i koja je bila medicinska sestra.

Šejh: Izvoli sinko!

Gledatelj: Moja majka je umrla i dogodilo se nešto strašno. Ona je umrla normalnom, prirodnom smrću. Ali ono što se desilo kada smo je htjeli ukopati nije za povjerovati. Donio sam svoju majku sa ljudima do kabura koji je bio iskopan i desilo se čudo. Nismo mogli ukopati tijelo. Kada god bi sišli u kabur on bi se stjesnio nad nama tako da nismo mogli ostati u njemu. Bili smo prisiljeni da izlazimo iz njega pa smo se ponovo vraćali, međutim, on bi postajao sve tjesnji. To se ponavljalo sve dok se ljudi koji su bili na dženazi nisu isprepadali i pobjegli ostavljajući me samog na mezarju. Jedan od nijh mi je rekao: Allahu se utječem da me zaštiti od onog što je ova uradila!

Ostavili su moju majku na zemlji pored kabura. Niko nije mogao da je zakopa.

Plakao sam sve dok nisam ugledao čovjeka u izrazito bijeloj odjeći. Shvatio sam da je to melek, posebno nakon što mi je rekao sljedeće: Ostavi svoju majku, idi i ne okreći se. Ništa nisam progovorio; otišao sam. Međutim, nisam mogao da izdržim, a da ne pogledam za svojom majkom šta će joj se desiti. Okrenuo sam se i vidio strahovit vatreni plamen kako pada s neba na nju i spaljuje je. Svjetlost je bila veoma jaka tako da mi je spalila lice u momentu dok sam bacio posljednji pogled za majkom. Moje lice je jos uvijek sprženo i ja ne znam da li je Allah Uzvišeni ljut i na mene zbog svega toga ili nije?

Šejh (plačući): Moj sinko, nadam se da te je Allah Uzvišeni očistio od onog što je radila tvoja mati, da nas Allah sačuva od toga. Ona je trošila na tebe od tog haram imetka kojeg je tako sticala, pa je Allah htio da te očisti. Zato se boj Allaha, od Njega traži oprost i budi zadovoljan onim što ti je Allah Uzvišeni propisao i odredio.

Kada: Specijalnost joj je pomaganje na daljinu, samo je trebate pozvati: 062/903-794

 

Komentari

komentara