Mumija – pripravak od tijela i kostiju mrtvaca je lijek za svaku bolest!

U kutijama i sanducima koji su pripadali atarima pronađene su razne stvari i biljke korištene u liječenju kao što su šišarike, bršljanovi listići, lincura, latice ruže i hmelja, čahure maka, žuta glina, kreda, korijen hrasta, kana, borovnica, košpica šljiva, vjenčići od truda, mahuna bijele boranije, sjeme rute, komadići olova, kleka, salep, smola…

sefardi 3
Mnogi autori i istrživači navode da se prve apoteke u BiH javljaju već u 16. stoljeću. Također, zapisali su i da je u tome periodu narodna medicina bila izuzetno razvijena. Postojali su lijekovi i pripravci za većinu tada poznatih bolesti. Značajnu ulogu u tome su odigrali i jevreji Sefardi, koji su u BiH došli iz Španije i Portugala krajem 15., odnosno početkom 16. stoljeća. Upravo oni su bili prvi vlasnici atara – prodavnica biljem ili apoteka. Uporedo sa njima razvijali su se i muslimanski atari, koji su osnovali i atarsku čaršiju u Sarajevu.

– Iskustva i znanja iz domena medicine i liječenja koju su prakticirali stari bosanski Sefardi, sticana stoljećima, danas se uglavnom nalaze na policama. U jevrejskoj zajednici u BiH ne postoji niko ko se bavi ovakvom vrstom medicine. Bajanja sefardskih žena su izumrla, više se ne praktikuju, a posljednji atar zatvoren je 1947. godine – naglašava Eli Tauber, savjetnik za očuvanje kulture i tradicije jevreja u BiH, odmah na početku razgovora.

Ljekaruše

Faksimil objave iz Aure

Faksimil objave iz Aure

Medicini starih bosanskih Sefarda posvećeno je puno pažnje. Ne bez razloga. Upravo ona je bila temelj za brojne lijekove i pripravke koji se i danas koriste, a koji su izuzetno učinkoviti.

– U kutijama i sanducima koji su pripadali atarima pronađene su razne stvari i biljke korištene u liječenju kao što su šišarike, bršljanovi listići, lincura, latice ruže i hmelja, čahure maka, žuta glina, kreda, korijen hrasta, kana, borovnica, košpica šljiva, vjenčići od truda, mahuna bijele boranije, sjeme rute, komadići olova, kleka, salep, smola itd. – pojašnjava Tauber.

Također, ističe, da su oni koji su se bavili ovim poslom bili uglavnom školovani i obrazovani ljudi, a ne samouki kako je uvriježeno mišljenje kod većine. Kada su Sefardi stigli u BiH, promjenom mjesta življenja donijeli su i mnoge svete knjige, razne manuale koji su sadržavali lijekove Istoka i Zapada, pisane na raznim jezicima. Donijeli su ne samo jevrejsku medicinu, nego i arapsku i špansku. Zanat se prenosio s koljena na koljeno. Prva knjiga sa recepturama iz atara, ljekaruša, zapisana  je 1820. godine na jevrejskom i španskom jeziku.

– Što se tiče atara jevreja, najpoznatiji su bili oni iz porodice Papo. Tako je sačuvana i jedna njihova ljekaruša iz 1840. godine, ona od Avrama Pape, u kojoj postoje i recepti nekih medicinskih škola tog vremena. Ljudi su tada mnogo vjerovali travarima – govori.

Radoznale oči

Dodaje da su atare držali samo muškarci, dok su se žene Sefarda bavile raznim bajanjem kojim su liječile ljude od psihičkih problema.

– Jedan od najpoznatijih njihovih pripravaka bila je Mumija. Nju su stare žene upotrebljavale kao lijek protiv svake bolesti. Bile su uvjerene kako gotovo svakog bolesnika napadaju zli dusi te stoga treba najprije protjerati te zle duhove. A, kako su vjerovale, upravo Mumija ima to čudotvorno svojstvo. Taj pripravak se sastojao od mesa i kostiju mrtvaca. Davao se bolesniku u obliku praška miješanog sa šećerom ili su se bolesniku prale ruke, lice i noge, ili cijelo tijelo vodom u kojoj se rastvaralo nekoliko grama mumije. Kada je riječ o ovome, moram naglasiti da se govori o nečemu što nije bilo poznato kod jevreja, a vjerovatno je bilo poznato kod ovih raznih gatara i žena koje su se bavile bajanjem. Inače, zabranjeno je otkopavanje mrtvih, al’ eto, vjerovatno je bilo slučajeva da se i to radilo – pojašnjava Eli.

Eliju danas rijetko ko dolazi i interesira se za medicinu Sefarda. Da li zbog skepticizma, kojem je doprinio i brzi razvoj farmacije, narodna medicina s prostora BiH polako se prepušta zaboravu.

– Malobrojni su oni koji tradicionalno poznaju jevrejstvo kao religiju i naciju. Kod Sefarda je bio običaj da u kući bude uvijek trava ruta. Vjerovalo se da ona donosi dobro zdravlje. Danas ne znam da to iko prakticira – pojašnjava.

Dolaskom Austro-Ugarske mnogi atari su zatvoreni. Početkom Prvog svjetskog rata zatvoreni su svi muslimanski, a dva jevrejska su se održala do Drugog svjetskog rata kada su i oni zatvoreni.

Biljke za kućnu apoteku

MANA – lijek za čišćenje kod male djece. Davao se i ženama kod teškog poroda. Postojalo je vjerovanje da je porod kod žene tegoban onda kada žena za vrijeme trudnoće zaželi kakvo jelo, a ne dobije ga. Zbog toga dijete ne želi doći na ovaj svijet. A mana se smatrala zamjenom za svu drugu hranu.

SLJEZ – u vodi kad je kuhan napitak djeluje protiv kašlja.

AŠLAMA – kao čaj potpomaže izmokravanju.

BOKVICA – dijelovi biljke koriste za liječenje rana i uboda.

BORANIJA – čaj od mahuna koristi se za snižavanje šećera u krvi.

BOROVNICA – list i plod se koriste za pročišćavanje mokraćnih puteva i jačanja krvi.

BRIJEST – uvarak od kore upotrebljava se za liječenje kožnih bolesti.

DINJA – koriste se sjemnke kao lijek kod krvarenja unutarnjih organa.

HRAST – uvarak od kore koristi se u liječenju kožnih bolesti a u javnim kućama za ispiranje genitalija.

HREN – svjež korijen potpomaže teško varenje, pomaže kod skorbuta i reume, a ostali dijelovi biljke potpomažu izbacivanje sluzi kod astmatičnih napada.

KOPRIVA – koriste se mladi cvjetovi za spravljanje čajeva za jačanje krvi i kose.

NANA – umirujuće i dezinfikujuće, koristi se i ulje i ekstarkt.

PAPRA SLATKA – koristi se za liječenje organa za disanje, a svježa se jede protiv žućice.

ROGAČ – sirov plod se jede da spriječi dijareju.

SPORIŠ, RANJENIK – smatra se da je najbolji onaj crvenog cvijeta, listovi se stavljaju na rane da spriječe krvarenje i dezinfikuju, a čaj se koristi kod bolesti jetre, bubrega i poremećaja varenja.

REZDELIJA – stučene sjemenke pomiješane sa susamom cijedi se i prodaje se ulje, prodaje se kao bademovo.

ZERDAČA, ZEDUARIJA – koristi se kao začin i za bojenje u žuto.

BOR – koristi se za štirkanje rublja.

GLINA ŽUTA  – čvrsti zavoj kod prevoja.

UBOJNI KAMEN, CRVENOSMEĐI KAMEN, OBLUTAK – koristi se za uboje, potopi se u mlijeko i privijaju se oblozi tim mlijekom a kamenom se trlja udareno mjesto.

(Alem Hodžić/aura.ba/arhiva magazina Aura)

Komentari

komentara