Mujesira D. iz okoline Sarajeva: Ramizove ruke zaustavile su galopirajući rak kostiju

 Prvo sam počela osjećati jake bolove u zglobovima koji su se raširili cijelim tijelom.Teško sam ujutru ustajala da se namažem kremama i stavim obloge, nekad bi to bio oblog od rakije, a nekad od luka ili kupusa.

– Počelo je nekako bezazleno. Odjednom nisam više mogla sjediti, ni ležati. Kosti su me bolile. Od vrol pokretne i vrijedne žene koja se sama brine  okući, troje male djece i dvije krave  – postala sam žena koja leži i prenemaže se- započela je priču naša sagovornica.

Nije se mogla, priča nam, kretati bez tuđe pomoći ili štapa. Osjećala je da joj je tijelo krhko i lomljivo kao staklo, kao da će popucati ako je neko malo jače odgurne.

– Prvo sam počela osjećati jake bolove u zglobovima koji su se raširili cijelim tijelom.Teško sam ujutru ustajala da se namažem kremama i stavim obloge, nekad bi to bio oblog od rakije, a nekad od luka ili kupusa. Sve sam smradove trpila, samo da mi bude bolje. Nije bilo. Prešla sam na kreme iz apoteke. To su mi bile najžalivije bačene pare.

– Mislila sam da je u pitanju išijas ili reuma, jer radim težak fizički posao, valja dvije krave nahraniti, ljeti skupljam sama sijeno, kosim i travu, zimi raznosim kante mlijeka. Kičma se ishabala…

– Nedugo zatim, pošto nije bilo druge, odlazim ljekaru. nakon hrpe urađenih nalaza, saznajem da imam galopirajući rak kostiju. Iz bolnice sam otpuštena ubrzo na kućno liječenje. U prijevodu je to značilo da mi ne mogu pomoći, da idem kući i oprostim se s najbližima. Tad se i muž koji radi u Austriji vratio kući i odveo me kod Ramiza Imamovića.

– Ramiz je uradio dijagnostiku i odredio da dođem na 12 najmanje tretmana. Od šestog sam se osjećala već preporođeno. Nakon devetog bol je nestala. Nakon 12. sam ponovila nalaze i šokirala sve i jednog doktora. I sebe. Samo Ramiza nisam. On je vjerovao u sebe i svojim je čudesnim rukama istjerao iz mene bolest…završila je priču Mujesira.

Komentari

komentara